Edukativna ekskurzija učenika Medrese “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” u Tursku

Unedjelju, 27. juna ove godine, učenici Medrese “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” su, uz dovu Svemogućem, krenuli ispred Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci na edukativnu ekskurziju u Tursku. S učenicima su otišli i mr. Muris-ef. Spahić, direktor Medrese, mr. Admir-ef. Blitović, razrednik, te odgajatelji i nekoliko profesora. Nakon nepunih osamnaest sati putovanja autobusom, u toku kojih su učenici imali priliku primijeniti naučeno gradivo o namazu putnika, iz Fikha, prešli smo granicu Republike Turske. Tu smo klanjali sabah-namaz, da bi u ponedjeljak, oko devet ujutro, već bili smješteni u ugodan hotel u kvartu Laleli. Nakon odmora, ručali smo u jednom od restorana gdje su učenici mogli probati neke od turskih specijaliteta. Poslije ručka, zaputili smo se prema sultan Fatihovoj džamiji, jednoj od mnogobrojnih sultanskih džamija, i njegovom kvartu. Na putu smo imali priliku vidjeti Šehzade džamiju, kao i spomenik sultanu Fatihu. Nakon razgledanja unutrašnjosti ove veleljepne džamije, predstavljanja njenog historijata i slikanja, obavili smo namaz te posjetili Fatihovo turbe gdje smo proučili Fatihu i podsjetili se na njegov dolazak u Bosnu i donošenje islama na naše prostore. Obilaskom Fatihove džamije i turbeta su završene aktivnosti predviđene za taj dan.

Istanbul – prijestolnica najvećih svjetskih imperija

Drugi dan ekskurzije pridružio nam se Damir Skopljak, vodič agencije “Iskra”, koji je imao zaduženje što bolje predstaviti nam i približiti znamenitosti Istanbula. Prema rasporedu putovanja, prvo smo obišli muzej “Panorama 1453”. Na putu do muzeja, naučili smo da je Istanbul nosio tri imena tokom historije: Vizantijon, Konstantinopolj i Istanbul. Posljednje se počinje koristiti osnivanjem moderne Turske Republike. Mi iz Bosne smo ga nazivali Carigradom. Spomenuta je i činjenica kako je Istanbul jedini grad koji se može pohvaliti da je punih šesnaest vijekova bio prijestolnica velikih svjetskih imperija. Muzej “Panorama 1453” posvećen je sultanu Fatihu i otvoren je skoro dvadesetak godina. Nalazi se na mjestu jedne od dvadeset dvije ulazne kapije nekadašnjeg grada, u okviru zidina podignutih u drugoj polovini 5. stoljeća. Na ulazu ovog muzeja, imali smo priliku vidjeti kako su izgledali brodovi u to doba kao i osmanlijski ratnici. U prostoriji gdje je prikazana opsada Istanbula smo mogli osjetiti atmosferu tog događaja uz ratne marševe i Fatiha u 3D verziji te njegovu vojsku i topove kojima su srušeni do tada neprobojni zidovi Konstatinopolja. Sljedeće lokacije našeg istraživanja ovog drevnog i modernog grada su bile Ejubova džamija i vidikovac Pierre Loti.

Ejubova džamija – duhovni centar Istanbula

Ulaskom u veliki kompleks Ejubove džamije i učenjem Fatihe h. Ebu Ejubu el-Ensariju, naš vodič, gospodin Skopljak, je kazao da u današnjoj Turskoj ima oko 90.000 džamija. U Istanbulu ima oko 3.300, od čega je 700 iz osmanskog perioda te da se ove džamije mogu podijeliti u dvije skupine: duhovne i arhitektonske. Prema mišljenju većine Turaka, h. Ejubova džamija je duhovno najznačajnija i smatraju je četvrtom najznačajnijom džamijom u islamskom svijetu, poslije Mesdžidu-l-harama u Mekki, Poslanikove džamije u Medini i Mesdžidu-l-Akse u Jeruzalemu. Gospodin Skopljak nam je, između ostalog, ispričao i Fatihov san u kojem mu je njegov šejh Akšemsuddin pokazao mjesto mezara ovog plemenitog ashaba i obavijestio ga da će na tom mjestu probiti zidine grada. Nakon osvajanja Istanbula, Fatih je naredio da se na tom mjestu podigne turbe, a u njegovoj blizini i džamija. Jedna od karakteristika Ejubove džamije je ta da je na svih pet vakat namaza puna klanjača, te da su mnogi velikani kroz historiju nastojali još u toku svog života obezbijediti ukop u haremu ove džamije, kako bi bili u blizini Poslanikovog ashaba. Jedan od velikana koji je tu ukopan je i Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir Osmanskog carstva.

