Publication:

Preporod - 2021-05-01

Data:

Davaoci zekata usrećuju i druge i sebe

Zajednica

HUTBA UREDA ZA ZEKAT UZ REDAKCIJSKU PRIPREMU I MEđUNASLOVE

Uizvršavanju Božijih propisa postiže se sreća na oba svijeta. U onome što je dragi Bog naredio ljudima, pored vidljivih koristi i blagodati, postoje i one samo načelno poznate, a suštinski skrivene i nepoznate nagrade čiju će slast vjernici kušati na budućem svijetu. “Allah je svojim robovima“, kaže Poslanik, a.s., pripremio u Džennetu ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, i ono što ljudski razum ne može ni zamisliti. Učite ako želite kur›anski ajet: “I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.“(Es-Sedžda, 17.) U ibadetima čovjek prepoznaje svoju Bogom stvorenu prirodu i potvrđuje smisao vlastite egzistencije: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da mi ibadet čine.“(Ez-Zarijat, 56.) Svaki ibadet pojedinačno predstavlja po jednu dimenziju dostizanja smisla egzistencije. Namaz učvrščuje karakter čovjeka, post nas uči samosavladavanju, džihad našu svijest razbuđuje i čeliči u borbi protiv nagona i prohtijeva, a zekat je ibadet koji istovremeno čisti imetak i dušu čovjeka. Nisi uzeo Dunjaluk, niti je on uzeo tebe Davaoci zekata poput klanjača namaza i postača također ubiru plodove ibadeta još na ovome svijetu. Nakon što obračunaju nisab i izdvoje imetak na ime zekata, oni osjećaju posebno zadovoljstvo nakon učinjenog ibadeta. Štaviše, budući da je zekat istovremeno i materijalni i tjelesni i duševni ibadet, taj osjećaj zadovoljstva je još suptilniji, raskošniji i specifičniji. U onome što posjeduju davaoci zekata osjećaju slast i sigurnost. Mirne savjesti i bez oprećenja koriste i troše sopstvene imetke, jer su dajući zekat svoju imovinu “pročistili“, “osigurali“, “unaprijedlili“, zadržavajući za sebe samo onaj dio imetka koji je u pravom smilu njihov i koji im neotuđivo pripada... Odvajajući se od imetka koji su mukotrpno sticali davaoci zekata se činom dobrovoljnog izdvajanja zekata izdižu iznad pohlepe i škrtosti. Dajući zekat pokazuju i dokazuju da je moguće posjedovati imetak, a da imetak ne posjeduje njih. U tom smislu je na smrtnoj postelji Osman ibn Ma’zunu Poslanik Muhammed s.a.v.s., sa suzama u očima rekao: “Allah ti se smilovao Osmane. Nisi uzeo Dunjaluk, niti je on uzeo tebe.“ I najzad, posebno zadovoljstvo davaocima zekata predstavlja radost zbog učinjenog konkretnog i vidljivog hajra drugome i drugima. Sreća drugoga je i vlastita sreća. Davanje raduje, međusobno zbližava i jača zajedništvo i povezanost s drugima. Davati je radosnije nego primati Zato se jedino u činu izdvajanja zekata pomiruju dvije naizgled nepomirljive proturječnosti. Čovjek je srećan jer zadržava dio imetka kojeg voli i kojem je cijelim svojim biće privržen, ali činom davanja zekata čovjek postiže dodatno zadovoljstvo koje jedino moguće ostvariti i postići u činu davanja i lišavanja nečega što istinski i cijelim bićem volimo. O tome Svemogući Bog u Kur’anu govori u kontekstu opisa karaktera istinskih vjernika: ...,, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju kada je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“( El-Bekare, 177) Umni ljudi još davno su objasnili povezanost i isprepletenost ljudske sreće sa činom davanja i darivanja. U samom aktu davanja doživljavamo svoju čvrstinu i bogatstvo. Davati je radosnije nego primati, zbog toga što u davanju dolazi do izražaja naša životnost. Poslanik, a. s, to sažima u riječima “da je bolja gornja ruka od donje.“Svaka je majka radosna kada nosi i podiže dijete jer djetetu od sebe daruje vlastitu hranu, ljubav i toplinu. Srećan je i onaj koji daje savjete, koji daje besplatnu pravnu pomoć, koji daje zemlju na besplatno korištenje, koji daje kuću drugome za stanovanje. U području materijalnog davati znači biti - istinski bogat. Nije bogat onaj koji ima mnogo već onaj koji daje mnogo. Sakupljač koji je uznemiren da nešto izgubi jeste zapravo siromašan čovjek, neovisno od toga koliko imetka ima. Bogat je svako ko je kadar da daje. Namaz i zekat temelji su sreće Islam, dakako, ničim ne pledira za asketizam i za totalno odricanje od ovoga svijeta. Bilo bi, usotalom, nelogično propagirati asketizam i zagovarati vrline davanja i darežljivosti. Radikalni asketizam isključuje darežljivost, jer da nema bogatih i imućnih davanje i darežljivost bi postali apstraktni i nezamislivi. Umjesto toga, kur’ansko insitiranje na davanju zekata, i to najčešće uz spominjanje naredbe klanjanja namaza ima za cilj odrediti duhovne koordinate čovjeku. Namaz i zekat temelji su spasa i sreće kako za pojedinca tako i za zajednicu. Imetak na koji nismo dali, a bili smo dužni dati zekat, uteg je na savjesti koji neda mira ni u javi ni u snu. Na isti način kako bez zraka nema života, imetak na koji se ne daje zekat predstavlja apstraktnu sumu, “mrtvi kapital“lišen napretka i blagoslova. “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.“(Kur’an, El-Enfal, 24.) Neka se Allah smiluje davaocima zekata i poveća im opskrbu u onome što s mukom i radom stječu i zarađuju. Bože Svmogući obraduj bogobojazne i darežljive oprostom grijeha i učini da se na njih ugledaju vjernici.

Images:

Categories:

preporod

© PressReader. All rights reserved.