1. džuz

Prvi džuz čine sura Fatiha (7 ajeta) i sura Bekare (140 ajeta). Sura Fatiha je mekkanska sura. U njoj su pohranjene kur’anske riznice. Kada bi čovjek razumio Fatihu, bile bi mu jasne i sve ostale kur’anske sure. Ona, u sažetom obliku, sadrži sva temeljna načela izložena u Kur’anu: načelo Božije jednoće i nedostižnosti; da je On Začetnik i Uzdržavatelj Kosmosa, Vrelo svake milosti koja daje živost, Onaj kome je čovjek konačno odgovoran, jedina Moć koja zaista može voditi i pomoći; poziv na čestito djelovanje u životu na ovom svijetu vodi nas Pravim Putem; načelo života poslije smrti; načelo vodstva donosilaca Božije poruke i kontinuiteta svih istinskih vjera; i konačno, neophodnost samopredanosti volji Vrhovnog Bića, i robovanja samo Njemu.

Sura Bekare je medinska sura i najduža sura u Kur’anu. Ona govori o istinitosti objave Kur’ana i da je on objavljen kao uputa bogobojaznima; govori o osobinama bogobojaznih kao što su: vjerovanje u „gajb (onostranost i nevidljivost svijeta)“, obavljanje namaza, vjerovanje u prijašnje objave i ubjeđenost u Ahiret (budući svijet).

Prema riječima nekih mufessira, cilj sure Bekare je određivanje namjesnika na Zemlji, a što bi, prosto rečeno, značilo: „Muslimani, vi ste odgovorni za planetu Zemlju.“

U prvom dijelu sure Bekare, Uzvišeni Allah nam iznosi podatke o zajednicama ljudi, kojima je prije nas, dao vlast i odgovornost na Zemlji.

U nastavku govori se o Musau, a.s., i navodi se kazivanje o kravi, po kojem je i dobila naziv i sama sura. Kazivanjem o kravi, Izraelićani nisu razumjeli mudrost Allahove naredbe. Pošto su vjerovali u apsolutni materijalizam, oni su odbili da izvrše Allahovu naredbu kako im bi naređeno. Otuda, kazivanje o kravi prikazuje njihov materijalizam, raspravljanje o Allahovoj vjeri i kršenje Njegovih naredbi.

Govori se o narodu Benu Israil, kao primjeru neuspjeha, a koji su pri tome imali velike darovane blagodati i od svih naroda najviše poslanike. To su ljudi koji su ponijeli odgovornost, ali je nisu izvršili, te se govori o njihovim greškama, ne da bi ih korila, već da bi uputila poruku drugim narodima. Jer, grijeh je uzrok smijene, na što ukazuje i 36. ajet ove sure.

Na samom kraju prvog džuza imamo kazivanje o Ibrahimu, a.s., i njegovoj porodici, te izgradnji Kabe. O Ibrahimu, a.s., se govori kao primjeru uspješnog namjesnika i namjesništva na Zemlji. Iz kur’anskih ajeta se primjećuje da je Ibrahim, a.s., sve ispite i iskušenja u potpunosti izvršio, obavljajući ih na najbolji način, te ispunivši poslaničku i namjesničku misiju na ovome svijetu.