Aladža je u našim srcima

U džamiji Hasana Nazira u Foči, poznatijoj kao Aladža džamija, 6. marta je održana centralna mevludska svečanost Muftijstva goraždanskog povodom Lejletul-berata - blagoslovljene noći mjeseca ša’bana.

Svečanom programu prisustvovao je i muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić, pored imama Muftijstva goraždanskog te brojnih džematlija i gostiju iz drugih gradova. Mevludski program proučili su imami Muftijstva goraždanskog, a nakon toga je proučen i zikr, te je muftija Pitić održao prigodno predavanje.

Glavni imam Medžlisa Foča Miralem-ef. Hodžić istaknuo je ogromnu radost i zadovoljstvo što se baš u Aladža džamiji održava centralna mevludska svečanost Muftijstva goraždanskog.

„Sretni smo kada se bilo šta održava u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, a posebno smo sretni kada se to događa u Aladža džamiji. Posebno smo sretni što možemo primiti naše goste koji su se noćas pojavili iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Drago nam je da ovdje u Foči uspijevamo organizovati mnoge aktivnosti poput ove, a sve to uz pomoć naših prijatelja i dobrih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine. Naše džematlije su sretne kad ih posjete braća i sestre iz susjednog Sarajeva, iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i kada provedu dio vremena u prelijepom ambijentu Aladža džamije. Noć Lejletul-berat je noć sudbine, oprosta i želja. Naše želje odavde su da Uzvišeni Allah, dž.š., sačuva i ovaj dio Bosne i Hercegovine od svih zala koja su sve više izraženija i koja uzimaju maha nad ovim dijelom BiH“, kazao je Miralem-ef. Hodžić.

Muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić istakao je kako je znakovito i poučno obilježavanje Lejletul-berata u Aladža džamiji u Foči.

„Aladža džamija je u našem srcu. Uvijek nam je drago doći ovdje, posjetiti ovo mjesto, ove ljude, naše povratnike u Foči. Drago mi je vidjeti da su došli ljudi iz Višegrada, Ustikoline, Goražda, Sarajeva i iz mnogih drugih krajeva Bosne i Hercegovine. Mevludom i tradicionalnim zikrom reći ćemo, iz dubine naših duša, poselamiti nadolazeći mubarek mjesec ramazan kojem se raduje svaka vjernička duša, pogotovo oni koji u blagoslovljenim noćima Lejletur-regaib, Lejletul-miradž i Lejletul-berat učine sve da budu bliži Bogu i da budu korisni ljudima“, poručio je muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić.

Jedan od večerašnjih gostiju i musafira, Vehid Čamdžija, došao je iz Rogatice sa svojom porodicom i džematlijama. Kazao nam je kako se uvijek rado odazove na svečanosti koje se organizuju u Aladža džamiji.

„Ja sam iz sela Kukavice kod Rogatice, a i mutevelija sam u tom džematu. Naš nam je efendija najavio da je ovdje večeras centralni mevlud te smo odlučili da dođemo. Dolazili smo više puta, pogotovo kada su mevludi. Mi smo povratnici u mjestu Kukavice, penzioneri smo, iščekujemo željno ramazan, te nam Foča znači isto kao i Rogatica. Jedva smo čekali dovršetak izgradnje Aladža džamije. Pratili smo izgradnju, bili smo i na otvorenju te na iftarima u mjesecu ramazanu. Puno nam je srce kad smo ovdje i uvijek se odazovemo na poziv u našu Foču“, kazao je Vehid Čamdžija.

Nakon programa i jacija-namaza, prisutni su nastavili druženje u musafirhani Aladža džamije. Inače, u okviru kompleksa Aladža džamije, uskoro će biti dovršena izgradnja restorana koji će biti na usluzi džematlijama i musafirima koji, prema riječima Miralem-ef. Hodžića, svakodnevno posjećuju Aladža džamiju.

Početkom marta džemat Kamp-Lintfort je svečanom akademijom krunisao obilježavanje četrdesete godišnjice džemata, započeto već 3. oktobra, na datum kada seže inicijativa za osnivanje džemata 1983. godine. Tim povodom posjetili smo ovaj džemat te razgovarali s imamima, džematlijkama i džematlijama. Posjetili smo džamiju, a potom i svečanost.