Nakon predstavljanja kratkog historijata ove džamije i njene duhovne važnosti, zaputili smo se ka turbetu Mehmed-paše Sokolovića, da bi nakon toga otišli do vidikovca Pierre Loti. Na vidikovcu smo popili kahvu i čaj, osvježili se uz limunadu i napravili prelijepe slike Istanbula te se upoznali sa činjenicom da vidikovac nosi naziv po francuskom piscu, pomorcu i oficiru, Pierre Lotiju. On je na lijep način opisivao Istanbul, lobirao je u korist sultana i samog Osmanskog carstva, dok je Zuko Džumhur za njega rekao da je htio izmisliti novu vjeru na dugim plovidbama od Polinezije do Boke Kotorske, da bi dolaskom u Istanbul zaboravio i svoju staru vjeru zbog ljubavi. Nakon kraćeg predaha, obavili smo namaz u Ejubovoj džamiji i ručali te posjetili Minijaturk.

Minijaturk –Turska u malom Nakon kraće vožnje autobusom, posjetili smo park koji nosi naziv “Minijaturk” što se prevodi kao “Turska u malom”. Tu smo vidjeli sve najvažnije prirodne, kulturne i historijske lokalitete koji se nalaze unutar današnje Republike Turske, nekadašnjeg Osmanskog carstva, kao i grada Istanbula. Nakon duže šetnje kroz park, zaputili smo se prema Čamlidži, tačnije Velikoj Čamlidža džamiji, i to je bila prilika da većina nas po prvi put kroči na Azijski kontinent. Ova je džamija otvorena u martu 2019. godine, ima šest munara i druga je poslije sultan Ahmednove džamije sa tolikim brojem munara i kapaciteta je 65.000 klanjača istovremeno. U povratku u hotel smo se vozili dijelom najdužeg i najpoznatijeg bulevara koji nosi naziv “Hajrudin-paša Barbarosa” te smo vidjeli jednu od dvije džamije Mehmed-paše Sokolovića u Istanbulu.

Turbe sultana Abdulhamida

Treći dan krenuli smo pješke prema Topkapi palači i usput nam je pokazana Ali Atik-pašina džamija ili Alipašina džamiju, a njen dobrotvor je isti čovjek koji je sagradio i Alipašinu džamiju u Sarajevu. Naš vodič nam je, nakon što smo nakratko stali pored turbeta sultana Abdulhamida, ispričao kako je on dao pisanu naredbu da se dio Hidžaske pruge, koji prolazi pored kabura Poslanika a.s., obloži kožom kako se on ne bi uznemiravao te je istanbulska opština, kada je to pronašla, njemu uzvratila istom mjerom. Naime, oni su ubacili gumu između šina koje se nalaze u blizini Abdulhamidovog turbeta, kako tramvaj ne bi pravio buku kada prolazi pored njega. Prije samog dolaska do Topkapi palače, vodič nas je upoznao sa činjenicom gdje se nalazi nulta tačka grada. Prema riječima vodiča, ona se nalazi na mjestu gdje se nalazi stub Emilion, koji se nalazio u centru Augustovog trga, i od te tačke su se mjerile udaljenosti prema drugim gradovima Rimskog carstva.

Topkapi palača – centar osmanlijske moći

Prolaskom kroz prva vrata koja se nazivaju Bab-i-humayun ili Imperatorska vrata, našli smo se u prvom dvorištu Topkapi palače. Tu nam je vodič ispričao da se sultanske palate mogu podijeliti u dvije grupe: povremene rezidencije kojih je bilo oko tridesetak, i stalne gdje su sultani živjeli sa svojim porodicama i koje su bili administrativni centri odakle se upravljalo državom. Dodao je i to da su postojale tri stalne palate u toku postojanja Osmanskog carstva: jedna pored današnje Bajazidove džamije koja je napravljena odmah po osvajanju grada, Topkapi palača odakle su vladala dvadeset i četiri sultana od ukupno trideset koliko ih je bilo, te Dolmabahče od 1856. godine. Vodič nas je upoznao sa mnogim činjenicama poput one da Topkapi palača zauzima prostor od 700.000 kvadrata, da ima četiri dvorišta, da je prvo dvorište javnog karaktera i da je zauzimalo 70% palate te da se tu trgovalo najboljom robom koja se prodavala ljudima zaduženim za nabavku unutar službenih dijelova palate. Vidjeli smo crkvu Aja Irini ili Crkvu svetog mira, najstariju građevinu unutar prvog dvorišta, koja je ostala u svom izvornom obliku i nije preuređena u džamiju.

