preporod

Ramazan: Ušće vrijednosti

Opteretili smo svoje duhovne organe spoznaje i izgubili ravnotežu te smo došli u situaciju da često ne možemo da razaznamo istinu od laži, znanje od neznanja, vrijednost od jeftinih podvala ostajući tako zbunjeni u sveopćem brlogu informacija... Ramazan v

PIŠE: HARUN PAJIć

Ramazan je mjesec ispunjen blagoslovom (bereketom) blagoslovljeno sveto vrijeme, u koje se spušta svekoliki oprost i milost Božija. Objava Kur’ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz razlikovanja dobra od zla je počela u ovom mubarek vremenu.

„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla.“(Bekara, 185.) Stoga, ramazan je moralni kompas svakom muslimanu i muslimanki. U njemu su akumulirane sve vrijednosti čovjeka kao halife na zemlji. On nas vraća u našu duhovnu ravnotežu – ahseni takvim (najljepši sklad) - pruža nam jasan uvid u razlikovanje dobra od zla.

Vrijeme prepoznavanja odgovornosti

Postom kao krunskim ibadetom kojim dodirujemo suštinu svih ibadeta – „Sve ima svoj ulaz, a ulaz u pobožnost je post.“(Ibn Mubarek -Ez-Zuhdu, Ebu Eš-Šejh u Es-Sevabu, od Ebu Derda’ sa slabim senedom) - mi usmjeravamo svoju svijest ka Uzvišenom Allahu i darujemo sebi mogućnost da budemo istinski ispunjeni vrijednostima čovjeka.

Na taj način iskazujemo poštovanje prema sebi kao krunskim Božijim stvorenjima, jer je čovjek bešer – uspravno biće, koje kroz život hodi uspravno i obazrivo obraćajući pažnju na sve stvoreno u nastojanju da ispuni svoju svrhu i istinski se preda svome Stvoritelju. Ulazeći u blagoslovljeno vrijeme ramazana čovjek se oslobađa niskih i pojavnih dunjalučkih prohtjeva, skidajući tako utege sa sebe koji ga inače sprečavaju da se kreće uspravno. Oslobađajući sebe tereta pretjerane zaljubljenosti u dunjalučke lažne prikaze čovjek postaje slobodan i spreman preuzeti odgovornost za sebe i svijet oko sebe. Tako u ramazanu vidimo ljude kako lakše i predanije prilaze ibadetima, ostvaruju bolju komunikaciju u porodici, pokazuju veću volju i strpljivost, popravljaju odnose s drugima i spremniji su da pomognu opće dobro i zajednicu.

Kroz budnost i trezvenost koju dobijamo kada se okitimo darovima ramazana, bistrimo pogled na svijet i lakše prihvatamo izazove koji su postavljeni pred nama u svakodnevnom životu. Na tragu dove koju je učio Muhammed, a.s., „Allahu, daj mi da vidim stvari onake kakve one zaista jesu“, postavljamo prioritete i uspostavljamo ispravan sistem vrijednosti, sklad i ravnotežu u sebi i oko sebe. Stoga je mubarek ramazansko vrijeme prilika da usporimo ubrzani ritam savremene svakodnevnice ili da čak na trenutke zastanemo kako bismo prepoznali vrijednosti koje nas okružuju i dali im potrebnu pažnju. Time ćemo stati na čvrsto tlo naših vrijednosti vjere, znanja, porodice, povjerenja, ljubavi, humanosti, solidarnosti, zahvalnosti, odanosti i prijateljstva. Sve ove vrijednosti nastanjuju se i jačaju u našim bićima u blagoslovljenim ramazanskim danima.

Kroz individualizirano razvijanje istinskih vrijednosti kod svakoga pojedinačno mi jačamo našu kolektivnu svijest i osjećaj pripadnosti ljudskoj vrsti, za koju smo svi, u okviru svojih mogućnosti, odgovorni. Muhammed, a.s., je rekao: „Nema vjere onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore.“Naš emanet je međusobno povjerenje i odgovornost jednih spram drugih kao i prema blagodatima, bilo da su one materijalne, intelektualne ili duhovne, koje su nam darovane, a koje u ovom blagoslovljenom vremenu jasnije uviđamo i prepoznajemo. Naša je obaveza da te iste blagodati čuvamo, njegujemo, budemo zahvalni na njima i razvijamo ih u njihovom punom kapacitetu. Ramazan je najbolje vrijeme da postanemo svjesniji te svoje obaveze.

Veliki ramazanski dar - furkan

U savremenom svijetu u kakvom živimo stalno smo izloženi moru informacija, vrlo često sasvim bespotrebnih, neprovjerenih, opterećujućih i banalnih. Opteretili smo svoje duhovne organe spoznaje i izgubili ravnotežu te smo došli u situaciju da često ne možemo da razaznamo istinu od laži, znanje od neznanja, vrijednost od jeftinih podvala ostajući tako zbunjeni u sveopćem brlogu informacija u raznim medijima, društvenim mrežama, izjavama i radovima upitnih intelektualnih autoriteta u atmosferi relativizacije svih istina i vrijednosti. Nažalost, ovakvo stanje nije zaobišlo ni dijelove naše akademske zajednice, od koje uvijek očekujemo intelektualnu i duhovnu trezvenost.

