Publication:

Preporod - 2021-05-01

Data:

Tefsir sure EL-KADR

Ramazan | Mubarek Olsun!

ALMIR FATIć

El-Kadr je devedeset sedma kur’anska sura i ima pet ajeta. Nazvana je El-Kadr jer čitava sura govori o Noći Kadr (Lejletu-l-Kadr) i objašnjava njezinu iznimnu vrijednost, ali govori i o vrijednosti i značaju Kur’ana kao Božije objave. Među komentatorima Kur’ana postoji razilaženje o mjestu i vremenu objavljivanja ove sure. Mufessir Ebū Hajjān na početku svog tumačenja sure El-Kadr kaže “da je ova sura, prema mišljenju većine učenjaka, objavljena u Medini”, navodeći potom da mufessir Māverdī iznosi suprotno mišljenje, tj. da je ona, opet prema mišljenju većine učenjaka, objavljena u Mekki. Vāhidī spominje, kako dalje navodi Ebū Hajjān, preuzimajući od Māverdīja, da je El-Kadr prva sura objavljenja u Medini (El-Bahrul-muhīt, 10/513; usp. En-Nuket ve-l ʻujūn, 6/311). Međutim, u Vāhidijevom djelu Esbābu-n-nuzūl ne nalazimo podatak da je El-Kadr “prva sura objavljena u Medini” (486). Sujūtī u svome Itkānu (2/68) konstatira da u vezi sa ovom surom većina učenjaka kaže da je mekkanska, međutim, ističe on: “Njezina okolnost dokazuje da je ona medinska, s obzirom na ono što navode Tirmizī i Hākim od Hasana, sina Alije” (v. Tirmizijina zbirka hadisa, 7/25-26). Ipak, Sujūtī će navesti da muhaddis Mizzī (u. 742/1341) smatra da je taj hadis odbačen (munker), tako da on ne može poslužiti kao argument. Shodno tome, kao i po samom sadržaju sure, čini se da je sura El-Kadr objavljena u Mekki. U mushafskom rasporedu sura ElKadr dolazi nakon sure El-’Alek, u kojoj se apostrofira šta je prvo objavljeno, dok se u suri El-Kadr saopštava kada je to objavljeno! Kao drugi aspekt značenjske povezanosti sura El-’Alek i El-Kadr možemo navesti činjenicu da se posljednji ajet sure El-’Alek završava imperativom približavanja, dok se u suri El-Kadr govori o noći kada je moguć najviši stepen tog približavanja! I još: prethodna sura govori o čitanju/ učenju – čitanje/ učenje Kur’ana u noći Kadr ima posebnu vrijednost! Innā enzelnāhu fī Lejleti-l-Kadr Sura započinje riječima Innā enzelnāhu (Zbilja, Mi smo ga objavili/ spustili), čime se naglašava da Kur’an ne sastavlja Muhammed, a.s., niti su to njegove riječi, već Objava Svevišnjeg. Iako se u ajetu ne spominje Kur’an, samo po sebi je razumljivo da je riječ o slanju ili objavljivanju Kur’ana. Mnogo je mjesta u Kur’anu gdje se iz konteksta razumije na šta se/ na koga odnosi zamjenica, a to ne mora biti uopće spomenuto ni prije, niti poslije zamjenice. Naime, kada je nešto toliko usađeno ili urezano u nečije srce, onda ga nije potrebno ni spominjati. To se događa samo u kontekstu u kojem svi znaju o čemu govorite – objavljivanje Kur’ana Muhammedu, a.s., u Mekki svima je bilo poznato! – ili kada je tema toliko univerzalna i toliko važna da njezino ime čak i ne treba kazati. Svevišnji ovdje nije rekao ene (“Ja”) nego nahnu (“Mi”), tj. innā, u množini. Zamjenica mi u semitiskim jezicima koristi se u značenju moći i autoriteta, tzv. kraljevsko mi. Božansko Mi u Kur’anu javlja se onda kada se govori o veličanstvenim Božanskim moćima stvaranja ili opskrbi hranom i vodom. Zamjenica ene (“Ja”) u Kur’anu se koristi kada se govori o Božijoj srdžbi ili o Njegovoj izuzetnoj milosti. Prema tome, nahnu se koristi u veličanstvenom govoru, dok se ene koristi u govoru koji je više “ličan” i “emocionalan”. U Kur’anu se koriste dva glagola za objavljivanje/ spuštanje: enzele ﺰل( )أ i nezzele .)