U povodu Dana džamija i džemata

(Ferhadija džamija, 7. maj 1993. godine)

Uzvišeni veli: “Allahove džamije podižu oni koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju, koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje. Oni su sigurno na Pravom putu.” (Et-Tevbe, 18)

I

Allah je vjernicima i vjernicama naredio i propisao podizanje, gradnju džamija kako bi se tu Njegovo ime slavilo i veličalo.

“U džamijama koje se Njegovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer.” (En-Nur, 36)

S Allahovim imenom je počela gradnja svake džamije, pa i gradnja svih banjalučkih džamija. Izgovaranjem i veličanjem Njegova imena, kroz čin gradnje, željelo se postići Allahovo zadovoljstvo, te potvrditi i iskazati ljudska potreba za spasom, srećom i usrećenjem na Ovom i Budućem svijetu.

Graditi džamije, zvijezde na zemlji, kako to veli naš Poslanik, znači dosegnuti, dokučiti visine i uzvišenosti kroz ispunjenje treptaja duše te zaploviti nebeskim plavetnilom u čijim dubinama se zrcali Istina i gnijezde znakovi beskrajne Božije milosti.

Pogledom s nebeskih visina, svjetlost džamijskih kandilja sa Zemlje se doima kao namigivanje Zemlje nebeskom prostranstvu. Vidi se da je Zemlja osvijetljena Istinom. Tama na Zemlji je, s druge strane, rezultat čovjekove laži i ljudske neprosvijetljenosti. Prirodna tama, noćna tmina, se pod snagom i jasnoćom jutarnje svjetlosti izgubi, istopi i nestane, dok ljudska zloba, tamna strana i neprijateljstvo se hrani u dubinama ljudske slabosti i ograničenosti šireći pustoš oko sebe.

Kako osvijetliti čovjeka, prosvijetliti njegovo biće sivila i pustoši osim istinom, ljubavlju, kajanjem i praštanjem?! Pomirenje je put do mira, a mir ljudima donosi sigurnost i daruje radost. Zar sve religije svijeta ne pozivaju, naučavaju navedenim vrijednostima?

Poznato je da život na Zemlji ovisi o četiri elementa – o vodi, vazduhu, zemlji i vatri. Tako ljude treba podučiti i naučiti da ljudska zajednica i život zajednice ljudi ovise o istini, ljubavi, kajanju i praštanju. Jer, istina svijetli i osvjetljava čovjekov put. Sa istinom čovjek nije u mraku i zabludi. Zna se da ljubav zbližava i približava ljude jedne drugima i učvršćuje njihove dostignute odnose, relacije i veze. Praštanje oplemenjuje onoga ko moli za oprost, kao i onoga ko je spreman da daruje praštanje. Čin kajanja je izraz empatije, saosjećanja, solidarnosti i znak žaljenja za učinjenu nepravdu ili naneseno zlo. Kajanje je znak plemenitosti, pa i više od toga, znak viteštva.

II

Plemeniti izgrađuju i tako oplemenjuju prostor, ljude i vrijeme. Za razliku od njih, oni drugi ruše, razgrađuju i pustoše. I jedni i drugi djelima prave ram za svoju sliku na zidu povijesti. Povijest sve bilježi i pamti. Ona je notorni svjedok i dobra i zla, života ljudi i neljudi. Njenom oštrom oku i pamćenju ništa ne promakne. Vrijeme gradnje džamija se pamti, ali se u povijesti više govori i piše o njihovom rušenju i paljenju. Valjda je to tako od davnina.

Poznata je drevna mudrost da svetost prepušta zubu vremena onoga ko je narušava i ruši. Zato je važno biti u blizini blagoslovljenog i svetog jer ta svetost blagosilja i samu okolinu. Zbog ljudi koji ne žele živjeti u tami i tmini treba, vrijedi, graditi i obnavljati porušene džamije, kao i sve bogomolje – Božije kuće. Tako se vjerom u Boga osvjetljavaju zemaljska prostranstva i otvore ljudima oči, vidici, čime se pruža mogućnost da budu upućeni i spašeni jer čovjek zatvorenih očiju vidi samo mrak, tamu i neizvjesnost.

Na ovom svijetu, radi uspjeha, potrebno je gledati i očima duše, koje su progledale i gledaju još iz vremena Ezela. S tim se nije šaliti jer te oči nemaju suze, one za Dunjalukom ne plaču i ni za čim ne žale. One nemaju mržnju jer ih je ljubav zaogrnula, obuzela. Njihov hod je čežnja za Istinom i hod ka Istini koja ih sebi zove. Te oči znaju za kime čeznu, tamo je njihov mir i smiraj. Sjena tog mira i smiraja, na ovom svijetu se istinski može osjetiti i vidjeti samo u prostorima džamija, Božijim kućama. Zato se u njih i iz njih izlazi tiho, tiše, skrušeno i pobožno. Svako će osjetiti i vidjeti djela svojih ruku.

“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i trun zla vidjet će ga.” (Ez-Zilzal, 7-8)

III

Džamije se grade radi organizovanog veličanja i slavljenja Allaha dž.š., ali i sa namjerom okupljanja vjernika, očuvanja, zaštite i opstojnosti njihovog pojedinačnog i kolektivnog identiteta. Džamija Ferhadija je izgrađena sa iskrenom vjerom u Boga, obnovljena velikom ljubavlju i čežnjom iskrenih vjernika i zato je treba posjećivati i održavati u kontinuitetu.