Njegujući potencijale kojima smo darovani kroz pokornost Uzvišenom u ramazanu imamo mogućnost da napravimo iskorak i zadobijemo jasniji uvid u stvari, da raščistimo maglu pred svojim očima i spoznamo istinske vrijednosti. Ako imamo na umu da je svrha posta da budemo svjesniji Boga, kako nam Kur’an poručuje: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste Boga svjesni bili.” (Bekara, 183.), kroz ramazan nam se pruža mogućnost da kroz svijest o Bogu, istinskim postom, predanošću i pokornošću Njemu, budemo darovani jednim od velikih ramazanskih darova - furkanom (moći razlikovanja istine od laži). Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna.“(Enfal, 29.)

Oni koji budu ulagali napore u postizanju većeg stepena svjesnosti i oni svjesni Boga bit će darovani furkanom. Furkan je jedan od naziva Kur’ana, koji, kao Božija objava, rastavlja istinu od laži. Furkan je moć da razaznajemo na jasan način, jasnim uvidom u stvari šta je to istina, a šta laž, šta je to prava vrijednost, a šta privid vrijednosti. Furkan je naš unutrašnji mehanizam pomoću kojeg razlikujemo dobro od zla i pogrešnog. To je naš moralni kompas koji nas vodi kroz život i pomaže nam da prepoznajemo opasnosti kao što je Muhammed, a.s., kazao: „Grijeh je ono što te tišti u prsima i za šta ne bi volio da drugi ljudi znaju.“

Kroz pokornost i predanost Uzvišenom iskoristimo potencijale naše duše, uspostavimo u njoj najljepši sklad i ravnotežu, red i harmoniju, a ne dopustimo da u njoj zavlada haos – „(...) i duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (Šems, 7-10.)

Na tragu kazanog, mjesec ramazan vidimo kao priliku za promjenu u kojoj ćemo povesti računa o stanju našeg duhovnog bića. Poštujući ono što nam je Allah, dž.š., darovao, a za šta nismo zaslužni, iskoristimo svoje potencijale u njihovoj punini, iskazujući zahvalnost Uzvišenom, kako bismo kušali slatke plodove iskonske vjere, kojoj oduvijek kao istinski Božiji robovi stremimo.

Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 9. marta je održana tribina i razgovor o temi “Iskustva imamskog rada u povratničkim džematima”. O temi je govorilo osam aktuelnih imama iz povratničkih džemata, pretežno iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, među kojima sedam glavnih imama.

Tribini i razgovoru prisustvovali su dekan Zuhdija Hasanović i drugi profesori na Fakultetu, studenti, sarajevski imami i ostali gosti. Voditelji i moderator programa bili su Zehra Alispahić i Samedin Kadić.

Učesnici tribine su bili: Omer-ef. Camić, glavni imam MIZ Janja, Samir-ef. Camić, glavni imam MIZ Bijeljina, hafiz Amir-ef. Mahić, glavni imam MIZ Kozarac, Fikret-ef. Čelenka, glavni imam MIZ Prnjavor, Sadet-ef. Bilalić, glavni imam MIZ Gacko, Amel-ef. Kozlić, glavni imam MIZ Rogatica, Mahir-ef. Kevrić, glavni imam MIZ Livno te Omer-ef. Redžić, imam Čaršijske džamije u Prijedoru.

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu je na ovaj način želio dati podršku imamima u povratničkim džematima, zahvaliti im se na njihovoj misijskoj predanosti u imamskom poslu te kroz razgovor s njima dodatno upoznati javnost s izazovima rada u ovim džematima, ali, također, istaknuti i određene prednosti.

Imami su govorili o stanju i perspektivama povratničkih medžlisa te društveno-političkim okolnostima u kojima muslimani tih mjesta žive, potom o podršci koju imaju ili koja izostaje od različitih institucija, budućnosti te izazovima s kojima se susreću njihove porodice i podršci koju im daju.

Nužnost strateškog djelovanja

Nakon predstavljanja te evociranja uspomena iz ambijenta Fakulteta, kojeg su većina alumnisti, imami su djelimično predstavili medžlise u kojima obavljaju svoju službu te dosadašnje i planirane projekte. U toku razgovora istaknuta je značajna podrška Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini povratnicima u odnosu na druge bošnjačke institucije.

Osim toga, imami su govorili o ostvarenim i potencijalnim odnosima Zajednice prema imamima u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Glavni imam MIZ Rogatica Amel-ef. Kozlić istakao je, između ostalog, dva segmenta u kojima Zajednica može poboljšati odnos prema imamima na tom području. Riječ je o potrebnoj pomoći imamima kada je riječ o problematici upisa njihove djece u srednje škole te osiguravanje pomoći imamima čija su djeca bolesna. Podijelio je iskustvo o upisu svoje djece u medresu, što je vidio kao rješenje. Tom prilikom je naglasio posebno vrijednu ulogu džematlija oličenu u njihovoj susretljivosti prema imamima. Shodno kazanom, istakao je imperativ Zajednici da strateški pristupa u podršci imamima.

S druge strane, glavni imam MIZ Janja Omer-ef. Camić stava je da se težište postavi na podršku imama Zajednici, pozivajući se na vlastito iskustvo pri tome navodeći primjer vlastite inicijative i borbe za uspostavljanje nastave predmeta Vjeronauka u Janji.

Glavni imam MIZ Prnjavor Fikret-ef. Čelenka ukazao je na potrebu da podrška imamima mora biti institucionalno definisana, a ne tek verbalnog karaktera. Pored toga, ukazao je na problem nedostatka angažmana bošnjačkih kulturnih zajednica na području Prnjavora.

Imami su odgovarali i na pitanje da li bi u dijaspori ili u drugim područjima mimo manjeg bosanskohercegovačkog entiteta obavljali svoju imamsku misiju.

