Hafiska dova je poseban način zahvalnosti Uzvišenom Gospodaru

S povodom

- kazao je za naš list mladi hafiz Anel Elezović iz Ulcinja - Poštovani Hafize, kada si počeo sa učenjem hifza i otkud ta ideja?

Hafiz Anel:

Sva hvala i zahvala pripada Allahu dž.š. Sa pasivnim učenjem, pamćenjem Kur’ana počeo sam još od dvanaeste godine, nakon prvih naučenih harfova. Aktivno memorisanje Kur’ana počelo je od moje šesnaeste godine. Ideja da krenem ovim milostivim putem javila se iz želje za očuvanjem Božijeg nepromjenljivog govora. Također, u Kur’anu sam pronašao sve ono što je kod mene budilo osjećaj

zadovoljstva, smirenosti i oduševljenja.

- Kako si uspio uskladiti hifz sa svojim obavezama u medresi?

Hafiz Anel:

Doista, kada čovijek nešto zavoli tome posveti pažnju. Tokom hifza osjećao sam neopisivu ljubav spram Božijeg govora. Svakodnevna posvećenost je nešto što je neophodno tokom hifza, međutim, veoma je važno uporedo kanalisati svoje vrijeme. Čitajući Božiji govor osjetio sam toliku ljubav i interesovanje da mi to ni u jednoj sekundi nije predstavljalo opterećenje .

Također, dova je nešto što čovjeku itekako pomože, jer tim putem on priznaje svoju slabost, a priznavši svoju slabost Allah mu pruža Svoj rahmet i Svoju pomoć.

- Ko ti je na ovom putu posebno pomogao?

Hafiz Anel:

Prije svega sva zahvala pripada Allahu dž.š. Onaj ko mi je na ovom putu pomogao i bio uz mene u svakoj situaciji bio je moj muhaffiz hafiz Sulejman ef. Bugari. Također, zahvalio bih se mojim roditeljima na velikoj podršci i razumijevanju, potom cijeloj mojoj porodici, a zatim reisu Islamske Zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejziću i profesorima Medrese „Mehmed Fatih.“

- Šta za tebe znači ova današnja hafiska dova?

Hafiz Anel:

Hafiska dova predstavlja jedan poseban način zahvalnosti Uzvišenom Gospodaru na milosti koju je pružio svom robu na putu hifza. Ova dova se obično organizuje kao skup, tj. okupljanje kojim se promoviše jedan novi hafiz, odnosno uzvisuje Božiji govor. Cilj hafiske dove je da se izrazi ljepota putovanja koje se zove hifz, te možda baš to bude podstrek nekom drugom da se uputi istim stopama kojima je koračao novi hafiz. Međutim, iako hafiska dova, naizgled, predstavlja jedan završen put, to je ustvari pečat jednog novog početka, početka koračanja kroz život sa Kur’anom, te nastojanje da i druge podučavamo i širimo ljepote Kur’ana.

- Dugo vremena u mjestu iz kojeg potičeš nije bilo hafiza. Kako su tvoj uspjeh dočekali u Ulcinju?

Hafiz Anel:

Znajući da u mom gradu dugo vremena nije bilo hafiza, ljudi su bili naročito srećni. Izuzetno sam zadovoljan i ponosan što ljudi znaju vrijednost i odgovornost koju imam, a to je po meni jedan od najljepših dočeka.

Ljudi su bili zahvalni Gospodaru što mi je omogućio da prihvatim Njegovu riječ, dočekali su me na najljepši način sa osmjehom na licu i iskrenim čestitkama.

- Koji su tvoji planovi za studije nakon medrese?

Hafiz Anel:

Nakon završene medrese moj plan je upisati Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.