Bio je najuspješniji muhaffiz na zapadnom Balkanu

Od oko 440 njegovih učenika koje je podučavao Kur’anu Časnom 194 su završili hifz i promovirani u časni naziv hafiza, među kojima je i njegov mlađi sin Zulkifl i šestero unučadi

Mula Mahmud-efendiju Aslanija upoznao sam prije tridesetak godina. Tada smo obojica živjeli u istoj državi i bili uposlenici i članovi Islamske zajednice u Jugoslaviji. Sreli smo se u Šarenoj džamiji u Tetovu, jednoj od najljepših džamija u tom gradu i čitavoj Makedoniji. On je u toj džamiji od 1968. godine radio kao muallim i muhafiz. Njegov je radni dan počinjao sa ranim sabahom, a završavao s akšamom ili jacijom, ovisno o broju njegovih učenika koji su taj dan dolazili na časove. U početku su uglavnom dolazili dječaci, a kasnije i djevojčice. Za muallimski i muhaffiski rad u Šarenoj džamiji bio je vezan više od pola stoljeća, sve do pojave korone. Za to vrijeme više od 440 dječaka i djevojčica, mladića i djevojaka započelo je učiti hifz. Hafiz Betim-ef. Izairi, kojem je hafiska dova održana 3. jula 2021. u Čelopeku kod Tetova, bio je 194. učenik kome je bio muhaffiz. Smrt ga je spriječila da prisustvuje ovom svečanom činu. Mula Mahmud-efendija preselio je 12 dana prije hafiske dove svog učenika Izairija. Na hafiskoj dovi zamijenio ga je njegov sin hafiz Zulkifl-ef. Aslani. Inače, među 194 promovirana hafiza, njih 34 su njegovi rođaci, šestero unučadi i jedan sin. Obojica njegovih sinova nastavili su tamo gdje je on stao. I Abdurahman-ef. i hafiz Zulkifl-ef. obavljaju muallimsku misiju.

Odmarao je samo u danima Bajrama

U moderno uređenom mektebu u blizini Šarene džamije surećem Abdurahman-ef. Aslanija, starijeg sina rahmetli Mahmud-efendije. Preslušavao je grupu potencijalnih hafiza. Moj prijatelj i domaćin u Tetovu, Sami, i ja otkinuli smo mu dvadesetak minuta vremena kako bismo razgovarali o njegovom ocu rahmetli mula Mahmudu, koji je bio ponos porodice, grada Tetova i cijele Islamske zajednice. „Moj otac mula Mahmud-efendija rođen je 1932. u selu Čiflik kod Tetova. Bio je jetim, bez oca. Tada je njegov stariji brat vodio računa o majci i njemu. Uskoro mu je i majka preselila na ahiret. Prve mektebske dane učio je kod mula Bećira. Počeo je od sufare. U njemu se pojačavala želja da sazna što više o svojoj vjeri. Po dva sata pješačio je u oba pravca do mekteba. Uslovi nisu bili dobri. Išao je u opancima. Ponekad je imao samo jedan opanak. Trebalo je i drva obezbijediti za ogrjev u kući. Prvu ramazansku praksu imao je Šumarcima kod Mostara. Poslije odsluženja vojnog roka u tadašnjoj JNA zaposlio se kao imam u Novom Selu. Tamo je radio devet godina. U to vrijeme bilo je zabranjeno učiti djecu. Oni koji su, ipak, dolazili mogli su samo da uče napamet, bez ikakvih pomagala pa i udžbenika. Imam je morao imati odobrenje od roditelja. Nije bilo lahko, ali je i to uspio pribaviti. Lično je, na pisaćoj mašini, za jednu noć, otkucao saglasnosti za sve roditelje svojih učenika. Budući da nije imao svoju pisaću mašinu zamolio je sekretara mjesne osnovne škole da mu posudi mašinu. Za tih devet godina postigao je veliki uspjeh. Imao je nekoliko hatmi sa polaznicima islamske pouke. Godine 1967. prelazi u Tetovo. Po dolasku u ovaj grad želio je svoje znanje i muallimsko iskustvo prenijeti na tamošnju djecu iz mekteba. Iznajmio je jednu sobu u gradu u kojoj je podučavao djecu i obavljao imamsku dužnost sa svojim prijateljima. Naredne, 1968. godine primljen je u Šarenu džamiju na mjesto muallima. Svaki dan je radio od sabah-namaza do akšama ili jacije. Odmarao je samo u danima Bajrama.“

Proglašen najboljim muallimom svijeta

Usprkos bremenu godina, teško se mirio s činjenicom da u vremenu korone ne može nastaviti sa muallimskim radom. Jednom su ga sinovi morali odvesti do Muftijstva da lično vidi postoji li ikakava mogućnost da nastavi preslušavati buduće hafize. Nakon dva sata čekanja da se pojave službenici Muftijstva shvatio je svu ozbiljnost pandemije. Tada je umjesto učenika u hifzu preslušavao sinove, snahe, unučad. Kasnije, kad je zbog bolesti ležao u bolnici, preslušavao je neke ljekare i drugo medicinsko osoblje. Znajući da je on time želio i njih edukovati, nisu mu zamjerali.

Mula Mahmud je 2012. godine u Saudijskoj Arabiji proglašen najboljim muallimom na svijetu, kao i vrijedno nagrađen.

Abdurahman-ef. kaže da mula Mahmud nije imao penziju. Iako je imao blizu 70 godine staža nikad se nije žalio što nema penziju. Svoju muhaffisku misiju obavljao je s velikom ljubavlju. Preselio je izgovarajući šehadet. Negdje pred samu smrt sinu Abdurahmanu je rekao: „Uči, sine, meni nije duga vijeka.“Abdurahmanovih trojica sinova su hafizi i ugledni imami u Tetovu.

Mula Mahmud je umro 21. 6. 2021. godine u 89. godini života. Na dženazi, usprkos pandemiji okupili su se njegovi hafizi i drugi učenici, kolege imami, džematlije i drugi poštovaoci njegovog djela. Bila je to jedna od najvećih dženaza u Tetovu.

Neka je vječni rahmet duši velikog insana i hizmećara islamu mula Mahmud-ef. Aslanija.