Priča o džematu je i priča o Mustafa-ef. Klanci, imamu ovog džemata, nekadašnjem glavnom imamu i muftiji Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. On je sa svojih trideset i devet godina rada u ovom džematu postao njegov imanentni dio, s njim rastao i o njemu glas pronosio.

Čestitost u temeljima džemata

Konačno, vidjeli smo tu kamplintforsku džamiju s prvom izgrađenom munarom zapadno od Zagreba, koju su izgradili Bošnjaci - kako to vole kazati u džematu. A već unutra su nas oduševile ugodne boje i razmještaj skoro preuređenog enterijera. Bez kiča, činilo se da djelići džamijskog mozaika vode ugodne razgovore. Riječ je o harmoničnom spoju tradicionalnog i savremenog, s posebnim dodatkom crne boje, koja simbolizuje rudarsku historiju samog grada, ali i brojnih džematlija prve generacije, na što nam je posebnu pažnju skrenuo efendija Klanco. Na podne-namazu smo zatekli dva imama i nekoliko džematlija, koje je imam Klanco dodatno privolio da razgovaraju s nama. Najstariji među njima, u devetoj deceniji života, je Halid Hamzić, porijeklom iz Kalesije, a u Kamp-Lintfort je stigao 1966. godine te od tada nije mijenjao svoju njemačku adresu. Sretan je, kako kaže, što je tu, ali i što može povremeno posjetiti svoju Bosnu. Životom u Njemačkoj je zadovoljan, dodaje, pri tome kazavši da u životu nije primarno kalkulisao materijalnim bogatstvom. U svome džematu je pronašao najveće zadovoljstvo, kazao nam je, pa i kada su mu neki prigovarali da se ne veže plaho uz džemat – ipak, uvijek je ostao privržen.

„Allah nam je dao milost svoju u džematu te smo prilično uspješni. Idemo dalje do Sudnjeg dana“, odlučno je kazao Halid.

I sam je nekada bio član Odbora, ali je ustupio mjesto mlađima i stava je da im se pomogne ne bi li tim putem krenuli.

Među onima iz prve generacije je i sadašnji predsjednik džemata Mustafa Mašić, rođeni Krajišnik. U ovaj grad je stigao 1973. godine, a potom, kao i brojni drugi, zaposlio se u rudniku. Bio je prvi Bošnjak koji se u ovoj njemačkoj općini vjenčao. Ima dva sina i kćerku te petero unučadi. U penziji je od 1996. godine.

Za džemat je vezan od osnivanja – od početka je u Odboru, a u posljednja dva mandata je predsjednik. S obzirom da su prve generacije udarile i velike materijalne temelje džemata, na taj segment se posebno osvrnuo.

„Kuću u blizini džamije smo kupili 2006. godine, a brzo smo je otplatili. Bila je to najbolja investicija do sada. Imamo namjeru graditi i drugu kuću. Džamija je, recimo, završena 1995., a otvorena 1997. godine, no nakon dvadeset i pet godina, morali smo je i renovirati. To je spriječilo neke druge investicije kao što je investiranje u još dvije-tri kuće, jer kada imate nekoliko stanova za izdavanje, za džemat nema krize“, kaže Mustafa.

Istakao je da su već 2010. godine prošli svojevrsnu tranziciju od starijeg ka mlađem kadru u sastavu Odbora.

„Samo sam ja iz te prve generacije ostao nakon tog prelaznog perioda u Odboru. I za sljedeći mandat me nagovaraju da ostanem, ali, treba podučiti i obučiti mlade ljude ovim obavezama te, time, ne dozvoliti pojavu garniture koja bi razgradila urađeno. Mora se sistemski raditi. A dodatni izazov je i ispraćaj trenutnog imama i dolazak novog imama“, kazao nam je Mustafa ukratko.

Uz predsjednika razgovarali smo i s njegovim zamjenikom Ahmom Suljkanovićem. I on je porijeklom s područja Kalesije, a u Kamp-Lintfort je stigao 1973. godine. Zaradio je rudarsku penziju. Ima troje djece i šestero unučadi.

„U džematu sam od osnivanja. Posla je bilo, ali nije bilo teško. Najvažnije je da smo složni. Neko više radi, neko manje, ali to ne mjerimo“, kazao nam je Ahmo. I on je svjestan izazova potrage za novim imamom s obzirom na dugogodišnji i kvalitetan rad efendije Klance.

