Imanje za medresu u Tuzli je nastavak njenih hajrata

Džematlijka Gradske džamije u Prnjavoru Mubešira Čehić uvakufila je lijepo imanje za potrebe Behram-begove medrese u Tuzli

Behram-begova medresa je dobila imanje na obali jezera Modrac, smješteno u samom središtu turističkog kompleksa, u naselju Prokosovići. Nalazi se na mirnoj i osamljenoj lokaciji, tik iznad postojećih hotela, i pogodno je za odmor i uživanje u mirnom okruženju i čistom zraku.

Neopisiv osjećaj

Prijem za vakifu upriličen je u Tuzli, prilikom kojeg se direktor Behram-begove medrese Ahmed Hatunić zahvalio Mubešira-hanumi i poželio joj mnogo zdravlja u životu. Pitali smo Mubešira-hanumu o ovom, zapravo još jednom u nizu, uvakufljenju.

„Tri su kuće gore i poveliko je to imanje. Djeca su mi vani, u Švicarskoj i Austriji, i kada sam im kazala da bih uvakufila oni su kazali da odlučim kako želim. Bog je tako odredio i omogućio mi da uvakufim i jednostavno On vam da tu želju. Kao da je ptica neka prošla pored mene i prenijela mi lijep glas da učinim ovo djelo. Djeca su radosna zbog toga kao i ja. Ustvari, presretna sam što sam to učinila. I do sada mi je u životu bilo lijepo, ali sada mi je nešto posebno. Ne znam kako bih to opisala“, kazala je Mubešira koja je uz Kemala ef. Pandžu, odgajatelja u Elči Ibrahim-pašinoj medresi završila administrativnu proceduru uvakufljenja. Upravo nas je Kemal upoznao s Mubeširom i opisao je kao veliku vakifu koja je pored ovog vakufa u Tuzli bila i vakif džamija u Derventi i drugi džamija.

Ne govoriti svoj nijjet

Prilikom svakog darivanja upoznavala je djecu sa svojim željama, a ona su joj uvijek bili podrška, naročito nakon smrti muža Rifeta. „Kad sam trebala otvoriti džamiju u Derventi sedam dana pred otvorenje kazala sam djeci i iznenadili su se jer nisam nikada o tome pričala. Kazala sam im da se o tome ne priča.

Ako imaš nijet to završi, a ne pričaj. To obznani onaj dan kada bude gotovo. Ne treba pričati dok se ne ostvari. Hvala Bogu djeca me nisu trebala pomagati u ovome, jer nisam imala potrebu. Kada dam za neki hajrat ljepše se osjećam, ljepše dišem, spavam i živim“, kazala je Mubešira koja je donator i za džamiju u Lužanima, Ferhadiju u Banjoj Luci, za medrese, a pomaže i porodice u Prnjavoru i Derventi. Inače, princip Mubešira-hanume jeste da ode u džamiju koja se gradi, obiđe gradilište, vidi šta je potrebno i zanijeti da uvakufi sredstva. Tako je bilo s džamijom u Derventi koju je posjetila. Vratila se u Prnjavor, ujutro odmah, ne popivši kahvu, autobusom otišla u Derventu, taksijem stigla do džamije kako bi dala svoj doprinos, jer je bilo potrebno 12.000 eura za prozore. Upravo sada planira još jedan hajrat, ali shodno njenom principu ne želi da se išta zna o tome da se ne izjalovi.

Mubešira-hanuma je rođena u Derventi i rodni grad nije nikada zaboravila. Naravno, s kućom u Prnjavoru aktivna je članica džemata Prnjavor i učesnica svih aktivnosti džemata i Medžlisa.