preporod

Sloboda muslimanskog uma

SENAD HEVEŠEVIĆ

Brojna je literatura kojom se želi ukazati na stanje islamske civilizacije u posljednjim stoljećima. Nakon pitanja definiranja i analize te civilizacije, te predstavljanja historije, najčešća tematika je vezana za pitanje krize islamske civilizacije, razloge nazadovanja i zaostajanja te pitanje pronalaska rješenja za trenutnu situaciju. Kroz traganje za rješenjem vrlo često se vrši komparativna analiza određenog shvatanja islama s nekim sistemom koji se pojavi, biva dominantan na određenom području i/ ili nudi određena rješenja. Tako u literaturi imamo analize odnosa islama s demokracijom, socijalizmom, kapitalizmom, sekularizmom i tako dalje. U sličnom kontekstu pokušat ćemo analizirati dvije knjige koje, u određenoj mjeri, analiziraju trenutno stanje islamske civilizacije, a uz to, nude komparaciju učenja islama s liberalizmom (u užem smislu) i svime što (ne) ide uz isti. Te dvije knjige su knjiga Reopening Muslim minds (Ponovno otvaranje muslimanskog uma) autora Mustafe

Akyola i knjiga Islam, Liberalism and Ontology: Critical Re-evaluation (Islam, liberalizam i ontologija: kritička reevaluacija) autora Josepha Kaminskog. Zajednička analiza ovih knjiga ne znači da one u potpunosti govore o istoj temi, već da se može povući dovoljan broj paralela, koje će pomoći šire razumijevanje teme, ali i razumijevanje islama kao vjere i islamske civilizacije kao historijske, pa i političke, činjenice.

Akyol: Ponovno otvaranje muslimanskog uma

Upoređujući ove dvije knjige, potrebno je naglasiti da oba autora nude akademski snažno utemeljene sadržaje svojih knjiga (brojne citate, fusnote i druge reference), uz napomenu da je knjiga Mustafe Akyola stilski prijemčivija širem krugu čitalaca. Tome svakako pomaže činjenica da su različiti argumenti Mustafe Akyola “ilustrovani” primjerima iz autorovog bogatog životnog iskustva, kao i različitim medijskim opštepoznatim događajima, kojima se ilustruju raznovrsni razlozi za “ponovnim otvaranjem muslimanskog uma” uz snažni naglasak na potrebu za slobodama poput slobode govora i slično. Kao pozitivan primjer kvalitetnog i snažnog argumentiranja stava možemo spomenuti izlaganje kojim autor analizira pitanje derogacije u pristupu kur’anskom tekstu, te otvara široko polje holističkom pristupu u rješavanju različitih društvenih problema kojima se Kur’an bavi, a koji su prisutni i u današnjim većinski muslimanskim društvima. Sve navedeno autor Mustafa Akyol dokazuje citatima i stavovima učenjaka iz historije islamske civilizacije koji su, po onome što autor prezentira (a što je podložno raspravi), jednostavno nadglasani, nadjačani i izbačeni iz mainstreama iz različitih razloga poput nedostatka političke moći, nedostatka političke mudrosti ili historijskih okolnosti koje su, neizravno, negativno utjecale na razvoj društva islamske civilizacije. Kao primjere, autor navodi akaidsku školu mu’tezila čije djelovanje je iz političkih razloga spriječeno klasičnom zloupotrebom teoloških rasprava.

S obzirom na to da se uskoro očekuje izlazak prijevoda ove knjige na bosanski jezik, vjerujem da će upravo tumačenja koja nudi Mustafa Akyol po pitanju akaidskih razilaženja islamskih učenjaka izazvati najviše reakcija, a kao primjere za to možemo navesti identificiranje imama Ebu Hanife murdžijom (iako, kako kaže autor, Ebu Hanife nikad nije eksplicitno identificirao samog sebe kao

murdžiju) ili autorovo problematiziranje stare rasprave o stvorenosti Kur’ana te propitivanje postupanja halife Ebu Bekra r.a. prilikom odbijanja davanja zekata određenih plemena nakon smrti Muhammeda a.s. Također, neki čitatelji mogu smatrati problematičnim određene dijelove teksta koji govore o samom formiranju kur’anskog teksta tokom dvadeset i tri godine misije Muhammeda a.s. Autor s pravom naglašava važnost razumijevanja konteksta objave za razumijevanje Kur’ana, ali čini i korak dalje te u postavljanju hipotetskog slučaja ide predaleko, pa kaže kako, možda, ne bi bilo Hidžre da su Mekkenlije prihvatile ono što danas zovemo “slobodom govora” i “slobodom religije”, da su Muhammed a.s. i ashabi nastavili živjeti u Mekki, propovijedajući svoju vjeru, privlačeći sljedbenike, islam bi, vjerojatno, “osvojio” cijeli grad i to bi onda bilo “u potpunosti mirno osvajanje – baš kao kršćansko postepeno osvajanje Rima. U tom slučaju, Kur’an koji imamo u rukama bio bi u potpunosti nenasilna i “neprisilna” knjiga (ili knjiga bez prisile). Znači li ovaj autorov citat da Kur’an koji danas imamo je, ipak, djelimično nasilna knjiga i knjiga koja u sebi sadrži prisilu?