Naslijeđe se njeguje i unapređuje

Pojedine džematlije tu su tek nekoliko godina. Kalesijac Ibro Delić je u Njemačkoj od 1980. godine, ali je u Kamp-Lintfortu osam godina.

Sprva Ibro ističe svoje zadovoljstvo radom imama naglašavajući njegove kvalitete riječima “čovjek“i “efendija“. Dodaje da je džemat generacijski bogat – od najmlađih do najstarijih, kaže on.

Red je svuda. Predsjednik i potpredsjednik džemata kao da su zaposleni u džamiji – samo što ne spavaju u njoj. Ali i drugi rade, ko god se preuzme obaveze. Mimo toga, družimo se i u našoj kafeteriji. Ovo džematsko ponašanje dijaspora može prenijeti i u Bosnu. Najviše za to je zaslužan efendija, koji nas je okupio“, kazao nam je Ibro.

Sandžaklija nema mnogo, ali skoro dvadeset i pet godina tu je Šefket Memović, porijeklom iz Prijepolja - uvijek u hizmetu džematu.

„Džemat mi je kao druga familija. Rado hizmetim džematu i pri tome se fino osjećam. Rasteretim se i rado dolazim. Život je brz, mnogo je stresa i padova, ali dolaskom ovdje obnovim svoju energiju“, istakao nam je Šefket. Hvali rad džemata i imama. Od dvoje njegove djece, jedno je već odavno proučilo hatmu pred imamom, a drugo će uskoro završiti svoju. Kaže da djeca rado dolaze u mekteb, što ga veseli.

Nekada su mekteblije bili pripadnici druge džematske generacije. Među njima i Muhamed Burnić, koji je rođen u Kamp-Lintfortu. Posvjedočio nam je uspjeh džemata i imama Klance.

„Ovdje sam proučio prvu hatmu i bio jedan od prvih mujezina. To je, ustvari, zahvaljujući uspješnom radu našeg efendije. Danas je i moj sin već proučio hatmu pred njim“, kazao nam je

Muhamed. Kao otac petero djece, sma- tra da se vrijednost ovakvog džemata ne može kupiti.

Nezamjenjiva ženska snaga džemata

O širokoj lepezi aktivnosti i rastu džemata u različitim segmentima svjedoči i rad Ženske sekcije džemata. Razgovor s džematlijkama, prisustvo svečanoj akademiji te saznanje da su u Odbor uključene i žene, to nam je i potvrdilo. Nedavno su održali 11. susrete Bošnjakinja, koji su regionalnog karaktera. Interesantno je da o svome okupljanju i komunikaciji ne govore isključivo kao o povremenim susretima. Jasminka Muminović, član Ženske sekcije, posebno je istakla njihovu redovnu komunikaciju putem WhatsApp grupe, koja broji 130 članova.

„Mnogo aktivnosti imamo. Posjećujemo druge džemate, organizujemo mevlude i tradicionalne skupove, družimo se. Prezadovoljna sam odazivom ženskog dijela džemata. Mnogo nas je ovdje u Kamp-Lintfortu koji radimo u javnim ustanovama – neki rade s djecom, mlađom ili starijom, neke su u općini, mnogo je krativnih i organizatorica među nama. U punom smo kapacitetu“, naglasila je Jasminka.

Podsjetila je na nedavnu akciju prikupljanja sredstava za nastradale u zemljotresu u Turskoj i Siriji, koju su organizovale i mimo džematske akcije za sve. Za vrlo kratko vrijeme, uspjele su prikupiti sredstva i za dva kontejnera. Također, organizovane su i kroz džematski hor već desetak godina, a, kako kaže Jasminka, voljele bi da se i mlađe žene uključe. Nije mogla izostaviti ulogu muallime Fate Klanco u bdijenju, motivisanju i doprinosu svim aktivnostima ženskog dijela džemata. Za nju ističe da je kontinuirano inovativna.

„Recimo, ili nam dovede predavače ili nas negdje vodi. Ona je naša glava. Prema nama je kao sestra i prijateljica. Mnogo će nam nedostajati“, dodala je Jasminka. Jedna od žena koja je u Odboru je Hajrija Avdić, Kalesijka. I već privodi svoj drugi mandat kraju. Naglasila je da Ženska sekcija učestvuje u svim aktivnostima i smatra to značajnim i potrebnim, jer, shodno okolnostima, neke aktivnosti žene umiju bolje organizovati negoli muški dio džemata.

