Publication:

Preporod - 2021-05-01

Data:

Ramazan – vrijeme razgale, činjenja dobročinstva i nade

Ramazan | Mubarek Olsun!

PIŠE: MUFTIJA MOSTARSKI SALEM-EF. DEDOVIĆ

Ramazan je mjesec nad mjesecima, vrijeme nad vremenima. Drugu godinu zaredom nam dolazi u vrijeme kušnje s globalnim izazovom – korona virusom, ali to ne mijenja ništa u suštini obilja ramazanskog koje je tu među nama sa intezitetom i snagom da ljudi osjećaju snažnu promjenu u sebi i oko sebe. Osjećamo razgalu koju smo i prošle godine osjetili dolaskom ramazana, tada još u prvom jeku pandemije, suočeni s puno više nepoznanica, strahova i neizvjesnosti s tom opakom i nepredvidivom bolešću. Dosta prijatelja, džematlija i poznanika tokom prve trećine ovogodišnjeg ramazana podijelili su sa mnom upravo to osjećanje – s ramazanom im je došlo veliko olakšanje i rasterećenje, post s lahkoćom podnose, a njegovi dani prolaze neuobičajeno brzo. Eto, zar to nije Milost Božija koju nam daruje i obasipa nas njome. Često je nismo svjesni, a još manje smo zahvalni na svim njenim manifestacijama. Kur’an na više mjesta upozorava na to, poput ova dva primjera: “– kako vi malo zahvaljujete!” (Es-Sedžde, 9), “– slabo vi zahvaljujete!” (El-Mulk, 23) Svjetlo ramazana I ovogodišnji ramazan nam je došao da nas oslobodi straha, nemira i neizvjesnosti, a time nam se izravno posvješćuje istina da je Allah Milostiv prema robovima Svojim, i On se odaziva njihovoj iskrenoj i usrdnoj molbi (dovi). On Svevišnji voli i prepoznaje kod Svojih robova vrline strpljivosti i istrajnosti u podnošenju tegoba, a ne voli da budemo od onih koji posustaju, gube nadu u Njegovu Milost, tj. Pomoć i tako ostaju bez vrijednosne podrške i vodstva u životu. “Nemojte nadu u Božiju milost gubiti! Doista, Bog prašta grijehe u cijelosti. On je, uistinu, Onaj Koji mnogo prašta i Koji je jako milostiv.” (Ez-Zumer, 53) Ramazan je razgala duši koja se oslobađa velikih dunjalučkih tereta što nas svakodnevno pritišću, pa na svijet i život ćemo makar za trenutak pogledati drugačijim, izoštrenijim i bistrijim vidom, onim srčanim. U njemu dostižemo ravnotežu, oslobođeni stegā strasti, a naša preokupacija nisu osobni interesi i nebitne stvari koje remete red i harmoniju naših života. Ramazan je nada gdje spoznajemo da se možemo izdići i podići na više, dostojanstvenije stepene. Da se možemo uljuditi, postati drukčiji i napredovati. Naša vjera traži od nas istrajnost i posvećenost. U hercegovačkom sušnom i većinom bezvodnom podneblju dobro znamo vrijednost i blagodat kiše koju Allah, dž.š. spušta na zemlju da njome održi život usjevima i nasadima, a posebno kada nam stigne u vakat i to tako da bude sitna, ali natapajuća kiša koja traje. Ona je uvijek bolja od kratkotrajnog ljetnog pljuska koji naleti i od kojeg nema velike koristi. Poslanik Muhammed, a.s, usmjerava nas tom praktičnom modelu ponašanja – življenja vjere. “Najdraža djela kod Allaha su ona koja se čine u kontinuitetu, pa makar ona bila i malehna.” (El-Buhari Muhammed ibn Ismail, IV, 604) Mala i jednostavna djela život čine vrijednim i lijepim. Zato valja cijeniti vrijednost života i prilikā koje su nam date na dar da se u njima potvrđujemo kao praktični muslimani, a korisni ljudi. Zato nas Allah, dž.š. usmjerava u pravcu istrajavanja i držanja ispravnog kursa – činjenja dobročinstva i udaljavanja od negativističkih tendencija, bez obzira na okruženje i prilike. “Svako ima neki pravac kojem se okreće, ali natječite se u dobrim djelima! Ma gdje bili, Bog će vas sve sabrati! Uistinu, Bog sve može.” (El-Bekare, 148) A čovjek je najveća vrijednost u Božijem stvaranju, uz uvjet da ispunjava dostojno i dosljedno emanet vjere i moralnog poslanja. I upravo nam to najbolje ilustrira sljedeći Poslanikov hadis, koji nam predočava vrijednost i snagu istinskog dobročinstva, a u kojem stoji: “Nakon što je Allah stvorio zemlju, ona poče da se pokreće, te On stvori brda i reče: ‘Ustabilite je!’ Meleki se začudiše i zadiviše silini brda, pa rekoše: ‘Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima išta silnije i moćnije od brda?’ ‘Ima željezo.’ ‘Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od željeza?’ ‘Ima vatra.’ ‘Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vatre?’ ‘Da, ima voda.’ ‘Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vode?’ ‘Da, ima vjetar.’ ‘Gospodaru, ima li štogod od Tvojih stvorenja što je jače i silnije od vjetra?’ ‘Da, ima čovjek: kada udijeli svojom desnicom krijući od ljevice.’ (Et-Tirmizi Ebu Isa Muhammad, VII, 176) Manifestaciju dobročinstva koje je potaknuto vjerom prepoznao sam prije koji dan prilikom obavljanja kupovine namirnica za iftar u jednom od ovdašnjih marketa gdje mi jedna od uposlenica sa sjajem i žarom u očima kaže da ona svojoj radnoj kolegici tu na poslu, dok traje radno vrijeme, pripremi iftar i učini što može da joj olakša da u miru okonča post, nadajući se da će je “stići” njena hair dova. Svjetlo ramazana došlo je i do nje, u tom obimu i onoliko koliko je ona kadra da ga smjesti u svoju nutrinu. Pa i toliko, ono je važno jer svjedoči o svevremenosti Poslanikove poruke koji je obećao nagradu onome (bez obzira ko je) ko pripremi postaču iftar. Čini je sretnom, kazuje mi dalje, što se neko njoj vrlo drag u porodici, kao mlado biće, približava Bogu izvršavanjem obligatnih dužnosti u vjeri. Prepoznaje da je to istinska vrijednost, a da je sve drugo prolazno i nebitno. Ramazan uspostavlja razdjelnicu u našim životima, shvatanjima i preokupacijama. Pomaže nam da se trgnemo iz nemara, prepoznamo vrijednosti, a iz naših života iselimo površnost, ispraznost i besciljnost. Vrijeme spoznaje vrijednosti I doista jesmo li kroz ovu izazovnu pandemiju spoznali koliko su krhki naši životi, koliko nam je zdravlje velika blagodat. Koliko je samo jedan dah (nefes) dragocjen u trenutku dok se čovjek bori za njega i ne može ga ugrabiti, pa mu se mora priključiti na vještački način, da bi se održao u životu. Ramazan je vrijeme spoznaje vrijednosti. Virtualni svijet je dostignuće savremene civilizacije, preko njega je komunikacija olakšana i ubrzana. Njegove korisne strane su došle do izražaja u situaciji potpunog ili djelomičnog zatvaranja gradova u pandemiji. Međutim, kako sada, tako i prije pandemije, spoznali smo i osvjedočili se da stvarni i realni život ne mogu zamijeniti aparati i tehnika. Živu društvenu komunikaciju i interakciju ne mogu nadomjestiti ni najsavršenije mreže komuniciranja, a toga smo postali svjesniji tokom izolacije kada smo bili uskraćeni za blagodati porodičnog okupljanja, druženja s prijateljima i dijeljenja lijepih trenutaka sa onima koje volimo i do kojih nam je stalo. Spoznajemo u ovome ramazanu koliko nam znači dostupnost džamija za naše ibadete u odnosu na prošlu godinu, kada smo dobar dio ramazana bili za to uskraćeni. Spoznajemo koliko nam je važno da tu socijalnu bliskost, iako ne u punini, ipak dijelimo s našom braćom i sestrama, dok dragocjene trenutke boravimo u džamijama i ispred njih, u pitomom ramazanskom razgovoru i toploj riječi. Da li ćemo naučiti lekciju i biti drukčiji, cijeneći vrijeme i neotuđujući se od porodice, prijatelja i džemata u vremenu kojeg ćemo živjeti bez korone? Motivacija za stjecanje znanja, učenje i napredovanje dodatno nam se naglašava u ramazanu, jer tada je Riječ Božija “čitaj” za sva vremena i sve generacije usmjerila put zemaljske sigurnosti i onosvjetskog uspjeha. Taj put su knjiga i znanje. U svakoj prilici je naš voljeni Poslanik otvarao perspektive i podsticao da se znanje stječe, da se napreduje u nauci i da se život obogaćuje pozitivnim primjerima i iskustvima. Sjetimo se njegovog postupka sa zarobljenicima Bedra, kada nije samo pokazao milost prema tim nesretnicima, već se i okoristio njihovim znanjem za dobrobit zajednice. Ramazan je vrijeme dobrote, darežljivosti i ljudskosti. Srca svoja i duše svoje otvorimo, ona neće osiromašiti ukoliko ih budemo otvorili i za sebe i za druge. Ona će se time biti samo bogatija, potpunija i zadovoljnija. Imetak se neće umanjiti izdvajanjem zekata, već se samo uvećati jer se tako osigurava i čisti, a to je pravo uvećanje i prava dobit. Okrenimo lica svoja u ovom mubarek mjesecu jedni prema drugima i neka u našim srcima bude širokogrudnosti i razgale, osjećat ćemo se ljepše, a dostići ćemo i puni smisao našeg zemaljskog postojanja. Naše misli nahranimo samo onim što je lijepo i pozitivno i otvorimo se prema blagodatima ovog veličanstvenog mjeseca koje su nam tu, na dohvat i nemojmo bježati od njih. Dobrota, vrlina, sreća i upotpunjenje su tu, kod nas, od nas zavise, od naših riječi, naših koraka i naših misli.

Images:

Categories:

preporod

© PressReader. All rights reserved.