ﻧﺰﻝ( Ovdje je rečeno Innā enzelnāhu, a ne Innā nezzelnāhu. No značenjska razlika je velika: enzele podrazumijeva da se nešto odjednom spušta ili šalje, dok nazzele podrazumijeva da se nešto spušta ili šalje u određenom vremenskom periodu. Dakle, Kur’an je odjednom spušten ili objavljen! Pojam spuštanja ili objavljivanja (inzāl) Kur’ana odjednom razumijeva se na tri načina. Prvi: Kur’an je odjedanput objavljen na dunjalučko nebo u Noći Lejletu-l-Kadra, a onda je postepeno objavljivan u periodu od dvadeset tri godine. Ovo je mišljenje Ibn Abbāsa koji je rekao: “Kur’an je u Noći Lejletu-l-Kadra odjedanput objavljen na dunjalučko nebo; objavljivan je poput položaja zvijezda na nebu ﺑﻤﻮﺍﻗﻊ( ﻭﻛﺎﻥ ;)ﺍﻟﻨﺠﻮﻡ Allah ga je objavljivao Svome poslaniku dio po dio”. Drugi: Kur’an je objavljen na dunjalučko nebo u toku dvadeset tri godine, i to svake godine u jednoj noći – Noći Lejletu-l-Kadra. Svake te noći u godini Allah je objavio onoliko koliko će u toku te godine biti objavljeno (Vjerovjesniku, a.s.), a onda je odatle postepeno objavljivan tokom cijele godine. Ovo mišljenje navodi imam Fahruddīn Rāzī. Raspravljajući o tome, on veli: “Moguće je da je Kur’an objavljivan iz Levh-i mahfūza na dunjalučko nebo svakoga Lejletu-l-Kadra onoliko koliko je ljudima bilo potrebno da se objavi”. Treći: Objavljivanje Kur’ana započelo je u Noći Lejletu-lKadr, a onda je postepeno objavljivan u različitim vremenima. Ovo mišljenje zastupa Ša’bī (El-Itkān, 1/156-159). Sva tri ova mišljenja slažu se da je objava Kur’ana započela u Noći Lejletu-l-Kadr. O značenju sintagme Lejletu-l-Kadr postoji više mišljenja, a mogu se svesti na slijedeća: 1) Noć sudbine, određenja, odredbe, odluke (takdīr ve hukm). Drugim riječima, to nije obična noć, već noć u kojoj se određuju sudbine svih kreacija na Zemlji. Svevišnji Svoje naredbe ili odredbe (u vezi s životom, nafakom, smrću, svim zemaljskim događajima) prosljeđuje melecima da ih sprovode. Komentari Kur’ana navode i imena meleka: Israfil, Mika’il, Azrail i Džibril. Objavljivanje Kur’ana u ovoj noći nije značilo samo objavljivanja Knjige; značilo je i mijenjanje sudbine nekadašnje Arabije kao i cijeloga svijeta; 2) Noć blagoslova (mubāreke), kako je nazvana u suri Ed-Duhān (3): Zbilja, Mi smo ga počeli objavljivati u Blagoslovljenoj noći. Ajeti nakon ovoga u suri Ed-Duhān (4-5) potvrđuju zapravo značenje da je Kadr Noć sudbine: U njoj se riješi svaki posao mudri,/ po zapovijedi Našoj; 3) Noć vrijednosti, dostojanstva, počasti (‘azame ve šeref), jer pokornost u njoj ima veliku vrijednost; 4) Noć tjesnoće, sužavanja, zagušenja (dajjik), jer se u ovoj noći meleci spuštaju na Zemlju u ogromnom broju, tako da prostor na Zemlji postaje tijesan (Ibn Atijje, ElMuharreru-l-vedžīz, 5/504-505; Ibnu l-Dževzī, Zādu-l-masīr, 8/170; Kurtubī, el-Džāmi’, 20/131; Ebū Hajjān, El-Ba’r al-mu’ī’, 10/514). Postoje i druge riječi koje bi se mogle koristiti za opisivanje karakteristika ove noći, ali riječi kadr sabire u sebi sva ta značenja. Koja je noć Lejletu-l-Kadr? Postoji čak četrdeset različitih odgovora na ovo pitanje. Većina