Iako autor Mustafa Akyol naglašava da poziva ka svojevrsnoj reformi argumentima “iznutra”, tj. argumentima koji su dio tradicije islamske kulture i civilizacije, neizbježno je stalno povlačenje paralele s kontekstom svijeta 21. vijeka. Islam danas, kaže autor, nije ta oslobađajuća snaga kakva je bio u sedmom vijeku, a može to postati kroz tri vizije: “murdžijsku viziju” (kao temelj za pluralnost uz “odgodu” konačne presude za Sudnji dan), “mu’tezilijsku viziju” (koja nas podsjeća da nam je Bog dao i Objavu i razum, što bi poslužilo kao temelj za reinterpretaciju objave i reformu tradicije) te “filozofsku viziju” (koja nas podsjeća na otvorenost prema svim intelektualnim postignućima čovječanstva).

Vizija navedena i opisana kroz knjigu Mustafe Akyola neodoljivo podsjeća na brojne razgovore o kompatibilnosti islama i liberalizma, te će prijevod knjige zasigurno pronaći svoj put do čitalaca, naročito zbog kvalitetnih argumenata i komentara o temama koje se tiču općeg stanja muslimanskog svijeta, ali će naići i na određen broj (pre)opreznih ljudi koji tu argumentaciju neće prihvatiti.

Kaminski: Islam, liberalizam i ontologija

Mustafa Akyol se u svojoj knjizi i identificira kao liberalni musliman, a upravo temom odnosa islama i liberalizma bavi se knjiga Josepha Kaminskog. Joseph Kaminski u svom djelu, koje kako smo naveli ranije stilom podiže tekst na akademsku razinu, prezentira učenje islama uz vrlo strogi naglasak na pokušaju predstavljanja islama kroz njegov

mainstream ili dominantno učenje. Taj naglasak izaziva određenu fiksiranost teksta knjige jer malo nudi po pitanju raznolikosti tumačenja. Uporedno, autor nudi temeljne teorijske i praktične postavke liberalizma. Kroz taj komparativni pristup razvidno postaje da je stav autora da su islam i liberalizam ontološki različitih osnova, a polazna točka razlike je postojanje elemenata dini (vjerski) i dunyawi (dunjalučki, ovosvjetski) u islamu, dok liberalni um ne poznaje ta dva elementa, već sekulariziranim pristupom svijet promatra isključivo u

dunyawi komponenti. Jedno od ključnih mjesta i najdubljih pitanja kojih se dotakao Kaminski nalazi se u dijelu govora o religiji u javnom prostoru. Ulazeći u dubinu argumenata i promišljanja koja se iznose, može se primijetiti da autor smatra da je najveće neslaganje između islama i liberalizma po pitanju uloge religije u javnom prostoru, ono u kojem liberalni um ulazi u društvenu debatu s otvorenom mogućnošću da bude razuvjeren ili da mu bude dokazano nešto suprotno njegovom stavu, dok je religijski pristup takav da sudjeluje u debati, ali praktički bez mogućnosti da bude uvjeren u pogrešnost njegovog stava. Navodeći primjer kršćanina uključenog u debatu o pobačaju, Kaminski navodi da postoji određena doza neiskrenosti u debati jer se u samom startu odbija bilo kakva mogućnost prihvaćanja suprotnih dokaza. Smatram da je ovdje vrijedno spomenuti opasnost određene dvostranosti problema. Spomenimo samo društvene debate koje se vežu za shvaćanje atmosfere postmodernističkog društva u kojem, zbog snažnog naglaska na identitarnim pitanjima, nije moguće progovoriti o određenom pitanju na način koji je drugačiji od onoga kako se pretpostavlja da bi netko trebao govoriti zbog svoje rase, vjere, spola, nacije… U tom kontekstu, odbijanjem i negiranjem mogućnosti da netko progovori na način koji se percipira da je izvan okvira svoje identitetske odrednice, stvara se društvena šutnja, jer ako osoba progovori kako se zbog identiteta od nje očekuje, nije rekla ništa novo, a ako progovori drugačije od očekivanog, onda nije istinski predstavnik svoje identitetske odrednice.

U istom dijelu knjige, Kaminski govori i o razumijevanju “naređivanja dobra i sprječavanja zla” u islamu, što predstavlja potencijalnu nepremostivu razliku s liberalizmom, a upravo tom sintagmom (drugi naziv je hisba) bavi se i Akyol u svojoj knjizi, te nudi alternativno razumijevanje. Detaljna komparativna analiza ovog pojma kod Kaminskog i Akyola bila bi vrlo zanimljiva.

Ove dvije vrlo kvalitetne knjige nude odličan pregled debate o odnosu islama i liberalizma, te posljedično tome, vrlo kvalitetna promišljanja o potrebama i smjerovima u kojima će krenuti (ili bi trebala krenuti) islamska civilizacija, ummet ili muslimani danas (ovisno o tome kako definiramo ove pojmove). Iako postoje određene tačke neslaganja s nekim stavovima obojice autora, ove knjige su dobra podloga za razumijevanje stanja muslimanskog svijeta danas, te stanja muslimanskih debata po pitanju slobode, od teorijske do praktične ravni.

Nove Knjige

bs-ba

2021-08-01T07:00:00.0000000Z

2021-08-01T07:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/282406992393357

Islamska Zajednica