Rahmetli Šaćir ef. Smailović, alim koji je volio ulemu

Tužnu vijest smo saznali prvog dana mubarek mjeseca ramazana 13.4.2021. godine. U Sarajevu je na ahiret preselio Šaćir ef. Smailović. Dugogodišnji imam, prevodilac, muallim i alim.

Šaćir ef. Smailović je rođen 1937. godine u selu Bojke kod Ulcinja. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu. Upisao je “Alaudin” medresu u Prištini, a nastavio i završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Imamski rad je započeo u džematu Bukovica kod Pljevalja. U tom džematu je radio 8 godina, a u gradskoj džamiji u Bijelom Polju imamsku službu je obavljao 12 godina. Godine 1980. je postavljen za imama Starodoganjske (Skender-čauševe) džamije u Podgorici, u kojoj je radio do penzije (24 godine). Uz imamski rad, vanredno je diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Đakovici, na grupi historija i geografija. U Bijelom Polju i Podgorici je obavljao dužnost vjersko-prosvjetnog referenta (glavni imam) te je u više mandata biran u najviše organe Islamske zajednice u Crnoj Gori. Bio je član Starješinstva IZ u CG, član Sabora IZ u CG u dva mandata, sekretar Udruženja ilmije u CG i član Sabora Islamske zajednice u bivšoj SFR Jugoslaviji, a uoči rata u BiH je izabran za člana Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ.

Uz imamski rad, bavio se prevodilačkom djelatnošću. Preveo je sa bosanskog na albanski jezik knjige: “Priprema za dan povratka”, “Islamska ličnost u svjetlu Kurana” i “Svećenikov put u islam”. Autor je dvije monografije. U prvoj je pisao o svom rodnom selu Bojke – Bojku ne Ane te Malit, na albanskom jeziku, a u drugoj je zabilježio sjećanja na svoju imamsku službu u džematu Bukovica, koju je nazvao Bukovica i sjećanja iz Bukovice, Boljanića i Podgore.

Objavljivao je tekstove u Preporodu, Elifu, Muallimu i Dituria islame.

Šaćir ef. je proveo 44 godine u imamskoj službi. Živio je i radio u teškim uslovima. No to ga nije obeshrabrivalo da svoju imamsku službu učini gospodstvenom i znanstvenom.

Nakon penzionisanja prodaje svoju porodičnu kuću u Podgorici (naselje Stari aerodrom) i dolazi živjeti u Sarajevo (Alipašino polje).

Iza Šaćir ef. su ostali supruga Zada, kćerke Aziza, Sadeta, Aida i Emina te sin Fahrudin koji je završio fakultet u Medini.

Šaćir ef. Smailović je bio istinski prijatelj imamima kolegama, džematlijama, komšijama i rodbini. Posebno je volio ulemu, otuda i ne čudi njegova odluka da doseli u Sarajevo u želji, kako je često govorio, da može “uživati u društvu uleme i u blagodatima bosanske slobode”.

Nama, koji smo imali čast poznavati i družiti se s njim, Šaćir efendija – koji se radovao susretima i uvijek svakome bio na usluzi i u džamiji i u svom domu – će ostati u lijepom sjećanju. Alim koji je volio gosta ugostiti, a posebno sa ulemom vrijeme provoditi.

Na gradskog mezarju Vlakovo u Sarajevu je 3. ramazana 1442./15. aprila 2021. godine obavljena dženaza-namaz i ukop hadži Šaćir-ef. Smailovića. Dženazu-namaz je predvodio Nezim ef. Halilović Muderris, njegov dugogodišnji prijatelj i kolega, koga je rahmetli Šaćir ef. iznimno cijenio i volio. Nakon ukopa, Muderris ef. je biranim i poučnim riječima podsjetio na život, djelovanje i plemenitu ličnost Šaćir efendije. Pandemija i ramazanske obaveze spriječile su mnoge poštovaoce ovog alima da budu prisutni na njegovom posljednjem ovodunjalučkom putu, no to neće umanjiti sjećanje niti zaustaviti istraživače Šaćir efendijinog turbulentnog vremena i doprinosa očuvanju dina na crnogorskim prokletijama, planinskim vijencima, kanjonima, morskim pučinama i gudurama kuda je hodio i promicao Božije riječi upute, posebno mladima.

Rahmetli Šaćir ef. je bio ponosni imam i ponosio se što ima sina u Gazinoj medresi. Isto tako, shvatao je okruženja i izazove kao imam u Crnoj Gori u predagresijskom periodu, pa je govorio: “Naša muslimanska djeca koja žive u velikoj manjini kakva je Podgorica, mogu biti sačuvana i upućena na pravi put samo dovom.” Dakako, u upućenosti i sačuvanosi naših muslimana u Crnoj Gori, a posebno u Podgorici, se osjećaju dove Šaćir efendije.

Dovimo dragom Bogu da Saćir ef. podari oprost ovodunjalučkih propusta i nagradi ga džennetom za rad na dini islamu te da njegovoj porodici i rodbini podari sabur, a nama, njegovim prijateljima, lijepo sjećanje na život i djelovanje Šaćir ef.