učenjaka drži da je Lejletu-l-Kadr u posljednjih deset neparnih noći mjeseca ramazana, a opet većina učenjaka misli da je to 27. noć. Više je autentičnih hadisa na kojima se temelje ova mišljenja. Evo, nekoliko takvih hadisa: “Tražite Lejletu-l-Kadr u neparnim noćima u posljednjih deset noći ramazana (Buhārī, Muslim i dr.).” Kad je Zirr b. Hubejš upitao Ubejja b. Ka’ba o Noći Lejletu-l-Kadr, on se zakleo da je to 27. noć (Ahmed, Muslim, Ebū Dāvud, Tirmizī, Nesā’i, Ibn Hibbān). A kada ga je Ebū Zerr upitao o tome, on je rekao: “Omer, Huzejfe i mnogi drugi ashabi Poslanika, a.s., nisu imali sumnje da je to noć 27. noć” (Ibn Ebī Šejbe). Ibn Abbās je imao dva mišljenja o ovom pitanju: da je to dvadeset treća noć, odnosno dvadeset sedma ramazanska noć. Zanimljivo je kako je on Omeru ibn el-Hattābu objasnio zašto misli da je to 27. noć. Rekao je da sintagma Lejletu-l-Kadr ima devet slova (lām, jā, lām, tā, elif, lām, kāf, dāl, rā), a spominje se tri puta u ovoj suri” devet puta tri je dvadeset i sedam. Također je rekao da ova sura ima trideset riječi, baš kao što postoje trideset dana u mjesecu, a dvadeset sedma riječ je hije (ona). Otuda je bio mišljenja da je hije možda trag i da se odnosi na samu noć (Ibnu-l-Dževzī, Zādu-l-mesīr, 8/171172; Tefsīru-l-Fahri er-Rāzī, 30/226; Kurtubī, El-Džāmi’, 20/135-136). Razlog koji se najčešće navodi kao odgovor na pitanje zašto Svevišnji Allah i Njegov Poslanik nisu decidirali Lejletu-l-Kadr jeste taj da bi ljudi trebali, u traganju za njome, provoditi više noći u pobožnosti i ibadetu i ne bi se trebali zadovoljiti samo jednom noću. Ve mā edrāke mā Lejletu-l-Kadr Sintagma Ve mā edrāke (a šta ti znaš) u Kur’anu se upotrebljava: a) za nešto što ima izuzetnu vrijednosti, kao što je to Lejletu-l-Kadr, a što prevazilazi ljudski razum; b) za stvari koje se tiču Onoga svijeta (Bintu eš-Šāti’, Et-Tefsīru-lbejānī, 1/176). Kur’an ovim retoričkim pitanjem skreće pažnju na ono šta ova noć, zapravo, jeste, a ne kada je ona! Također, pitanjem se ukazuje na vrijednost Kaderske noći i pobuđuje želja za njezinim dobrom. Sugeriše da je ona nešto posebno. U Kur’anu se, pored ve mā edrāke (na 13 mjesta) koristi i sintagma ve mā udrīke (a po svemu što znaš) (tri puta), u sadašnjem vremenu. U ovom drugom slučaju obično se poslije ne navodi odgovor; riječ je o nečemu što je poznato samo Svevišnjem Allahu, dok se u slučaju ve mā edrāke obično odgovor navodi. Ovdje: ostatak sure daje taj odgovor. Lejletu-l-kadri hajrun min elfi šehr Ovo je jedinstven slučaj u Kur’anu gdje se u odgovoru navodi dio pitanja. Na drugim mjestima, npr. u surama Et-Tārik (Ve mā edrāke me-t-tārik/ En-Nedžmu-s-sākib) i El-Humeze (Ve mā edrāke me-l-Hutameh/ Nārullāhil-mūkadeh), primjećujemo da se ne ponavljaju riječi et-tārik i el-Hutameh u ajetima koji slijede, odnosno u odgovoru koji se navodi. Drugim riječima, ajeti En-Nedžmu s-sākib i Nārullāhi l-mūkadeh nisu pune rečenice, već samo predikati rečenice. Ako bismo ovdje slijedili taj obrazac, onda bi treći ajet sure El-Kadr glasio samo: Hajrun min elfi šehr. Međutim, rečeno je Lejletu-l-Kadri hajrun min elfi šehr, čime se stavlja naglasak na Noć Kadra i poručuje da je ona neusporediva sa bilo čime. Dakle, ponavljanjem sintagme Lejletu-l-Kadri tri puta ukazuje se na