Tome u prilog, glavni imam MIZ Livno Mahir-ef. Kevrić kaže da su njegovi motivi duhovno ukorijenjeni te da se još uvijek vidi na istom mjestu. Također, svakome ko se ne osjeća voljno da ostane negdje preporučuje da to i napusti, a u suprotnom treba dati sve od sebe. A, glavni imam Čelenka je pri tome istakao da promjena mjesta službe i nije potrebna, već je ukazao na mogućnost da pomogne drugima svojim iskustvom. Glavni imam MIZ Janja Camić je dodao da se, pored drugih imamskih iskustava, upravo u Janji doživljava imamom u kompletnom značenju te riječi.

Desetkovanost bošnjačke politike

Imam Čaršijske džamije u Prijedoru Omer-ef. Redžić govorio je o smanjivanju političke moći Bošnjaka sa svakim izbornim ciklusom. Osim toga, ukazao je na semantičku zasićenost riječi ”povratnik”, naglašavajući da je on u Prijedoru već dvadeset godina. Osvrnuvši se na ulogu Zajednice, istakao je da Bošnjaci muslimani traže utočište u džamiji, ali je to za politički status pogubno.

Govoreći o stanju na području MIZ Bijeljina glavni imam Samir-ef. Camić primjećuje da se političke podjele u bošnjačkom korpusu odražavaju i na stanje u povratničkim medžlisima kao što je Bijeljina. Prisjećajući se izazova u vezi s obnovom Atik-džamije u Bijeljini ističe to kao potvrdu bošnjačke nespremnosti da se odgovori takvim izazovima, dok se s druge strane suočavamo sa spremnošću i jasno definisanom strategijom.

Također, glavni imam MIZ Gacko Sadet-ef. Bilalić zaključuje da je bošnjačka politika desetkovana u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Porodice imama neprocjenjiva podrška

Kada je riječ o zabrinjavajućim demografskim statistikama kako među povratnicima, tako i na nivou države, glavni imam Amir-ef. Mahić je naglasio da kod njega, ipak, preovladava nada. Podsjetio je na ustrajnost Kozarčana u povratku i oživljavanju svoje zajednice nakon agresije. Tome, kako je naveo, svjedoči borba Kozarčana za nacionalnu grupu predmeta, što je uključivalo proteste i pomoć međunarodne zajednice u pritisku na vlasti u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Uz to, podsjetio je da je prvi povratnik u Kozarac bio imam, potom borci Armije, a potom i bivši logoraši.

Imami su, također, istakli iznimnu podršku njihovih porodica u misiji koju obavljaju, a glavni imam Bilalić vidi porodicu kao stub svakog imama. Pored spomenutog, imami su podsjetili na specifične teške događaje i način na koji su ih njihove porodice doživjele.

Osim toga, pojedini su govorili i o načinu na koji se snalaze kada je u pitanju obrazovanje njihove djece u mjestima gdje nema grupe nacionalnih predmeta. O tome je glavni imam Kevrić kazao, referišući se na slučaj Livna, da se, i kada postoje najbolje namjere, vrši određena segregacija bošnjačke djece. Pojašnjavajući problem nepostojanja adekvatnog obrazovanja za bošnjačku djecu, glavni imam Bilalić je kazao da je za svoju djecu izabrao da se školuju u školi prema hrvatskom planu i programu naspram školovanja u Gacku.

Navedeni izazovi, problemi i ostalo su tek dio održane tribine i razgovora s imamima iz povratničkih džemata. S Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu su najavili da će nastaviti održavanje sličnih događaja uz pozive za učešće i drugim imamima iz takvih područja Bosne i Hercegovine.

Post je posebno važan ibadet koji počesto ne razumijevamo suštinski i ne (s)poznajemo važnost tog posebnog dara koji nas u vraća u stanje krajnje posvećenosti Uzvišenome Bogu, kroz Kur’an i hadis. Kao postači, ne dotičemo samu suštinu posta u ramazanu. Koji su darovi posta u ramazanu? Počnimo od vremena u kojem postimo.

Ramazan je blagoslovljeno vrijeme. Svaki trenutak je ispunjen posebnim bereketom. Samim time se sigurno razlikuje od kosmičkog, horizontalnog vremena i te dimenzije ramazana. Ramazansko vrijeme je Božiji dar koji u cijelosti mogu razumjeti i duhovno uživati samo duhovni organi spoznaje. Imajmo na umu i mišljenje većine komentatora Kur’ana koji naglašavaju da je Allah, Slavljen i Veličanstven je On, ljudskoj civilizaciji govorio uvijek upravo u ramazanskom vremenu. Kaže se da je objava Tevrata započela šestog dana ramazana, objava Indžila dvanaestog ramazana, objava Zebura osamnaestog ramazana a objava Kur’ana dvadeset i sedme noći ramazana.

Ramazansko vrijeme je vertikalno, istinsko, kvalitativno vrijeme koje nas vraća našem istinskom, vječnom domištu. To vrijeme nas, isto tako, uzdiže u samu Božiju prisutnost što postaje jasnije ako se sjetimo da je u arapskom jeziku isti korijen glagola za vraćanje i uzdizanje (r-dž-’a – “vratiti se”; ‘a-r-dž – “uzdići se”). Duša se vraća svome Gospodaru kroz duhovna uzdizanja. Kada se duša vrati svom domištu, uživa u ramazanskim darovima i svaku egzistencijalnu kušnju ili poteškoću pretvara u duhovni užitak spoznatljiv samo onima koji su kadri prebivati na ljestvici duhovnog uzrastanja vlastitog bića. Zato i kažemo da je ramazan vrijeme naše duše, pomaljanja našega istinskog bića, koje je često prikliješteno u zemaljskim okovima pohota, uobraženosti, iluzija i nemarnosti.