Prolaskom kroz druga vrata koja se nazivaju Babu-s-selam, ušli smo u drugo dvorište koje se naziva “Derun”. Tu smo mogli razgledati kuhinje u kojima se svakodnevno spremalo više od 12 hiljada obroka, rezidenciju glavnog doktora koji je liječio sultana i članove njegove porodice, prostorije Vezirskog divana, sjedište vlade, kao i arhiv u kojem se danas nalaze vrijedni satovi poklonjeni sultanima.

Nakon obilaska drugog dvorišta, slikali smo se ispred trećih vrata ili “Kapije sreće”, obzirom da su se ispred nje obavljale sve najvažnije ceremonije na nivou države, a nakon toga smo ušli u treće dvorište koje se naziva “Enderun”. Prema riječima vodiča, to je mjesto gdje su se školovala djeca za rad na najvišim pozicijama te smo vidjeli spavaonice, hamame, mesdžid, biblioteku, kao i sultanovu radnu odaju gdje je provodio veći dio dana. U sultanovoj odaji vidjeli smo mnogobrojne znamenitosti iz islamskog svijeta, poput Poslanikovih a.s. ličnih stvari, sablje prvih četverice halifa, dijelove Kabe, Fatimin mantil i Husejnovo džube. Saznali smo i da se u toj odaji 24 sata dnevno uči Kur’an još od 1517. godine, po naredbi Sultana Selima I. Nakon trećeg dvorišta, prešli smo u četvrto, kojem je jedino sultan imao pristup. Tu smo se upoznali sa kraćim historijatom dva raskošna paviljona, Bagdadskim i Erivanskim, slikali se na balkonu za iftarenje te posjetili sobu za sunećenje sultanove djece. Obilaskom ovog dvorišta završena je posjeta Topkapi palači.

Aja Sofija – model za izgradnju svih džamiija

Izlaskom iz Topkapi palače, zaputili smo se na ručak, a zatim u Sultan Ahmedovu džamiju gdje smo obavili namaz, ali se nismo zadržavali jer su u toku bili radovi. Umjesto toga, čuli smo priču o njenih šest munara i anegdotu o izgradnji. Poslije smo posjetili Aja Sofiju. Zadržali smo se na ulazu gdje smo mogli vidjeti levhu sa hadisom o vrijednostima osvajača Konstatinopolja i njegove vojske, a koja je na to mjesto postavljena po osvajanju ovog grada 1453. godine. Prije ulaska u samu građevinu, g. Skopljak je kazao da je prošle godine Aja Sofija proslavila 1483 godine postojanja, obzirom da je izgrađena za rekordnih pet godina i deset mjeseci u vrijeme imperatora Justinijana te da je bila model za izgradnju svih ostalih džamija u Osmanskom carstvu. Po ulasku u unutrašnjost džamije, učenici i profesori nisu krili oduševljenje ljepotom. Naučili smo da je Fatih tu obavio prvu džumu po osvajanju grada, a sve freske i simboli su prefarbani i premalterisani u roku tri dana kako bi se džuma mogla obaviti te da niko nije dirao mozaike narednih dvije stotine godina, da je džamija doživjela dvije restauracije – jednu od njih je vodio veliki Mimar Sinan koji je izgradio kupolu koja i danas postoji, dok su drugu vodili braća Fosati, veliki umjetnici iz Švicarske, da se kao džamija koristila punih 482 godine pa je pretvorena u muzej, da je vijekovima bila simbol carske i sultanske moći te da su u njenom haremu ukopana peterica sultana. Obilaskom Aja Sofije završene su predviđene posjete za taj dan te smo se, nakon napravljenih fotografija, vratili u hotel.

Dolmabahče palača i nezaboravno krstarenje Bosforom

Četvrti dan ekskurzije smo posjetili Galata kulu i prošetali Taksimom do sjedišta Direkcije za tursku dijasporu i srodne zajednice (YTB) Republike Turske. U ime domaćina obratio se g. Ali Hašim Šišman koji nam je izrazio dobrodošlicu i upoznao sa djelovanjem ove Direkcije. U ime Medrese obratio se direktor mr. Muris-ef. Spahić, koji se zahvalio domaćinima na pomoći u realizaciji ove edukativne ekskurzije te pozvao g. Šišmana da posjeti Banju Luku i Medresu zajedno sa svojim saradnicima. Poslije toga upriličen je zajednički ručak, da bi se nakon toga uputili ka Bezmialem Valide Sultan ili Dolmabahče džamiji gdje smo naučili da nosi ime majke sultana Abdulmedžida I koji ju je sagradio sa ciljem da bude njegova sultanska džamija, ali ga je njegova majka zamolila da je po njoj nazove te je tako ostao bez svoje džamije. Tu smo obavili namaz i napravili nekoliko fotografija, da bi se potom zaputili ka Dolmabahče palati, posljednjoj rezidenciji osmanskih sultana.