posebnost, jedinstvenost i iznimnu važnost Kaderske noći. U svom Letā’ifu-l-išārātu (3/438) mufessir-sufija Kušejrī kaže: “U ovoj noći Svevišnji određuje milost za Svoje bliske prijatelje (evlije); u njoj iskreni Božiji robovi pronalaze vrijednost samih sebe, a istinski spoznavaoci Svevišnjeg u njoj svjedoče vrijednost Onoga koga obožavaju. Postoji razlika između postojanja vrijednosti i svjedočenja vrijednosti: za jedne je postojanje vrijednosti, ali vrijednosti njih samih; za druge je svjedočenje vrijednosti, ali vrijednosti Onoga koga obožavaju!” Mufessiri kažu da značenje riječi “bolja od hiljadu mjeseci” jeste to da su djela koja se učine u toj noći bolja od dobrih djela koja bi se učinila u hiljadu mjeseci u kojima nema te noći, što tačno iznosi tačno 83 godine i 4 mjeseca. Ovo nam govori da Lejletu-l-Kadr nadilazi naš prosječni život (koji se razlikuje u različitim dijelovima svijeta), da u njoj možemo zaraditi dobro čitavoga života, te da je ovo što nam ova sura nudi veličanstvena stvar i blagodat. Drugi kažu da dobro (hajr) Kadra znači da se u njoj može postići više dobra nego što se ono može postići činjenjem svih drugih djela, uključujući i ibadete, u drugim vremenima, zato što je bereket dobrih djela u ovoj noći veći. Veliki broj mufessira navodi jednu predaju u kojoj se kaže da je Poslanik, a.s., rekao kako se jedan čovjek iz naroda Benu Israil borio na Allahovom Putu hiljadu mjeseci, pa su ashabi bili zadivljeni tom činjenicom, žudeći i sami za takvom nagradom, te je onda odgovor došao u ovom ajetu (Taberī, Džāmi’ul-bejān, 10/8721; Kurtubī, El-Džāmi’, 20/132; Ebū Hajjān, El-Bahru-l-muhīt, 10/515; Ibn Kesīr, Tefsīr, 4/696). Mufessir Begavī, pak, navodi da je pred Poslanikom, a.s., spomenuto da se jedan pripadnik naroda Benu Israil (Israilićana) borio na Allahovom Putu hiljadu mjeseci, što ga je fasciniralo, pa je on to isto poželio svom Ummetu rekavši: “Gospodaru, od svih ummeta mom Ummetu si dao najkraće živote i [mogućnost da učine] najmanji dobrih djela!” – pa je Allah dao njegovom Ummetu Lejletu-l-Kadr (Me’ālimu-tTenzīl, 8/490). Ipak, i jedna i druga predaja, iako ih navodi većina mufessira, ne mogu izdržati kritičku provjeru. Da sumiramo: Taberī i Vāhidī prenose je od Mudžāhida, za koju Bejhekī u Sunenu kaže da je mursel. Ibn Kesīr je također prenosi od Mudžāhida, predajnim nizom od Ibn Ebī Hātima, ali je on munkati› (prekinut). Svevišnji ovdje nije rekao da je Noć Kadr kao ili poput hiljadu mjeseci, već da je ona bolja od toga. Zanimljivo su Arabljani u vrijeme objavljivanja Kur’ana sintagmu “hiljadu mjeseci” (elf šehr) koristili kao hiperbolu za izražavanje pojma beskonačnosti i zauvječnosti. Identično je i u bosanskom, gdje se pojam hiljada nekada koristi u smislu beskonačnosti, a ne u strogo leksičkom smislu, npr. “Rekao sam ti to hiljadu puta”. Shodno ovome, prijevod trećeg ajeta sure El-Kadr mogao bi glasiti ovako: Noć Kadr je bolja od svih vremena. Komentator Mevdūdī je upravo imao na umu ovu činjenicu kada ističe da “hiljadu mjeseci ne podrazumijeva tačno 83 godine i 4 mjeseca, već vrlo dugo razdoblje, što je značenje ‘hiljadu’ među Arapima” (Tefhīm). Klasični komentatori Kur’ana, npr. Ebū Hajjān i Māturīdī, već su ukazali na ovu lingvističku činjenicu, no Ebū Hajjān (10/514) daje