Bereket ramazanskog vremena neko razviđa u iftarskim trenucima, neko u sehurskim a poneki su svu ljepotu ramazana sveli na miris ramazanskih lepinja. Duhovna iskustva istinskog postača su posebna i sasvim nerazumljiva za one koji su u ‘neramazanskom stanju’ tokom mjeseca posta – odnosno onima koji nisu u stanju posta. Oni koji žive samo u ovome kosmičkom, horizontalnom vremenu ustvari žive samo zemaljske godine svoga života. Oni se vraćaju od jedne zemaljske tačke ka drugoj (r-dž’a) i nikada se ne uzdignu u duhovna obzorja stvarnosti (‘a-r-dž). Pa kako da ti ljudi spoznaju Boga kada znamo da se Bogu vraća kroz duhovno uzdizanje!?

Post je nezamjenjiv ibadet u tom smislu. Ramazansko vrijeme je ekskluzivni dar čovjeku za taj momenat uzdizanja. Bez stalnog vraćanja nema uzdizanja. Ovo postaje jasnije ako na umu imamo činjenicu i samog postača, dok ne stupi u ramazansko vrijeme, njegovo tijelo i razum uvjeravaju da se nemoguće toliki period suzdržavati od hrane i vode. Koliko ljudi koji odluče postiti, pred samo ramazansko vrijeme razmišlja kako izdržati bez hrane i pića cijeli mjesec dana? Otuda postaju jasnije Poslanikove, a.s., riječi da kada postača budu uznemiravali ljudi koji nisu duhom u ramazanskom vremenu, da im samo kaže – ja sam postač.

Darovi posta

Post u ramazanu je “zenitno vrijeme” duhovnog bića, kada dostižemo blizinu koju nam Časni Kur’an označava bližom od vratne žile kucavice (Kaf, 16). To je blizina koju će sa Stvoriteljem ozbiljiti postačeva duša, srce i um u ramazanskom vremenu jer u izvanramazanskom vremenu ovi duhovni organi znaju biti na egzistencijalnoj distanci s Njim usljed svoje nemarnosti (gaflet). Allah, Slavljen i Veličanstven je On, s nama uvijek dijeli blizinu koja ne poznaje distance bilo kakve vrste i odaziva se molbi molitelja kada Ga zazove (Bekara, 186). Zadržimo našu pažnju na navedenoj konstataciji da je ramazan “zenitno vrijeme” našega duhovnog bića. Ustvari, u arapskom jeziku za post se vezuje riječ sijam (Bekara, 183). To je post u njenom juridičkom (fikhskom) značenju koji je propisan i prijašnjim narodima. Ipak, post kao sawm, post šutnje h. Merjeme (Merjem, 26) u svome semantičkom smislu je vrlo bremenit pojam, raskošan u značenju. Tako se kaže da glagol same pored značenja posta označava i trenutak podizanja Sunca u zenitnu tačku (belegati kebdes-semai ‘indez-zeval; Mu’džemul-vesīt). Simbolizam savma u islamskoj tradiciji ukazuje na mogućnost vlastitoga duhovnog uzdizanja i spoznavanja vrlinom posta kada ušute svi naši fizički organi. Istinski postiti znači dosegnuti tačku duhovnog rasta poput Sunca u zenitu, čija svjetlost jedino tada obgrljuje sve stvari, sa svake strane. Na isti način postač postiže duhovnu spoznaju posve različitu od one koju nam nude naši fizički organi spoznaje (Rešid H.). Odricanje od hrane, vode i svake vrste naslada u ramazanu (tj. od onoga što je u izvanramazanskom vremenu dozvoljeno) neophodno je da bismo duhovno narasli. Prema tome, svaki pokušaj duhovnog uzdizanja zahtijeva da se otrgnemo od horizontale i strgnemo ilovačnu masku sa svih naših vanjskih organa kako bi primat zadobili duša, srce i intelekt koji su inače zaogrnuti raznim ljudskim pohotama.

Post omogućuje postaču dar ulaska u novu dimenziju postojanja i izlaska na kvalitetno drugačije horizonte spoznaje i duhovnog uzrastanja. Kada ljudsko tijelo zašuti – progovore duša, srce i intelekt uz pomoć kojih možemo razumijeti stvarnost. O tome svjedoči hazreti Merjema kada je apstinirala od govora s bilo kojim smrtnikom u svom postu: Zavjetovala sam se Milostivom postom šutnje, i danas ni s kim od ljudskog roda zboriti neću (Merjem, 26). To je post šutnje – jednostavno zašute svi fizički organi spoznaje da bi progovorili duhovni organi. Ovaj kur’anski primjer posta je neizbrisiva slika i nedvosmislen putokaz kuda nas treba voditi naš post. Poput h. Merjeminog zavjetovanja postom šutnje (inni nezertu lir-Rahmani sawmen) prilikom kojeg se uzdržava da razgovara sa civilizacijom zaborava (e len ukellime-l jevme insijja) da bi progovorila njena metafizička strana, dotičemo suštinu ramazanskog posta. Hazreti Merjema je tako dokazala svoju nevinost – čovjek se samo takvim postom vraća svojoj iskonskoj prirodi. Prema tome, istinski postiti znači staviti pečat šutnje na fizičke organe. Postom zatvaramo stranice fizičkog da bi otvorili obzorja metafizičkog svijeta. Na tragu toga najbolje ćemo razumjeti Poslanikove savjete da oni koji nisu zauzdali svoj jezik, kao i ostale organe tokom posta, od svog posta imaju samo glad i žeđ.

