Vitiničani se pripremaju za rekonstrukciju džamije

Vitinica ima 450 domaćinstava s 730 članova koji žive u mahalama Marnići, Ramići, Han, Brđaci, Hanđelići, Rizvanovići, Gaj, Fatići, Džakić i Ivak. Od infrastrukture džemat ima jednu džamiju i dva mesdžida, gasulhanu, podosta vakufske imovine. Mektebska nastava za 105 upisanih mekteblija održava se na punktovima Handželići, Gaj i Han Vitinica

UVitinicu stižem negdje pred ikindijsko vrijeme. Moderna cesta koja vodi u ovo mjesto dobrim dijelo poklapa se s nekadašnjim trgovačkim putem koji je išao od Tuzle do Bijeljine. Središte sela zove se Han, jer su, baš u vrijeme spomenutog puta, ovdje bili hanovi u kojima su odmarali, odsjedali i konačili umorni putnici. Ovo živopisno selo nalazi se u grozdu podrinjskih sela koja su u odbrani od agresije na Bosnu i Hercegovinu pokazala herojsku snagu i izuzetan borbeni karakter. Pripada općini Sapna koja je na slobodnoj teritoriji zvorničke općine, na površinu od 118 kvadratnih kilometara, formirana 1998. godine. Uz Sapnu i Vitinicu u njoj postoje još desetine naseljenih mjesta sa oko 15000 stanovnika. Helem, na plato ispred džamije, gdje je i glavna raskrsnica puteva koji vode u okolna mjesta, pridružujem se mjesnom imamu Islamu-ef. Mehmedoviću i hadžiji Omeru Spahiću. Zajedno posjećujemo mezarje prekoputa džamije koje je veoma lijepo uređeno sa betoniranim stazama za posjetioce. Među svježim mezarima vidim i mezar Omerove majke rahmetli Hanife Spahić. Pred duše merhuma ukopanih u ovom mezarju učimo dovu i odlazimo u džamiju na ikindiju namaz.

Stotinjak mekteblija

Efendija me upoznaje s ličnom kartom džemata. Tako saznajem da džemat Vitinica ima 450 domaćinstava sa 730 članova koji žive u mahalama Marnići, Ramići, Han, Brđaci, Hanđelići, Rizvanovići, Gaj, Fatići, Džakić i Ivak. Od infrastrukture džemat ima jednu džamiju i dva mesdžida, gasulhanu, podosta vakufske imovine. Mektebska nastava za 105 upisanih mekteblija održava se na punktovima Handželići, Gaj i Han Vitinica. Nekada bilo mnogo više djece, jer je velik broj mladih bračnih porodica, tražeći bolje uslove života, otišao u svijet. U džematu su razvijene sve redovne aktivnosti. Aktivne su i žene Vitinice u sklopu Asocijacije žena MIZ Zvornik. Pohvaljuje i aktivnost i kreativnost omladine koja se posebno ističe u edukacijskom, humanitarnom i volonterskom radu.

Islam-efendija dodaje i ovo: “Džamija je u ratu bila srušena, ali je već 1997. obnovljena. Bila je među prvim obnovljenim u ratu srušenim džamijama u BiH. Od tada do danas doživjela je nekoliko manjih rekonstrukcija. Od prošle godine zaživjela je inicijativa, koja je dobila zeleno svjetlo na skupštini džemata, da se uđe u malo veći projekat proširenja i rekonstrukcije naše džamije. Uz dodatne prostorije džamije bit će abdesthana i mokri čvor, restoran, prostorije za itikaf, kancelarija za imama. Džamija će dobiti jedno veliko kubbe koje će u unutrašnjosti imati treći mahfil sa 100 m2 i dva mala kubbeta koji će imati samo estetski značaj. Uredit će se i dvorište džamije. Pripreme su u toku. Radi se na prikupljanju dokumentacije i novčanih sredstava. Uskoro ćemo, ako Bog da, krenuti sa radovima. Projektant je naš mladi džematlija koji je završio građevinski fakultet, te je sa nekim svojim profesorima uradio projekat koji je spoj tradicionalnog i modernog. Zadržat ćemo kamenu munaru koja je jedinstvena na ovim prostorima Ovaj džemat ima tradicionalna okupljanja, a u tome je najpoznatiji veliki vitinički mevlud s mevludskom halvom koja se pravi i dijeli u dvorištu džamije. Nadamo se da će se naše džematlije iz domovine i dijaspore odazvati na realizaciju ovog projekta.”

Efendija Mehmedović ističe dobru saradnju sa matičnim Medžlisom Zvornik i Muftijstvom tuzlanskim.

Sjećanje na Ali Rizu Dautovića, pjsnika i poliglotu

Džemat Vitinica iznjedrio je mnoga znamenita imena. Kad govori o njima efendiji Mehmedoviću je na prvom mjestu Ali-Riza-ef. Dautović, pjesnik i poliglota. Kako piše Alija Aljoša Musić u časopisu Provincija, Ali Riza Dautović rođen je 1878. godine i većinu svog života proveo je u rodnoj Vitinici. Završio je šerijatsko-sudačku gimnaziju i studij na visokoj sudačkoj školi. Govorio je: arapski, engleski, turski, njemački i francuski jezik. U Vitinici se bavio trgovinom u dućanu kojeg je naslijedio od oca Emina. Bio je veliki zaljubljenik čitanja i pisanja. Imao je veoma bogatu vlastitu biblioteku. Na suprugin prigovor zašto nabavlja tolike knjige govorio bi: “Nemoj tako, Fatima, knjige su mojoj duši hrana.” Često je putovao i prisustvovao mnogim naučnim skupovima. Družio se sa uglednim ljudima tog vremena: ljekarima, prosvjetnim radnicama, naučnicima, advokatima, sudijama Umro je od posljedica tuberkuloze u 53. godini života. Njegov mezar se nalazi u vitiničkom mezarju “Han”.

Imamsku misiju u džematu Vitinica obavljali su imami: Jukić-ef. Šarac, Mehmed-ef. Selimović, Selim-ef. Selimović, Memšo-ef. Kahrimanović, Sulejman-ef. Hasanović, Nurija-ef. Hamidović i Asim-ef. Rizvić. Aktuelni imam Islam-ef. Mehmedović na dužnosti je od 1996. godine. Za imama Sulejmana-ef. Hasanovića moji sagovornici kažu da je bio alim svog vremena, te svojom mudrošću koristio svaku priliku da svoje džematlije podući ljepotama i vrijednostima vjere. Uporedo sa imamskim pozivom obavljao je dužnost matičara u matičnom uredu u Sapni. Uz spomenute imame i Ali Rizu Dautovića dobar je broj i drugih značajnih ličnosti ovoga mjesta koje se pamte. Nedžib Junuzović je 60 godina mujezinio u džamiji. Naslijedio ga je hadži Bećir Memić. Kažimo i to da Vitinica ima modernu osnovnu školu, ambulantu infrastrukturu, dobre puteve, sokake, vodovod i kanalizaciju, i sve druge potrebne sadržaje za život. Vitiničani su vrijedni ljudi. Obnovili su u ratu uništene kuće i sagradili nove.

U jednoj bašči primijetio sam zarumenjele ašlame. Hadžija Omer kaže da su to ašlame koje se u narodu zovu – mostarke. Sudeći po njima, usprkos kašnjenju proljetne vegetacije, godina će, ako Bog da, biti rodna.