Imamski život za primjer

Nove knjige:

(Omer Štulanović: „Dnevnik jednog krajiškog gazinovca (1950-1964)“, Medresa

„Res Džemaludin-ef. Čaušević“, Cazin, 2020.)

Sve ono kroz šta je Omer ef. Štulanović prošao i proživio, zasigurno, u jednu knjigu nije moglo stati.

No, ono što je zabilježeno i što je ovdje u knjizi preneseno ostaje kao primjer kako su imami kalili se i u najtežim vremenima po vjernike nosili žišku islama i prenosili je na mlađe generacije. To i takvo iskustvo je itekako dragocjeno i predstavlja nepresušni izvor svakome iskrenom patrioti i time čitatelju stranica ovog dnevnika.

Radeći kao imam vrijedno, čestito i pošteno Omer ef. Štulanović je svojim odnosom, najprije, prema Allahu dž.š., pa domovini, zajednici, porodici, poslu i, nadasve, ljudima pokazao i iskazao svu etičnost i pravdoljubivost. Naravno, mnoge te osobenosti i vrijednosti ponijeo je iz kuće, od svojih roditelja, ali dosta toga je stekao u Gazi Husrev-begovoj

medresi koja ga je, zapravo, pripremala za njegov imamski poziv. Prilježno učeči u medresi, Omer je kao odličan đak bio svjestan imamske odgovornosti, te je otuda nastojao da se u skladu s kur’anskim načelima i ponaša. Njegov dnevnik u kome je zapisivao događaje tokom školovanja u bitnome opisuju zajednički život u Medresi, proces učenja, angažman profesora i odnos društva, druženja i dječačke igre i radosti,

čitanje knjiga i gledanje filmova, itd. Kroz dnevne zapise tako, možemo uočiti, i sve teškoće s kojima se on i učenici - Gazinovci susretali kao i probleme koji su proisticali iz društvenog uređenja koje je s podozrijenjem tada gledalo na njih. Naime, u takvim ateizirajućim uvjetima vjerski život je pogotovo bio na udaru i iskušenjima. Valjalo je tada održati se i očuvati dostojanstvo. Gazinovci su, upravo, svojim ponašanjem pokazali nužnu svijest i savjest. Opisujući

odrastanje, školovanje i potom službovanje u svom dnevniku Omer efendija osvjetljava i jedno vrijeme koje je bilo bremenito i ilustrativno u stasavanju i uspravljanju Bošnjaka kao naroda. On je duboko svjestan da sve što se zbiva i događa biva Allahovom voljom i Allahovim određenjem, te u skladu s time prihvata teškoće i izazove koji ga nisu mogli zaobići. Prihvatajući se svog prvog imamskog posla u džema’atu Jabuka, Omer ef. se prisjeća dočeka i susreta s džematlijama, te daje sliku: „Narod planinski, malo sirov, ali prirodan i iskren. Meni je bilo zanimljivo sve, i priroda, i narod, i običaji.“Kako je sa džematlijama radio i živio, on svoja iskustva neposredno prenosi kroz dnevnik, te poručuje da „Žalosno

je, ali istinito, da su po selima skoro svi džemati izgradili svojim ličnim doprinosima komforne i zdrave stanove svojim imamima. A mi često puta nipodaštavamo i omalovažavamo te ljude, premda ni izdaleka nismo spremni žrtvovati za Islamsku zajednicu koliko oni vjeruju.“On daje savjeti kolegama- imamima koji danas, nadasve, trebaju biti kulturni i pristojno obučeni, te da se znaju ponašati u društvu i prihvatati diskusiju sa svakim. U tom smislu on ističe osnovna načela:“Islam cijelim svojim učenjem, propisima i institucijama teži najuzvišenijem cilju i idealu- izgraditi kompletnog čovjeka, bez mržnje i egoizma, koji će u svjetlu ljubavi Božije voljeti i sva Njegova stvorenja, a mrziti samo mržnju i zlo.“

Oni koji poznaju Omera ef. Štualnovića, a među njima je potpisnik ovih redova, mogu potvrditi da je on svojim životnim primjerom to svjedočio na svakome koraku. Za njega je važilo ono pravilo: “Ko ne vodi računa i ne brine se o zajedničkim, općim stvarima muslimana, on ne pripada njima.“I, zaista, u svom dugogodišnjem imamskom poslu, Omer efendija se trudio da bude primjer drugima. Njegova prilježnost i iskrenost poslu, toplina i staloženost prema džematlijama, srdačnost i uvažavanje sagovornika plijene i osvjetljavaju put mnogima. Njegovih pedeset godina imamsko muallimskog rada zorno govore o tome. O radu Omera ef. njegov kolega i jedan od recezenata knjige Abdulgafar Jukić

rekao je: „Koliko je samo poučio djece i odraslih osnovnim načelima islama, koliko sklopljenih brakova sa najljepšim posvetama na uspjehu i za sretan život u dini-islamu. Profesionalnost, tačnost, urednost, metodičnost, primjerenost, prijemčivost, jednostavnost.Sve su to bile odlike u radu Omera- efendije.“I drugi recezenti, prof. dr. Džemaludin Latić i Mustafa Sušić imaju samo riječi hvale. Dnevnik ovog Gazinovca prepun je detalja, susreta, razgovora, pisama,dokumenata, fotografija i zahvala, šala koje čine ovo štivo izuzetno zanimljivim što ga, već samo po sebi, preporučuje za čita nje.