Posjeta ovoj prekrasnoj palati trajala je punih sat vremena te su učenici i profesori imali priliku vidjeti njen raskoš i sjaj, ali i saznati mnogobrojne zanimljivosti. Tako smo saznali da je izgrađena na inicijativu Abdulmedžida I i da je u njenu izgradnju potrošeno oko milijardu njemačkih maraka. Zatim nam je rečeno da se Palata dijeli na radni i privatni dio, sadrži ukupno 285 soba, 44 dvorane i 12 kupatila, da je u njoj sav namještaj orginalan te da je u dekoraciju Palate utrošeno četrnaest tona zlata i šest tona srebra. Na prvom spratu smo, između ostalog, vidjeli i vrijednu kolekciju posuđa te kancelarije službenika, da bi se potom “Kristalnim stepeništem” popeli na gornji sprat. U nastavku obilaska ove građevine, vidjeli smo “Ambasadorsku dvoranu” za održavanje banketa i slavlja, potom dvoranu u kojoj su izloženi raznovrsni pokloni mnogobrojnih državnika tog vremena, privatnu biblioteku Sultana Abdulmedžida I, portrete sultana koji su vladali iz Palate, jedan od dvanaest sultanovih hamama, raznovrsna umjetnička djela, obzirom da su uvijek bila dva slikara zadužena za slikanje, radnu kancelariju sultana, Plavi salon – dvoranu za održavanje privatnih manifestacija u čast sultana, vrijedne diplomatske poklone, veliku ceremonijalnu dvoranu. Obilazak smo završili informacijama o potomcima posljednjeg osmanskog sultana.

Nakon toga su učenici i profesori napravili nekoliko nezaboravnih fotografija ispred, da bi se potom ukrcali na brod i uživali u krstarenju Bosforom. Tokom krstarenja vodič nam je pokazao mnogobrojne znamenite građevine, između ostalih tvrđavu Rumelihisar, manju tvrđavu koju je Bajazid sagradio kao i dva sultanova ljetnikovca. Završetkom krstarenja, označeno je vrijeme za povratak u hotel, te smo taj dan također iskoristili za klanjanje akšama i jacije u Sulejmanovoj džamiji, dok smo prethodnih noći namaze obavljali u Laleli džamiji.

Džuma u Aja Sofiji i povratak u Bosnu

Peti dan ekskurzije obavili smo džuma-namaz u Aja Sofiji i ručali u njenoj blizini, da bi potom provjerili pregovaračke sposobnosti na Kapali, Misir i Mahmut-pašinoj čaršiji. Tu smo imali priliku kupiti hedije za svoje najbliže i uživati u najslađim turskim delicijama. U subotu smo, nakon doručka, krenuli za Banju Luku te smo, u povratku, posjetili Selimiju džamiju – remek djelo Mimara Sinana. Tu smo se, također, upoznali i sa kraćim historijatom grada Edirnea. U Banju Luku smo stigli u nedjelju, četvrtog jula, na sabah-namaz u Ferhat-pašinu džamiju, obzirom da smo na putu ka Banjoj Luci, kao i prethodne sedmice na putu ka Istanbulu, prešli sve granične prelaze bez većih zadržavanja. Profesori, učenici i njihovi roditelji nisu krili zadovoljstvo ovom ekskurzijom, obzirom da su u vrijeme pandemije imali priliku posjetiti prelijepe gradove Turske i vratiti se zdravi sa putovanja, te su izrazili želju da i sljedeće godine posjete ovu državu. Ovo je svakako prilika da se zahvalimo svima onima koji su pomogli realizaciju ove ekskurzije: g. Sadiku Baburu Girginu, ambasadoru Republike Turske u Bosni i Hercegovini, g. Yunusu Kelešu, savjetniku za vjerske poslove u Ambasadi Republike Turske u Bosni i Hercegovini, Konzulatu Republike Turske u Banjoj Luci na čelu sa generalnim konzulom g. Kilić Oguzom, YTB office-u, te Muftijstvu banjalučkom na čelu sa muftijom mr. Nusret-ef. Abdibegovićem. Za ugodan put i boravak pobrinula se Agencija “Divan-Karupović” iz Turbeta, koja je uredno servisirala ovu edukativnu ekskurziju.