VJEČNIK

Bio sam česti gost u njihovim tjeskobnim domovima Upijajući sjene i uzdahe.

Jedan se hrvao s prošlošću kao s prijateljem iz djetinjstva

Drugi je kleo komšiju kao najvećeg krvnika

Treći je tražio tragove mudrosti u ispraznim knjigama.

Gledao sam ljude koji su onomad Sjedili na zlatnim divanima

Kako otužno kleče pred novim gospodarima

Nekad iz moranja

Nekad onako

Ljudsko srce osuđeno je na nespokoj Vazda ga razvlače nove pohlepe i strasti.

Gledao sam pse rata kako se časte Dok su u blatnjavim rovovima Izdisali najbolji sinovi

Padali su ornamenti, riječi i ljudi:

Znala sam da će doći po mene.3

U Omarskoj

Najviše je bilo krvi od ubijanja Koju smo morali stalno sapirati i čistiti.4

Historia magistra vitae est

Krklja umirovljeni profesor povijesti Kroz slabe škrge crvene utopije.

Prošlost nas ništa naučila nije Kad je varljivo sunce granulo Potlačeni su zapjevali od sreće Samo još rosa oplakuje tragična mjesta.

Zemljo tisućljetna na vjernost ti se kunem.

Prodali smo zemlju, zastavu, vjeru Za šaku srebrenjaka.

Nikada nismo rekli dosta.

Nismo prezreli lažne Mesije što su mijenjali maske

Krijući se iza «pomirenja».

Gledao sam i plakao Sve dok mi iz noktiju nije iznikla trava.