Ramazan je trenutak naše duše

Ramazansko vrijeme dolazi u svakome godišnjem dobu kako bismo vidjeli kakvi trebamo biti tokom cijele kosmičke godine. Ramazan ljeti pokazuje kakvi trebamo biti za vrijeme ljetnje žege, ili u zimsko vrijeme kakvi trebamo biti u vrijeme hladnoće. Oni koji se odmah nakon ramazana vraćaju pohotama i grijesima, sigurno nisu razumjeli ramazan i post u istinskom smislu. Duša jednostavno mora odustati od prohtjeva kako bi se ljepota ukazala u punom sjaju. Teško da je današnji čovjek spoznao tu istinu života. Dva su temeljna grijeha, rekli bismo teško izliječiva – bezgranična pohlepa i bezočna oholost čovjeka. Zbog pohlepe Adem, a.s., nije mogao ostati u Džennetu. Zbog oholosti je Iblis, neka je Božije prokletstvo na njega, osuđen na vječni

Džehennem. U društvu pohlepe nema džennetskih ljepota. Tamo gdje su oholi na sceni, svi žive u paklu. Otkud tolika koncentracija nepravde među ljudima danas? Odakle toliko ucviljenih, uplakanih, obespravljenih ljudi ako živimo u svijetu procvata nauke i civilizacijskih vrijednosti? Zbog pohlepe i oholosti. Post briše tu opaku bolest.

Ljepota se krije u duši, ne u ljudskom tijelu. Danas je tijelo u fokusu čovjeka, a ne duša. A tijelo je lijepo taman koliko dubina kože u fizičkom smislu. Primjera radi, kada noktom nehotice uklonite taj tanahni dio kože, ne možete (po)gledati u vlastito tijelo (Rešid Hafizović). Već nepriličnost ožiljka na tijelu govori kako je neprirodan i ozbiljan po posljedicama ožiljak na duši. Upravo nas ibadet posta odvlači s fizičkog ka duhovnom, pomjera pažnju s obodnica tijela ka dubinama duše.

Postačevo spoznavanje stvarnosti

Vjerovjesnik je usrdno molio Allaha, Slavljen i Veličanstven je On, dovom: “Gospodaru moj, daj nam one oči kojima možemo vidjeti stvari kakve jesu (erinā haqāiqa ešyā’ kemā hiya)”. Suština istinskog spoznavanja jeste viđenje stvarnosti kakva zbilja jeste, a ne kako se naizgled čini. Ibadet posta je izuzetna prilika da vidimo suštine stvari i skinemo koprene s naših fizičkih organa zbog kojih ne možemo vidjeti biser na dnu mora, da se poslužimo Rumijevim jezikom. Zbog ljepote biser i jeste na dnu mora, ne mogu ga dohvatiti fizičke oči. Evo jednoga upečatljivog primjera u kontekstu razumijevanja suštine stvarnosti svijeta. Bošnjaci su stoljećima stvarnost života i svijeta gledali tuđim očima. Pa čak i vlastitu tragediju koju su netom preživjeli (kao i sve tragedije stoljećima ponavljane na ovim prostorima), percipiraju kako drugi vide i razumiju. Tuđa percepcija često zamagljuje vlastitu pronicljivost. Bošnjaci pritom zaboravljaju da živimo u lažnom, svijetu pričina i obmana, u stvarnosti koju su drugi skrojili i uobličili po svojem htijenju. Koliko je važno da Bošnjaci dobro promisle spomenutu Poslanikovu dovu.

Drugi primjer ukazuje na apsurde i kontradikcije svijeta u kojem živimo. Kao da je sadašnja civilizacija dostigla najveći stupanj samoobmane. Savremeni čovjek se zaklinje u slobodu, jednakost i pravdu te misli da je na čvrstom tlu u svojim pretpostavkama (ve jahsebūne ennehum ‘ala šej’in elā innehum humul-kāzibūn; El-Mudžādele, 18). Ako

pratimo dnevne vijesti, vrlo brzo ćemo spoznati da je današnja stvarnost drugačija od svakodnevnog zaklinjanja u univerzalne vrijednosti. Je li duh ovog vremena sloboda? Jesu li svi ljudi jednaki na svakom parčetu Zemlje? Je li pravda načelo ove ljudske civilizacije? Karakteristike savremenog svijeta su haos, kontradikcija, neizvjesnost i izazvane bolesti (Z. Sardar).

Za unutrašnju bit, za sklanjanje maski sa stvari, bića i pojava, za takvu vrstu spoznaje je naš Vjerovjesnik molio u spomenutoj dovi. Istinski post vodi u duhovna obzorja metafizičke spoznaje, izvlačeći nas iz ljušture same pojavnosti, spašavajući nas da ne doživimo sudbinu onih za koje Kur’an veli: Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni (Rūm, 7).

