Publication:

Preporod - 2021-05-01

Data:

Raditi u domovini i živjeti sa porodicom u ehu ezana vrijednije je od svega

Ličnosti

H. NESIMOVIĆ

Adem Mujanović, iz zaseoka Mrcelji kod Todorova, općina Velika Kladuša, jedan je iz plejade bosanskohercegovačke mladosti koji je kao i njemu slični želio da kvalitetno riješi pitanje zaposlenja i uz to da osjeti „blještavilo i lagodnosti“u nekoj od naprednih i ekonomsko moćnih evropskih zemalja. Rođen je 08. marta 1996. godine. Poslije osnovne škole završio je srednju mješovitu školu, smjer mašinstvo. Bog ga obdario sposobnostima pa je prije završetka srednje škole znao rukovati građevinskim mašinama, teškom mehanizacijom, servisiranjem i održavanjem. U oblasti zavarivanja metala i drugog, konstruisanja, projektovanja i realizacije projekata, idejnih rješenja imao je itekako smisla i uspjeha. Stručnost se svugdje isplati S predispozicijama koje su ga karakterisale nije dugo čekao na zaposlenje. U njemačkom malom mjestu Metellen kod Dortmunda Adem je počeo raditi 2018. u 22. godini života. Uklopio se u radni ambijent, za kratko vrijeme dobro se pozicionirao, dokazao svoje sposobnosti i stručnost i počeo dobro zarađivati. Vrata za doškolovavanje i napredovanje u firmi bila su mu otvorena. Bile su mu dostupne i druge pogodnosti te je, po viđenju današnje omladine, mogao planirati lijepu budućnost. Jednostavno rečeno, uređenost u društvu, mogućnost učestvovanja u raznim izazovima na poslovnoj mapi firme i ostvarivanje mladalačkih ciljeva primamljivo su djelovali. Međutim, Adem se, iako u „bajkovitom“stanju, našao pred životnom dilemom. Pitao se kako u trci za egzistencijom, izgrađivanjem još povoljnijih životnih uslova, sticanju većeg položaja i bogatstva sačuvati vjeru u Uzvišenog Allaha, svoj identitet, kako izgraditi porodicu u kojoj će se poštovati i živjeti islam i kako ga kao najveću vrijednost prenijeti na dolazeća pokoljenja. On je u okruženju gdje je sve podređeno ekonomskom jačanju, napredovanju i bogaćenju, za kratko vrijeme sazrio i spoznao suštinu čovjekovog bitisanja na ovom svijetu. Uvidio je da imati mnogo novca, trčati za njim i dan i noć, zapostavljati vrijednosti poput vjere, morala, bračnog druga, djece, može čovjeka odvesti u pogrešnom pravcu. Bio je svjestan da ga okruženje i borba za dunjalukom postepeno mogu udaljiti od izvršavanja osnovnih islamskih dužnosti i obaveza. Znao je da to nije filozofija života i odgovor zadaći s kojom nas je plemeniti Allah doveo na ovaj svijet. Povratak u Bosnu Nakon godine i nekoliko mjeseci provedenih u Njemačkoj odlučio se vratiti i živjeti sa svojim roditeljima, suprugom Suadom, sinom Davudom, bratom Bekirom i biti svoj na svome. Raditi u domovini i živjeti sa porodicom u ehu ezana bilo mu je važnije od silnih eura. Proračunao je da to investicija koja će biti najbolje isplativa. Jasno je vidio da bi bilo teško živjeti islamskim životom, održati svoju porodicu u okrilju vjere, pogotovo prenijeti je što dosljednije na dolazeće naraštaje. Bez žala je napustio „blagostanje“kojem danas mnogi mladići i djevojke iz Bosne i Hercegovine i okruženja teže i za kojeg se bore. Skoro dvije godine po povratku Adem je sa svojom porodicom u rodnom mjestu, zalaganjem i trudom osigurava halal zaradu, pomaže roditeljima i živi s malo manje para nego u Njemačkoj, ali s više zadovoljstva. Najviše se bavi zavarivanjem crnih i drugih metala, za podzemne autogaraže izrađuje i instalira liftove za automobile, radi hidraulične prese za metalni otpad, profilne kašike za bagere, razne priključke za kamione i poljoprivredne strojeve, građevinskim firmama servisira tešku mašineriju i sl. Ohrabrujući su planovi Adema, njegovog oca Muharema i brata Bekira. Naime, oni su odnedavno u aktivnostima pripremanja građevinskih radova i dobivanja dozvola za izgradnju proizvodne hale, dimenzija 30x15 metara, koja će biti nedaleko od kuće i sadašnje radnje. Znanjem, iskustvom i zalaganjem pokušaće uz Božiju pomoć snažnije krenuti razvojnom stazom i doprinijeti progresu zajednice čiji su članovi. Svjesni su da je bereket u zajedništvu i da se poštenim radom, pune duše i u zadovoljstvu može živjeti i u Bosni i Hercegovini. Porodični biznis Mlađi brat Bekir, rođen 2000. godine i svršenik srednje škole zanatskog usmjerenja, afiniteta kao i brat mu Adem, radi i radit će s bratom i ocem. Već se čvrsto opredijelio da će nafaku sticati u svom mjestu, osnivati porodicu i živjeti pod suncem koje će ga kod kuće jače grijati nego negdje izvan domovine. Nije od onih koji kažu da je sreća i život samo u nekoj od Zapadnih zemalja i u ostavljanju roditelja, imanja i raznolikih načina koji omogućavaju da se lijepo i mirno živi. O svome povratku i skoro dvogodišnjem radu kod kuće Adem je rekao: „Hvala Allahu zadovoljan sam. Nisam se pokajao što sam se vratio. Iskusio sam kako je živjeti i raditi na Zapadu. To mi je dobra škola. Posla ima u Bosni i Hercegovini i može se solidno živjeti od vlastitog rada. U to sam se uvjerio i otud plan da babo, brat i ja proširujemo poslove. Biti kod svoje kuće sa porodicom, raditi, obavljati namaze, postiti, doživljavati čari ramazana i iftara ničim se ne može platiti.“

Images:

Categories:

preporod

© PressReader. All rights reserved.