9. džuz

Deveti džuz se sastoji od 118. ajeta sure El-Araf i 40. ajeta sure El-Enfal. Prva polovina džuza predstavlja kur’ansko kazivanje o dvojici Allahovih poslanika i njihovim narodima. Prvo nailazimo na spomen o Šuajbu, a.s. i njegovom narodu koji je odbijao vjerovati u Allaha i priznati Šuajba, a.s. kao poslanika, ali je i u grijehu međusobnih prevara i zakidanja bio ogrezao, pa ih od Uzvišenog Allaha zadesio „strašan potres i oni osvanuše u kućama svojim - nepomični!“. Ovo nas kazivanje iz ugla Šuajba, a.s., odnosno vjernika, podstiče na ustrajnost u vjeri i čuvanje od grijeha bez obzira na ambijent koji nas svim svojim elementima podstiče na pogrešne postupke.

Drugi poslanik spomenut u ovom džuzu je Musa, a.s. O njemu i njegovom narodu, kao što je to slučaj i u ostatku Kur’ana, govori se opširno. Na prvom mjestu je predstavljen dijalog između Musaa, a.s. i tadašnjeg faraona i njegovih glavešina, koji uz pomoć najvještijih čarobnjaka žele da njegove od Allaha, dž.š. date dokaze predstave običnom čarolijom. Nasuprot toga dešava se da sami čarobnjaci uviđaju njihovu istinitost, te se prihvataju istine i svjedoče vjeru u Allaha, dž.š. bez obzira što zbog toga bivaju od faraona osuđeni na smrt. Slične opise ovog događaja nalazimo u još nekim dijelovima Kur’ana. Osim faraonovog ubijanja čarobnjaka bivaju surovo kažnjavani i Musaovi, a.s. sunarodnjaci, da bi nakon toga Uzvišeni Allah faraonov narod opominjao glađu, poplavama, najezdom skakavaca, krpelja i žaba, te pretvaranjem cjelokupne vode u krv. Nakon ovih opomena i njihovog ustrajavanja u nevjerovanju faraon i njegovi sljedbenici bivaju potopljeni u moru, dok Musa, a.s. i njegov narod preko istog prelaze i time bivaju izbavljeni od višestoljetnog ropstva. Međutim, prije nego obećanu zemlju naseliše, u odsustvu Musaovom, a.s., zavjete svoje u više okolnosti prekršiše i nevjernici postadoše. Na koncu Allahovu srdžbu i kaznu na sebe svojim postupcima izazvaše. Ovim kazivanjem Uzvišeni Allah nas uči da bez obzira na prividnu moć i upotrijebljenu silu onih koji se suprostavljaju vjeri i njenim načelima takvi na kraju uvijek bivaju gubitnicima ukoliko se ne pokaju i poprave. Osim navedenog, kroz primjer Musaovog, a.s. naroda Uzvišeni Allah nas upozorava na veoma teške posljedice i za one narode koji samo prividno prihvataju vjeru, ali u svim prilikama njenog propitivanja iznevjeravaju preuzete obaveze. Sura El-Araf završava sa uputama za one koji su na Pravome putu. Na početku sure El-Enfal (Plijen) slijedi govor o bici na Bedru uslijed koje dolazi do intervencije i pomoći od strane Allaha, dž.š. kao vida podrške poslaniku Muhammedu, a.s. i njegovim vjernim ashabima. Kroz prizmu ovih ajeta Uzvišeni Allah nas bodri da ustrajemo makar ne bili dovoljno snažni, te nam garantuje Svoju pomoć i podršku ako se takvima i osvjedočimo.

U ostatku džuza pažnja je usmjerena na nužnost pokornosti Allahu, dž.š. i Poslaniku, a.s. zbog kojih slijedi svestrana nagrada za njihovog izvršitelja, kao i suprotnom: odnosu čovjeka prema istom uz upozorenje na kaznu koja slijedi ako se takvo stanje ne izmijeni.