Ljudi su ravnodušni prema spoznaji istinske stvarnost na ovom svijetu. Termin el-ahire, kojim se označava onaj svijet, u spomenutom ajetu označava unutrašnju stvarnost ovosvjetskog života kao i konačnu stvarnost onoga svijeta. Do ovakvog promišljanja dolazimo ako pogledamo ajet koji odmah slijedi, u kojem se ljudi pitaju zar još nisu naučili sami razmišljati (evelem jetefekkeru fi enfusihim) te konstatira da je stvaranje nebesa i Zemlje u znaku unutarnje Istine (bil-haqqi) (Er-Rūm, 8). Sve je stvoreno prema istini, pa i vidljivo od ovosvjetskog života (zahiren mine-l hajati d-dunja). Do sušte istine dolazi istinski postač. Post, prema tome, nije samo puko gladovanje. Ustvari, ako čin posta kao vid krunskog ibadeta, svedemo na puko apstiniranje od hrane i pića, to i nije post koji je propisan ranijim generacijama – sijām, kako ga Kur’an imenuje (Bekara, 183). A ni blizu nije onog posta šutnje (savm) o kojem h. Merjema ponajbolje svjedoči. Gladovanje pripada stvorenom svijetu, dok istinska stvarnost posta pripada Allahu, Slavljen i Veličanstven je On. Iako neki ispunjavaju samo formu posta, oni time pokazuju spremnost na duhovni rast, čak i sami svjesni da post nije samo gladovanje. Kada bi to bio, ne bi se nimalo razlikovao od neznanja. I jedno i drugo (gladovanje i neznanje) imaju zajedničku odliku – oboje uzrokuju smrt, glad fizičku i neznanje duhovnu smrt. Ustvari, gladovanje usmrćuje sve fizičke organe, a neznanje uzrokuje smrt duhovnih organa. Ako čovjek gladuje duži period bez istinske namjere i jasnog cilja, može se dovesti do smrti. Isto tako, postiti bez učešća duhovnih organa (duša, srce i um) znači da će postačevi fizički organi osjećati sve veću potrebu za zadovoljenjem. Postač pritom neće doživjeti vlastiti spoznajni miradž i neće dospjeti do zenitne tačke vlastitog bića što je potrebno na putu duhovnog uzdizanja. Postom se postiže istinsko znanje i zadobiva viša razina spoznavanja koja ozbiljuje dušu, srce i um.

Čovjek je svikao na činjenicu da tijelo može osjećati nedostatak, nekada i bol uslijed žeđanja i gladovanja. Čovjek današnjice nikako da osvijesti vlastiti razum da postoji druga vrsta gladovanja i žeđanja – potreba za istinskom i stvarnom spoznajom koja je hrana i voda života. To je spoznaja duhovnih organa koji ne dozvoljavaju da padnemo u stanje neznanja, prizemnosti i poroka. Istinski post ima potencijal da postača dovede u stanje da ne gleda svijet samo tjelesnim očima, već i unutarnjim vidom, vidom srca za koje je Allah, Slavljen i Veličanstven je On, kazao: Reci [Vjerovjesniče]: – Ovo je moj put, ja vas sve pozivam Allahu oslanjajući se na duhovni vid dostupan razumu (’ala besīretin) (…) ( Jusuf, 108). Dalje navodi Kur’an: (…) i znajte da Allah posreduje između čovjeka i [želja] njegovog srca (El-Enfāl, 24). Ove kur’anske riječi su primjer (temsil) za Allahovu krajnju blizinu Svome robu jer je On bliži čovjeku od njegovog srca. Međutim, one su istovremeno upozorenje (tenbih) da Allah, Slavljen i Veličanstven je On, zna sve srčane tajne, čak i one prema kojima smo ponekad nemarni.

Allah, Slavljen i Veličanstven je On, učinio je post vrhuncem duhovne radosti u ramazanskom vremenu, kazavši pritom: “Svako čovjekovo djelo koje čini njemu pripada, osim posta, jer post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.” Ibn ‘Arebi veli da ovaj hadis-kudsi ima značenje kao da je Allah rekao: “A post je Moj i Ja sam nagrada postaču za njega.” Božija blizina i prisutnost su nagrada postaču zbog nesvakidašnjega duhovnog pregnuća. Postač ima povlastice te egzistencijalna i duhovna postignuća – kako to već naglašava Ibn ‘Arebi – da u takvom stanju ne mogu prebivati ni meleki, bića od svjetlosti jer njima nisu svojstvene osobine ljudske prirode i ne znaju šta znači svjesno podnositi glad i žeđ za ljubav svog Gospodara te nemaju dar posta kao ljudi (postači), bića od ilovače. Bića od svjetlosti u hijerarhijskom smislu su iznad bića od ilovače, ali bića od svjetlosti se nikada ne mogu vinuti do tačke bića od ilovače koja poste.

Postač istinskom spoznajom, do koje ga vodi zašućivanje fizičke strane bića, otvara drugu stranicu spoznavanja i veličanja Stvoritelja.

Ako pratimo završetke ajeta o postu u suri Bekara (183–186), uočit ćemo tanahne niti posta. Funkcije posta su sljedeće: da bismo Allaha stalno imali na umu (leallekum tet-teqūn), da bismo znali sve vrijednosti posta (in kuntum ta’lemūn), da Allahu uzvratimo zahvalnošću (ve leallekum teškurūn) i da bismo mogli slijediti Pravi put (leallehum jeršudūn). Post priprema čovjeka za biološku i duhovnu zahvalnost. Upravo ovo punoljetstvo vlastite vjere (rušd) doživljavamo u mjesecu ramazanu. Sve poprima drugačiji smisao i značaj. Manifestira se drugačija atmosfera u porodičnom i društvenom životu. Stoga se ramazan ne može smjestiti u populističku ili konzumerističku sferu koja je oslobođena vjerske suštine vršenja ibadeta samo radi Allahovog zadovoljstva. Ovo se odnosi i na iftare koje neki donatori priređuju raznim povodima i ciljevima, a više liče na svakodnevne gozbe nego na iftare.

