Publication:

Preporod - 2021-06-01

Data:

Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.

6

PIŠE: PROF. DR. FUAD SEDIć

ISPRAĆAJ MUSAFIRA I DOVA NA RASTANKU Nešto zbog naše ležernosti i zbog vanrednih okolnosti rijetki su odlasci u goste i dočekivanje musafira. I pored toga u situaciji smo da nekog dočekujemo s puta ili nekog ispraćamo. Ovom prilikom želim skrenuti pažnju na vjersko ponašanje prilikom rastanka i ispraćaja musafira. Kako je to radio Poslanik, s.a.v.s., njegovi ashabi i kakva praksa je zastupljena kod vjernika. Tražiti od musafira da uči dovu za nas S obzirom da se dova musafira prima, onda kada nekog ispraćamo tražit ćemo od njega da nas spomene u dovi. Ovo posebno treba prakticirati kada nekoga pratimo na hadž ili umru, na što ukazuje slijedeća predaja: Omer ibn El-Hattab, r.a., kaže da je od Poslanika, s.a.v.s., zatražio dozvolu da ide obaviti umru (vanhadžska posjeta Kabi), pa mu je on to dozvolio i tom prilikom mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Brate moj, nemoj nas zaboraviti u svojim dovama!“Omer kaže: „Ove riječi koje mi je tada uputio su mi draže od cijelog Dunjaluka.“(Ebu Davud i Tirmizi, sahih) Dobro je poznato da se dova musafira ne odbija, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Tri dove Uzvišeni Allah neće odbiti: dova postača dok se ne iftari, dova mazluma/onoga kome je učinjena nepravda, sve dok se ne zaštite njegova prava, i dova putnika, dok je na putu.“(Bezzar) Ono što su ashabi, r.a., naučili od Poslanika, s.a.v.s., to su u svome životu prakticirali, podučavajući tome naredne generacije, pa vidimo da Salim ibn Abdullah prenosi da je njegov otac Abdullah ibn Omer, r.a., imao običaj da čovjeku koji krene na put kaže: „Približi mi se da se s tobom oprostim onako kako se s nama opraštao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on bi govorio: „Allahu povjeravam tvoju vjeru, tvoj emanet i konačnicu (završetak) tvojih djela.“(Tirmizi, sahih) Enes ibn Malik, r.a., kazuje da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: -Allahov Poslaniče, krećem na put, pa me opremi! Poslanik, s.a.v.s., mu reče: -Neka te Allah opskrbi bogobojaznošću! Čovjek opet reče: -Daj mi još! Poslanik, s.a.v.s., mu opet reče: -Neka ti Allah oprosti tvoje grijehe! Čovjek opet teče: -Dodaj mi još, a Poslanik, s.a.v.s., reče: „Neka ti Allah olakša svako dobro bez obzira na kojem mjestu bio i gdje god se nalazio!“(Tirmizi, hasen) Učenje sure El-Asr na rastanku Ponekad se kod nekih pojedinaca, pogotovo onih koji su derviškog opredjeljenja, primjećuje praksa da prilikom rastanka, kao oporuku i podsjećanje jedan drugom, uče suru El-Asr. Podloga i izvor za to je predaja od Ebu Medine Ed-Darimija koji kaže: „Kada bi se dvojica od Poslanikovih ashaba, r.a., sretali, ne bi se razišli dok jedan drugom ne bi proučili: Vel-asri (suru El-Asr), zatim bi se poselamili.“(Ebu Davud, Taberani u Evsatu i Bejheki u Šuabu-l-iman, sahih) Ispratiti gosta do kućnih vrata Sastavni dio islamskog edeba i lijepog ponašanja je da ispratimo gosta do izlaznih vrata, odnosno da ga otpratimo u dvorištu do njegovog prevoznog sredstva. Nekada je to podrazumijevalo da mu pridržimo uzde njegove jahalice, dok ne uzjaše, a u današnjem vremenu to podrazumijeva da otvorimo vrata njegovog auta i mahnemo mu, selameći ga i zaželivši mu sretan i hajirli povratak kući. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Sunnet je da čovjek isprati svoga gosta do kućnih vrata.“(Ibn Madže, hadis je slab) Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao: „Sunnet je, kada pozoveš nekoga u svoju kuću, da ga ispratiš kada izlazi.“(Ibn Abdulberr) Ebu Ubejd El-Kasim ibn Selam priča: „Otišao sam u posjetu Ahmedu ibn Hanbelu, pa kada sam ušao kod njega, ustao je i zagrlio me, zatim mi je ponudio da sjednem u pročelje (u vrh sobe). Ja mu rekoh: -Zar nije vlasnik kuće najpreči da sjedne u pročelje svoje kuće. On odgovori: -Tako je, on tu sjeda i dozvoljava da sjedne onaj koga on ponuti. Rekoh u sebi: -Ovo ti je prva fajda (korisna stvar) danas koju si naučio. Zatim sam mu rekao: -Kada bih ti, Ahmede, dolazio onako kako ti zaslužuješ, dolazio bih ti svaki dan. On mi reče: -Nemoj tako govoriti, jer ja imam svojih ahbaba koje vidim samo jednom u godini i u njihov povjerenje sam sigurniji od nekih koje viđam svaki dan. Opet u sebi rekoh: -Ovo ti je druga fajda danas. Kada sam krenuo kući, on je ustao za mnom da me isprati. Ja mu rekoh: -Nemoj ustajati, a on mi reče: -Šeabi je rekao: „Potpunost ikrama i dočeka gosta je ispratiti ga do vrata i prdržati mu jahalicu da uzjaše.“Ponovo u sebi rekoh: -Ovo ti je treća fajda danas. (Ibn Ebi Dunja) U jednoj predaji od Ibn Abbasa, r.a., stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko pridrži jahalicu nekom čovjeku, ne zbog nekog interesa, niti iz straha od njega, biće mu oprošteni manji grijesi.“Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., pridržao uzde jahalice Zejda ibn Sabita, r.a., na što ovaj reče: -Pa zar da ti meni držiš jahalicu, a ti si Poslanikov, s.a.v.s., amidžić? Ibn Abbas, r.a., mu odgovori: -Ovako mi postupamo sa učenima.“(El-Adabuš-šerijje) Ibn Dževzi –rahimehullah- je rekao: Čovjek treba da bude skroman u svom ponašanju na sijelu i treba da sjedne tamo gdje mu domaćin pokaže. Kaže se da je Ebu Kilabe dodao čovjeku koji je sjedio kod njega jastuk (šiljte) pa ga je ovaj odbio uzeti, na što mu on reče: Zar nisi čuo za hadis: „Nemoj odbijati ikram svoga brata!“(Ibn Abdulberr u Behdžetul-medžalis)

Images:

Categories:

preporod

© PressReader. All rights reserved.