preporod

Gulfu-l- kulubi – okorjela i ravnodušna srca

PIŠE: MUSTAFA SPAHIĆ

“Iiznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali i Mi smo im rekli: Na kapiju pognutih glava uđite! I još smo im rekli: O subotu se ne ogriješite! I od njih smo čvrst zavjet i obećanje uzeli. Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove ajete – dokaze i znamenja nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili. „Naša su srca okorjela – Allah im je uslijed nevjerovanja njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo.” (En- Nisa, 154. i 155) Ključna riječ koja približava i pojašnjava ono što slijedi jeste gulfun. U najširem smislu ta riječ, kada su ljudi i život uopće u pitanju, znači i označava, okorjelost, ravnodušnost, tupoglavost, blesavost, neokalemljenost, neuređenost, podivljalost korovom obuhvaćenoga. Sintagma gulfu-l-kulubi odnosi se na ljude koji usred sveukupnog načina života, ponašanja, nebrige, neodgovornosti, izdaje, iznevjere i napuštanja Allahovog amaneta i zavjeta kojeg su svjesno i slobodno prihvatili, kažu: naša su srca okorjela, ravnodušna postala, tupa, blesava, podivljala, zarasla u grijehe i zablude, neoplemenjena i bezosjećajna. Što se tiče fizičko-biološkog života, njihova srca su nemortificirana, a što se tiče vjere i vjerovanja ona su pusta, okorjela, gruba, tupa i glupa, potpuno ravnodušna na sva Allahova znamenja, blagodati i dokaze.

Što se tiče znanja i saznanja postoji spoznajna, u okviru mašte, pet osjetila – ajnu-l-jekin, uma, razuma, svijesti i pameti, teorijsko-spoznajno – ilmu-l-jekin, Božiji dar i milost kod zaslužnih i genijalnih pojedinaca – ilmu ledun i ilham i vertikalna, neupitna, nepobitna i objavljena istina, znanje i spoznaja – hakku-l-jekin. Svaki oblik spoznaje pa i osjetilni – ajnu-l-jekin ima svoj izvor, sadržaj, značaj, značenje i granicu. Nikada nije postojala situacija da ljudi ništa ne znaju, niti da sve znaju. Podjednako se treba čuvati od neznalica – džahila iznutra koji misle da ništa ne znaju i uobraženih sveznalica koji vjeruju da izvana sve znaju i poznaju. Ispravna spoznaja i saznanje uvijek ima pravi izvor, sadržaj ili temu, metod ili put dolaska do saznanja, značaj, značenje, smisao i granicu. Ključni cilj ispravne spoznaje je služiti Bogu i pomagati i olakšavati ljudima.

U okviru ajnu-l-jekina Stvoritelj i Gospodar svjetova opetovano ljude upozorava i podsjeća: “Imaju li oni (ljudi) noge da na njima hodaju ili ruke da njima hvataju, rade, pišu i privrjeđuju, imaju li oči da njima gledaju i vide ili uši da njima slušaju i čuju? Kaži: Zovite božanstva vaša, pa protiv Mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite, moj zaštitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine. A oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne mogu ni vama, ni sebi pomoći.” (El-E’araf, 195. i 197) Sve što je Allah stvorio, uključujući i život i smrt, su Njegova znamenja, dokazi i svjedočanstva stvaranja i moći. Kada Allah u Kur’anu kaže: “Ti ćeš (Muhammede) umrijeti, a umrijet će i oni, potom ćete se na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati.” (Ez- Zumer, 30 i 31), to je pouka i poruka da je zemaljski život relativan i prolazan, da nije vječan, da je svaki čovjek smrtan, da se vraća svome Gospodaru, da je odgovoran i da će polagati račun. Za iskrenog vjernika to je velika pouka i upozorenje, a po Protagori dok ima nas nema smrti, a kad dođe smrt nema nas. Prema tome, smrt se zabludjele ne tiče, što će reći da smatraju kako za njih ne slijedi nikakav ispit i odgovornost. Ko su to i kakvi su to ljudi okorjelih, nehajnih, ravnodušnih, tupoglavih i za vjeru pustih i umrtvljenih srca: “To su oni koji su život na Ovom svijetu, pretpostavili i dali prednost nad životom na Onom svijetu (doslovce prodali Ahiret za Dunjaluk) zato im se patnja i bol neće olakšati, niti će im ikada iko u pomoć priteći. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, samo su dunjalučki ukrasi i blagodati godile, vi ste se istikbarili – oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali. Oni kažu: kulubuna gulfun – naša srca su okorjela. A nije tako, nego je njih Allah prokleo zbog kufra – nevjerovanja njihova i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A kada im Knjiga od Allaha dolazi koja priznaje njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A kada im Knjiga od Allaha dolazi koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni, a oni su prije protiv mnogobožaca i kafira pomoć tražili – i kada im dolazi ono što je znano i poznato, oni neće u to da vjeruju, i zato neka kafire koji negiraju i pokrivaju Allahova znamenja stigne Allahovo prokletstvo. Jadno je i prezreno ono za što su sebe prodali da ne bi u ono što objavljuje Allah vjerovali samo iz zlobe što Allah od dobrote Svoje šalje Objavu onome kome On hoće od robova Svojih! Takvi su na sebe navukli srdžbu i gnjev za srdžbom i gnjevom! Kafirima pripada i čeka ih sramna i ponižavajuća patnja.” (El-Bekare, 87. i 90) Kada se pozivaju da vjeruju i da se klone zabluda i krivog puta takvi ljudi su potpuno nemarni, nehajni, indiferentni i ravnodušni: “Doista je svejedno onima koji ne vjeruju i koji Istinu, Objavu i poslanstvo prekrivaju i sakrivaju – opominjao ih ti ili ne opominjao oni neće vjerovati.” (El-Bekare, 6)

U odnosu na ljude gulfu-l-kulubi – okorjela, indiferentna, tupoglava, ravnodušna, nemilosrdna, samo za dunjaluk i uživanja zakovana srca su, bez emocija, milosti, samilosti, empatije, altruizma, suosjećanja, pažnje, poštovanja, pomoći, saradnje, solidarnosti i savjesti. Tuđa bol, bijeda, tuga, žalost, nesreća, siromaštvo i teškoća njih živcira, dekomodira, uznemirava i vrijeđa. Osim sebičnosti, nemilosti, kufra i okorjelosti u njima ništa nema.

Kolumna

bs-ba

2021-06-01T07:00:00.0000000Z

2021-06-01T07:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/281543703846950

Islamska Zajednica