Mjesec Kur’ana

Post je jedini ibadet koji ne sadržava nijedan drugi ibadet, a svi ostali ibadeti su sadržani u postu. Naprimjer, u ramazansko vrijeme je počelo objavljivanje Kur’ana. Mi postimo i učimo Kur’an, klanjamo, dovimo, zikrimo, udjeljujemo i tako dalje. Postač tako dodiruje i saznaje samu esenciju svog postojanja i ponaša se u duhu Vjerovjesnikovih riječi: “Postite, prepustite se postu jer njemu ništa slično nije.” U jednom hadisu koji prenosi ibn Mes’ud kaže se: “Kur’an je, zacijelo, gozba Allahova na Zemlji (ma’dubetul-Lahi fi-l erdi). S te gozbe neka svako uzme spoznaju za sebe”.

Božija ramazanska gozba se sastoji od kur’anske, sveobuhvatne, vječne Riječi Božije u kojoj je punina svih riječi kojima se Allah oglašavao kroz svetu povijest. Vjerovjesnik koji je primio formu Božijih riječi istovremeno je primio svjetlo (nur) koje u sebi sažima sva duhovna znanja. Ovo svjetlo dolazi iz Knjige u kojoj ništa nije izostavljeno (En’am, 38), koja je slavom i sveznanjem Allaha od svake patvorine sačuvana (Fussilet, 41 i 42). Svako ko bude poslužen s te kur’anske trpeze, tj. svako ko posebice u ramazanskom vremenu bude poslužen spoznajom darovanom od Allaha, Slavljen i Veličanstven je On, pa makar to bilo i u malim količinama, treba znati da je primio blago neizmjerno – fe kad ūtije hajren kesīren (Bekara, 269).

Komentatori Kur’ana često citiraju hadis koji prenosi h. Alija: “U Kur’anu je sadržano ono što je bilo prije vas i ono što će doći poslije vas; on, Kur’an, presuđuje između vas; on je jasni, ozbiljni govor, a ne lakrdija. Ko ga napusti iz obijesti Allah će ga uništiti, a ko bude tražio uputu mimo njega Allah mu neće pomoći da iz zablude izađe. Kur’an je čvrsto Allahovo uže, mudra opomena i Pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti niti ga jezici mogu izmijeniti, učenjaci ga se ne mogu zasititi niti može dosaditi njegovo često i dugo ‘učenje’. Nema kraja njegovim čudima! Kada su ga čuli, džini nisu mogli odoljeti a da ne reknu: ‘Mi smo, zbilja, Kur’an veličanstveno čudesni slušali, on mudrosti vodi! Ko po Kur’anu govori – istinu govori; ko po Kur’anu postupa – bit će nagrađen, ko po Kur’anu sudi – pravedno sudi; ko Kur’anu poziva – na Pravi put poziva”.

Ebu Hurejre prenosi da je jedne prilike Ebu Bekr, r.a., sjedio s Poslanikom, s.a.v.s., kad je naišao jedan čovjek i ispričao: “Noćas sam sanjao čudan san! Vidio sam oblak koji nas je zaklonio, iz njega padahu med i maslo, a ljudi ispruženih ruku uzimaju – neki puno, neki malo toga meda i masla. I vidio sam stepenice ispružene između nebesa i Zemlje, i tebe, Božiji Poslaniče, kako se uspinješ sve dok se nisi uspeo na njih, zatim su te slijedili ljudi sve dok se i oni nisu popeli na njih”. Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to se nasmija, a Ebu Bekr reče: “Božiji Poslaniče, dozvoli mi da mu ja protumačim ove snove”. Božiji Poslanik, s.a.v.s., reče: “Objasni ih, Ebu Bekre!” Pa Ebu Bekr reče: “Božiji Poslaniče, oblak koji nas je zaklonio – to je islam; med i maslo šta kaplju iz nebesa – to je Kur’an, u njemu je slast kao i u maslu i medu; a oni što pružaju ruke i uzimaju puno ili malo – to su ljudi koji od Kur’ana uzimaju puno ili malo; stepenice između nebesa i Zemlje – to je tvoj sunnet; ti si prvi koji ga primjenjuje i prvi koji ga je uzdigao, i svako ko primjenjuje tvoj sunnet – on ga uzdiže”.

Allahu naš, učini nas od onih koji su ukrašeni suštinama vjerovanja (haqāikul-īmān) i dovedi nas na stepene spoznaje (‘irfān) i dobročinstva (ihsān)!

Uzvišenog Allaha molimo da ispravi naše ciljeve, da umnoži naša dobra djela i dobre navike, da nas ojača svjetlom Kur’ana i sunneta te da nas počasti visokim stepenima u Džennetu!

Medžlis Doboj se prostire na dva entiteta, dva kantona (Zeničko-dobojski i Tuzlanski) i četiri općine (Doboj, Doboj Jug, Doboj Istok i Usora). O takvoj složenosti te stanju i perspektivama ovog medžlisa razgovarali smo s glavnim imamom Ibrahim-ef. Halilovićem.

Ukupno, riječ je o dvadeset i šest džemata ovoga Medžlisa, od kojih je najveći broj u manjem bosanskohercegovačkom entitetu – četrnaest. Zaposleno je dvadeset i šest stalnih imama, a dvadeset i šest je aktivnih džamija uz devet džamija u džematima koji su pripojeni većim džematima, zbog lakšeg funkcionisanja, a ima i starijih džamija koje nisu u punoj funkciji.

Također, kako nas je glavni imam upoznao, dvadeset i šest je mekteba te deset punktova. Ove godine je upisano 1.305 polaznika. Aktivni su i Odjel za brak i porodicu, koji vodi muallima Merhunisa Vehabović te Mreža mladih, na čelu s koordinatorom Hazim-ef. Vehabovićem. Članovi Mreže svoje aktivnosti uglavnom baziraju na očuvanju kulture sjećanja. Uz spomenuto, pri Medžlisu djeluje i Odjel za socijalnu brigu i društvena pitanja, pod vodstvom Senad-ef. Šiljića.

