Muhaffiz mi je jedan od najboljih prijatelja

- kaže u razgovoru za naš list novi mladi hafiz iz Brčkog

- Kako ste odlučili da počnete učiti hifz?

Hafiz Dženan: Mnogi su sa nekim nijjetom počeli učiti hifz, ja nisam imao poseban nijjet zbog čega sam počeo učiti. To je, vjerovatno, bilo tako jer nisam imao predstavu koja je to vrijednost. Sjećam se svoje prve naučene stranice. Prva naučena stranica je na neki način posebna svakoj osobi koja uči hifz.

- Odakle volja i snaga da koračate ovim putem?

Hafiz Dženan: To je Allahova blagodat, kome Allah podari snagu i volju za tim, darovan je nečim posebnim. Na početku je teško očuvati tu volju za učenjem jer je “još mnogo ostalo da se nauči”, ali nakon što se memoriše određeni broj stranica, taj proces postane navika i jednostavno vas vuče konačnom cilju.

- Kako vidite ulogu i podršku porodice, medrese, prijatelja?

Hafiz Dženan: Podrška porodice je uvijek bila tu. Uvijek su me gurali ka vrhu. Medresa je, naravno, baza u čijim uvjetima je učenje hifza olakšano, međutim imam potrebu posebno istaknuti svog muhaffiza, kurra’ hafiza Abdullaha Mrkonjića koji mi je bio najveća podrška. Prije svega moram napomenuti da je moj muhaffiz meni jedan od najboljih prijatelja. On je samo godinu dana stariji od mene tako da tokom učenja hifza nismo izgubili status prijatelja već smo postali još bolji i bliži prijatelji.

- Vaša poruka mladima koji su počeli hifz ili imaju nijet krenuti tim putem?

Hafiz Dženan: Najveći problem prije samog početka učenja hifza predstavlja šejtan koji svojim vesvesama pokušava na bilo koji način nas spriječi da počnemo učiti hifz. -“Kako ću ja to”, “Hoću li imati vremena za to”, “Hoću li zaboraviti naučeno”, itd. Svako sam sebi postavi psihološku prepreku na početku. Ako na početku kažete samom sebi da vi to ne možete, onda nećete ni moći! Moja je preporuka svim mladim koji imaju nijjet da počnu učiti hifz, da počnu što prije, koliko god ajeta naučili biće više od onoga što danas znate. Niko ne zna kad će ko od nas preseliti na Ahiret, zato požurite da odete pred svoga Gospodara sa što više ajeta u vašim srcima! Želim za kraj ovog razgovora podijeliti i moto s kojim živim, a to je da svi koji nauče ajete ne zaborave da rade po naučenom. Nekada sam od učenih čuo da je vjera bez djela poput zdjele bez jela.