„Od 1992. godine sam u Kamp-Lintfortu. Prvi period sam boravila u džamiji, kao izbjeglica. Prvi moji koraci s dvanaest godina su bili ovdje. Bila sam jedan period u Bosni, a potom sam se vratila ovdje. Emotivno sam vezana za ovaj džemat“, istakla je Hajrija. Zinaida Kardešević, porijeklom je iz Banje Luke, u Kamp-Lintfortu živi već sedamanest godina. „Čast mi je biti dio ovog posebnog džemata, prepoznatog po svom izuzetnom radu i aktivizmu i saradnji džemata i Grada, a sve se odvija transparentno. Također, ponosni smo na rad našeg imama Klance, kojeg će biti teško zamijeniti“, istakla je Zinaida.

Džemat je, kaže ona, evoluirao i u odnosu na druge džemate ili zajednice.

Džemat kontinuiteta

S obzirom na taj rast i evoluciju džemata prije nekoliko godina ukazala se potreba za još jednim imamom. Stoga, u Kamp-Lintfort je stigao Dževad-ef. Isaković, već okaljen iskustvom bošnjačkih džemata u Njemačkoj. Već šest godina je drugi imam u ovom džematu na pola radnog vremena. Aktivno učestvuje u realizaciji aktivnosti od mekteba, rada s mladima i drugih. Efendija Isaković nam ističe da je ovo svojevrsna preporuka svim većim džematima u Njemačkoj da angažuju pomoćne imame, da bi, jednostavno, učinak bio bolji.

S obzirom na imamsko iskustvo u Njemačkoj, naglašava da je u ovom džematu posebno ugodna atmosfera.

„Razvoj džemata sam uvijek poredio s porođajnim mukama i rođenjem djeteta. Džemat do pet godina prolazi dječije bolesti, potom slijedi period snaženja i sazrijevanja, ali sa četrdeset godina je to punoljetan i zreo džemat te, zaista, atmosfera je ugodna. Ponosan sam da sam s ovim divnim ljudima i sa svojim ahbabom imamom Klancom“, naglasio je efendija Isaković.

Godinu mlađi od džemata

Naposljetku, razgovarali smo i s efendijom Klancom uoči svečane akademije.

U početku je naglasio geografsko i administrativno područje na kojem se prostire Kamp-Lintfort pri tome govoreći i o određenim prednostima takvog položaja.

„Četrdeset godina je dug period za insana, a tako i za male zajednice poput naše. Svakih deset godina izvršimo analizu i kreiramo plan i program za narednih pet godina na osnovu naših mogućnosti“, istakan je efendija. Podsjetio je da je riječ o jednom od nastarijih bošnjačkih džemata u Zapadnoj Evropi. Kada je stigao 1984. godine, u Njemačkoj su bila četiri imama – dva Albanca i dva Bošnjaka. Uz to, bila su osnovana i još dva džemata, koji nisu imali imame.

„Prvi imam sa stalnom radnom dozvolom je bio Esad-ef. Hodžić, čiji život i sudbina oslikavaju svu težinu izazova s kojima su se tada susretali imami ovdje. On je, radeći taj posao u takvim uslovima, u Frankfurtu obolio na nervnoj bazi i preselio prije 40. godine svoga života“, ispričao nam je on.

Ka stalnoj adresi budućih džematlija

Podsjetio je da je ovaj džemat svoj početak imao u turskoj džamiji, gdje je i on radio jednu godinu, a prije njega i Mehmed-ef. Butković. Nakon godinu dana su iznajmili prostorije od grada, uredili ih i renovirali. Već od 1991. godine, materijalno stanje džemata se poboljšalo te su tada kupili objekat na sadašnjem mjestu i dva duluma zemlje, preuredili ga i renovirali te pred samo useljenje tada je izbila agresija na Bosnu i Hercegovinu, a u njihovim prostorijama je ponekad boravilo i po sedamdeset prognanika iz Bosne i Hercegovine, dok im grad ne osigura smještaj.