Širok spektar aktivnosti

Glavni imam Halilović ističe nekoliko značajnijih događaja i aktivnosti iz prethodnog perioda. Na prvom mjestu je posjeta reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića Medžlisu prošle godine povodom manifestacije “Pamtimo, ne zaboravljamo“, organizovane u džematu i MZ Grapska povodom 30. godišnjice genocida i zločina u Grapskoj i na području općine Doboj od 1992. do 1995. Tim povodom je organizovan i naučni skup u saradnji s Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA pod nazivom “Zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava na prostorima općine Doboj od 1992. do 1995. godine“. Pri tome, glavni imam je podsjetio da je Vrhovni sud Düsseldorfa u presudi protiv Nikole Jokića 1997. godine, zaključio da su zločini koje je on počinio na ovom prostoru bili čin genocida. To je bila prva presuda kada je riječ o genocidu u Bosni i Hercegovini.

Također, prethodne godine su imali i dvije hafiske dove. Uz to, glavni imam je napomenuo da u

okviru Medžlisa funkcioniše i Škola Kur’ana, koju pohađa oko 60 polaznika svih uzrasta. Održava se u administrativnom sjedištu Medžlisa u Doboju. Polaznici su iz prigradskih džemata. Osim te, aktivna je i Škola Kur’ana u Centru za islamsko obrazovanje Matuzići, gdje je u te svrhe uposlen muallim hafiz Miralem Muratović, a pohađa je 130 polaznika. U kategoriji hifza već je redovno trinaest učenika, a jedan učenik je završio hifz i priprema se za polaganje pred Komisijom Rijaseta.

U okviru projekta IZ Interaktivno druženje mladih na području Medžlisa Doboj prošle godine je održano 347 predavanja i druženja s prisustvom oko 11.000 džematlija. Pored spomenutog, u okviru rada Odjela za brak i porodicu uz pokroviteljstvo Muftijstva zeničkog u saradnji s Udruženjem Bošnjaka “Vrijeme – Zeman“održana je i Ljetna škola islama, koju je pohađalo oko 40 djece.

„Centar za islamsko obrazovanje Matuzići nam je trenutno najveći projekat. Osim Škole Kur’ana, u Centru funkcioniše restoran i obdanište s 40 upisane djece, iako se još uvijek ne radi u punom kapacitetu. Nakon mjeseca ramazana očekuje nas i svečano otvorenje Centra“, najavio je glavni imam Halilović.

Stanje na terenu ukazuje na prioritete

Osim geografske razuđenosti, glavni imam je naveo da su izazovi i rad vjeroučitelja, koji rade prema propisima pedagoških zavoda dva kantona i jednog entiteta, što im umnožava obaveze. Uz to, podsjeća da je i odlazak mladih izazov – s područja oba entiteta.

„Pri Medžlisu imamo oko 8.100 članova Islamske zajednice, a od toga, otprilike, odnos je pola-pola između penzionera i radno sposobnih. To nam govori o demografskoj strukturi, a samim time se dovodi u pitanje i finansiranje Medžlisa. Moramo razmišljati i o alternativnim izvorima

finansiranja“, istakao je glavni imam.

Napominje da se suočavaju i s nedostatkom kadra kazavši da su pojedini nasputili imamski poziv, drugi otišli ili su najavili odlazak u druge medžlise, a u posljednje vrijeme već su ponavljali jedan konkurs na koji se prijavio samo jedan kandidat bez fakulteta. U drugom džematu kandidat bi došao za ramazan, pa bi, tek eventualno, ostao i poslije.

Saradnju s lokalnim vlastim glavni imam ocjenjuje korektnom.

„Nekada je ta saradnja više, nekada manje konkretna. Što se tiče finansijske podrške, to je do sada bilo bazirano na osnovu projekata. Nismo niti u jednoj općini imali zagarantovan dio sredstava na koji bismo se mogli osloniti i planirati određene aktivnosti. Od ove godine smo pokrenuli te razgovore i poslali zahtjeve te se nadamo pozitivnim odgovorima“, pojasnio je glavni imam.

Saradnja s dijasporom je kvalitetna i ona je, uglavnom, na nivou džemata. Glavni imam ističe da je dijaspora izuzetno aktivna u podršci njihovim projektima s finansijske i moralne strane.

U pogledu mektepske nastave relativno je zadovoljan rezultatima. Međutim, ističe da ta kvaliteta u mnogome zavisi i od roditelja i njihove zainteresovanosti. Podsjeća da su djeca zauzeta nastavnim i vannastavnim obavezama, a vikendi se odvajaju za privatne obaveze ili posjete rodbini, što ostavlja traga na mekteb kao i percepcija da je pohađanje Vjeronauke dostatno.

„Mekteb je nezamjenjiv i ima veliki utjecaj na izgled našeg društva“, zaključuje glavni imam.

Ukratko se osvrnuo na ključni korak u planiranju budućnosti džemata.

„Komunikacija s ljudima na terenu će nam najbolje ukazati potrebe i u kojem smjeru trebamo ići, odnosno na šta Zajednica treba obratiti pažnju i kako uspostaviti prioritete“, zaključio je glavni imam Halilović za Preporod.

Ramazan Mubarek Olsun!

bs-ba

2023-03-15T07:00:00.0000000Z

2023-03-15T07:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/282497187894499

Islamska Zajednica