prednost doslovnom značenju sintagme elf šehr dok Māturīdī ostavlja mogućnost da se sintagma elf šehr ovdje navodi “na način uprimjeravanja, a ne decidnog vremenskog određenja, tj. značenje glasi: Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci i više” Imam Māturīdī u nastavku elaborira da se broj nekada navodi u svom doslovnom značenju, a nekada u značenju ukazivanja počasti i značaja nečemu i tada se ne ograničava u brojčanom smislu, kao npr. u ajetu: Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdaset puta [i više], pa – Allah im neće oprostiti (Et-Tevbe, 80) (Te’vīlāt ehli-s-Sunne, na: https://www.altafsir.com/). Tenezzelu-l-melā’iketu ve-r-Rūhu fīhā bi izni Rabbihim min kulli emr Na drugim mjestima u Kur’anu za meleke se koristi glagol tetenezzelu ُل( َJnَﺰ o), npr. u suri Fussilet (30): Zaista onima koji govore: “Gospodar naš je Allah!” pa ostanu na tome ustrajni, spuštaju se meleci, dok je ovdje upotrijebljen glagol tenezzelu, tj. ispušteno je jedno “te”. Ova jezička situacija poznata je u klasičnom arapskom jeziku. Klasični arapski lingvisti su objasnili da dodavanje na morfološki oblik aludira i na dodavanje u značenju. Dakle, u glagolu tetenezzelu ima značenje više. Ajet iz sure Fussilet govori o melecima koji ljudima silaze u trenutku smrti, a to je nešto što se učestalo događa, svakog minuta na Ovome svijetu. U ovom ajetu, pak, riječ je o melecima koji silaze samo u Noći Kadr, što se događa jednom godišnje. Razlika je očigledna, tako da se ovdje koristi skraćeni oblik glagola tetenezzelu. Postoji još jedna suptilna distinkcija između glagola tetenezzelu i tenezzelu. Ovaj drugi se izgovara brže i to aludira na brzinu kojom se meleci spuštaju u Noći Kadr (Taberī, Džāmi’u-l-bejān 10/9722; Ibnu l-Dževzī, Zādu-l-mesīr, 8/172; Ibn Kesīr, Tefsīr, 4/687; Ševkānī, Fethu-l-Kadīr, 1641; Sābūnī, Safvetu-ttefāsīr, 3/585). Većina komentatora i semantičara Kur’ana saglasna je da se pod pojmom Rūh ovdje misli na meleka Džibrila: Spuštaju se meleci i Džibril u njoj... bi izni Rabbihim – po dozvoli njihova Gospodara. Ističe se da meleci ne mogu ništa učiniti bez Njegovog dopuštenja. U posljednjem dijelu ajeta kaže se: min kulli emr. Partikula min ْﻦ( ِﻣ ) obično se prevodi “iz”, ali ona ima više značenja; jedno je “zbog”, kako je ovdje prevodimo. Znači: meleci i Džibril silaze u Noći Kadr po dozvoli Gospodara njihova zbog odluke svake, tj. Allahove odredbe za tu godinu. Selāmun hije hattā matle’i-l-fedžr Neki mufessiri riječ selām (mir) vezuju za prethodni ajet pa bi značenje glasilo da u svakoj odluci koju Svevišnji dosudi u ovoj noći počiva mir i spas sve dok zora ne svane. Većina mufessira kao prvo tumačenje navodi da je Kadr noć apsolutnog mira i noć u kojoj šejtan ne djeluje (u odnosu na vjernike). Drugi kažu da u ovoj noći nema nikakvog zla jer sa melecima postoji samo potpuni mir. I u drugim noćima postoji mir, ali ne potpuni, uvijek postoji nešto što ga remeti. Također, jedni tumače da u ovoj noći nijedno živo biće ne može činiti zlo. I, na koncu, Kadr je noć u kojoj meleci neprestano selame one koji jē provode u raznim ibadetima (Zamahšerī, Tefsīru-l-Keššāf, 1641; Bejdāvī, Envāru-l-Tenzīl, 3/555; Kurtubī, El-Džāmi’, 20/134).

Images:

Categories:

preporod

© PressReader. All rights reserved.