„Vidjeli smo da će jedan dio prognanika ostati ovdje, da će buduće generacije imati drugi pristup džematu, vjeri i islamskoj tradiciji i kulturi te da će im biti potrebna stalna adresa. Smatrao sam da, ako im prva, djelimično s drugom generacijom to ne osigura, oni će to teško moći uraditi“, istakao je.

Shodno tome, 1995., odnosno 1996. godine, dobili su dozvole za proširenje objekta, potom izgradnju munare.

U početku, džemat je brojao 120 članova s kojima se podizao džemat, dok je danas taj broj skoro 700. Stoga, ističe efendija, ukazala se potreba za drugim imamom, jer je obim poslova unutar džemata, oko administracije te drugih aktivnosti poput međureligijskog dijaloga ili dušebrižništva, posjete bolesnim muslimanima u bolnicma i kućama, intenziviran.

U prilog tome dodaje da je efendija Isaković temeljit radnik, muallim i hatib.

O džematu se misli godinama unaprijed

Kada je riječ o drugim uspjesima naglašava da je džemata u prvih deset džemata u prikupljanju zekata i sadekatul-fitra, a na sedmom mjestu u stipendiranju učenika i studenata iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka.

Nije mu promaklo da spomene da su ovaj džemat podigli rudari, za koje se inače kaže, kako je to opisao, da su ili velike lole i bekrije ili dobri vjernici, zato što živi idu u zemlju.

„Životne priče naših ljudi ovdje nikada neće biti do kraja ispričane. Pokušavajući da otrgnemo to iz zaborava do sada

smo uradili dvije monografije džemata – prvu povodom 20 godina, a druga povodom 33 godine džemata. Vrlo je važno da, kao džemat, zabilježimo svoj povijesni hod“, napomenuo je on.

Generacijsko bogatstvo džemata izrazio je i brojkom od oko 1.500 djece, omladine i odraslih koji su u četrdeset godina završili mektepsku pouku.

Inače, mektepska nastava se izvodi četiri punktu Kamp-Lintfortu dana u Wesselu; u sedmici mekteb petkom – za četvrtkom žene; navečer subotu na u i nedjelju za djecu, je mekteb, a subotom također, i na punktu u džematu u Rheinbergu. A, održavan je i mekteb za odrasle muškarce. Uz to, napominje da je mektepska literatura besplatna. A, upravo je mekteb temelj njihovog rada, kako je istakao, iako je aktuelan rad i s mladima, prije svega, na nivou Medžlisa kroz Mrežu mladih. „Danas sve a šest džematske džemat džematskih ima troškove. džamiju stanova Za s 250 četrdeset pokrivaju kvadrata, godina imamo džamiju sa svim pratećim objektima i tri duluma zemlje. To je ostvarila prva generacija, a sada treća to nadograđuje. Ovo je zreo džemat i ima svijetlu budućnost. U ovom džematu se ne može razmišljati od prvog do prvog, već, najmanje, pet godina unaprijed te to uvijek modelirati“, istakao je imam.

Govorio je o iskustvu i potrebi otvorenosti prema društvu u kojem se djeluje. onda muslimane. „U je tom ta vas saradnja to jer otvaranju sprečava Mi ako smo iz ste praktičnih uspjeli moramo zavisni u djelovanju. zahvaljujući o razloga ostati nekome Važna autonomni, za toj parcelu saradnji na gradskom da dobijemo mezarju, muslimansku gdje se mezari neće iskopavati nakon dvadeset i pet godina, kako je to predviđeno zakonom“, dodao je.

Naposljetku, imam Klanco zaključuje da su Bošnjaci osvjetlali svoj obraz u ovom gradu i dali su od sebe sve što su mogli.

podvuku U namjeri crtu da u još radu jednom te nastave i svečano dalje iste večeri je održana velika akademija u Gradskoj dvorani s brojnim džematlijama te drugim gostima. Upravo se kroz niz govora na bini i mimo bine još jednom utvrdila neraskidiva veza džemata Kamp-Lintfort i imama Mustafa-ef. Klance. Njegov odlazak će, čini se, u narednom periodu biti dio još jednog većeg izazova za džemat, s obzirom na njegovo misijsko naslijeđe u džematu. Međutim, institucionalno iskustvo džemata najavljuje mnogo lakše suočavanje i rješavanje novih izazova.