Životna škola

Kako prevenirati pojavu ružnih navika kod djece, kao što su laganje, vulgaran govor, krađa, pušenje i sl.? Kako ih liječiti ako se pojave? Kako motivirati djecu da čitaju? Na koji način otkriti talente kod djece? Dijete ne obavlja namaz, kako taj problem riješiti? Kako izgraditi samopouzdanje kod djece, osobinu hrabrosti, plemenitosti i sl.? Da li uočavamo vlastite greške u odgoju i da li znamo kako ih sanirati?

Iskustvo koje smo kroz život stekli suočavajući se brojnim teškoćama, problemima i izazovima veliko su bogatstvo i jedan od najboljih darova koje roditelj može djetetu pokloniti. Roditelj želi da mu dijete bude bolje i uspješnije od njega, a put ka tome je da mu prenese svoje iskustvo kako bi nastavilo tamo gdje je roditelj stao i kako ne bi činilo iste greške kao i on. Prethodna iskustva koriste čovjeku da korigira i ispravi svoje ponašanje i da mijenja svoje reakcije shodno lekciji koju je usvojio iz situacija s kojima se ranije suočio lično ili mu je prenijeto iskustvo drugih ljudi. To nam ukazuje na značaj da roditelj prenese djetetu svoja iskustva, probleme s kojima se suočavao i kako ih je savladao, da bi tako prakticirao važan vid odgoja, a to je odgoj putem životnih događaja, ličnog iskustva, zapažanja i usvojenih pouka i zaključaka. Ta iskustva pomoće djeci da uspješno prevazilaze probleme koje život nosi kada se s njima u budućnosti suoče.

Tako na primjer otac kazuje djetetu o događajima koji su mu se zbili u toku dana sa šefom na poslu, komšijom, prodavcem i sl., ne krijući pri tome svoje osjećaje spram te situacije, svejedno radilo se o srdžbi ili zadovoljstvu, negodovanju ili odobravanju. Potom spomene kako je riješio taj problem ili kako je tekao dotični razgovor i kako ga je Allah nadahnuo da prevaziđe tu situaciju. Tako odgajatelj kazuje o prilikama iz svog života prepuštajući tim događajima da svojim rječnikom graviraju pouke u razumu djeteta, potvrđujući tako da su životni problemi vremenski ograničeni, da ih je, uz trud i strpljenje, moguće riješiti. Kazivanja o životnim scenama i prizorima podstiču djecu na optimizam i aktivno djelovanje u suočavanju sa životnim problemima, čvrsto i odlučno. Kazujući o tim prigodama, pouke koje želimo istaknuti ćemo s vremena na vrijeme ponavljati, i to različitim frazama i spontano bez izvještačenosti. Neke studije potvrđuju da ideja koja se spomene jedan put, nakon mjesec dana ostaje u sjećanju samo kod 10 % ljudi, ali ako se spomene 6 puta u različitim vremenima na kraju mjeseca ostaje u sjećanju 90% ljudi.

Roditelj nastoji iskoristiti svaku situaciju koja se desi da djeci pošalje odgovarajuće odgojne poruke, da ih poduči ispravnom vladanju i u njihove duše zasadi neku od moralnih vrlina. Takav metod na njih ostavlja lijep dojam, a pouke se pamte i ostaju duboko urezane u sjećanju. Uzor u tome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgajatelj najbolje generacije koja se ikad pojavila na ovom svijetu. Kazivao bi im, zapitkivao ih, pomagao se stvarnim događajima koji bi se zbili, crtao bi i skicirao. Lekcije Allahovog Poslanika bile su praktične, žive, privlačne i zanimljive, nisu dosađivale onima koje je podučavao i uspijevao je pridobiti njihovu pažnju i probuditi kod njih želju za učenjem i saznavanjem. Tako je jedne prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidjevši uginulo jare, prišao mu, uzeo ga za uho i upitao: „Ko bi od vas ovo kupio za jedan srebrenjak?“, ashabi na to rekoše: „Ne bi smo to ni za džabe, a i šta bi smo s tim činili?“, a Poslanik potom reče: „Tako mi Allaha, dunjaluk je manje vrijedan kod Allaha od ovog jareta u vašim očima!“(Muslim, br. 2957)

Nakon jedne bitke Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugleda ženu kako u panici traži svoje izgubljeno čedo, a kada ga nađe brzo ga privi uz svoje grudi i zadoji ga. Tada Poslanik, s.a.v.s., upita: „Šta mislite, da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru ako to ne mora učiniti?“„Ne, tako nam Allaha, ne bi to učinila!“, rekoše ashabi, a Poslanik kaza: „Doista je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove majke prema svom djetetu!“(Buharija, br. 5999) Događaji bude snažne osjećaje u nama, te kada odgajatelj iskoristi jednu takvu situaciju i pošalje odgojnu poruku, ona dopire ravno do srca, biva upečatljiva i trajna, a događaj i riječi koje su ga pratile ostaju uklesani u memoriji i teško se zaboravljaju.

Događaji i situaciji su raznoliki, nekada se radi o tužnom događaju, ali se ipak može iskoristi da se uputi savjet. Bera’ bin Azib, r.a., prenosi kako su jedne prilike izišli na mezarje da sahrane umrlog, a kabur još nije bio iskopan. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjede a ashabi posjedaše oko njega, keže Bera’: „Kao da su nam na glavama ptice.“, slušajući pažljivo šta će Poslanik reći dok je štapićem kopkao zemlju. Potom Poslanik podiže glavu i kaza: „Utječite se Allahu od patnje u kaburu!“, to je ponovio dva ili tri puta, a potom je spomenuo dugi hadis u kojem se opisuje stanje kada duša napušta tijelo i kreće ka svom ahiretskom boravištu... (Ebu Davud, br. 4753)

Nekada se radi o običnoj prirodnoj pojavi, ali Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrijebio bi je u odgojne i edukativne svrhe. Džerir, bin Abdullah, r.a., prenosi kako su jedne noći bili uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a on, pošto primjeti pun mjesec iznad njih, kaza: „Doista će te vidjeti vašeg Gospodara kao što gledate ovaj mjesec, nećete jedni drugima pogled zaklanjati, zato ne dozvolite da vas nešto nadvlada pa da ne klanjate namaz prije izlaska Sunca i prije njegovog zalaska!“Potom je proučio ajet: I obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova. (Ta-Ha, 130) (Buharija, br. 554 i Muslim, br. 633)

Dobar odgajatelj svaku situaciju koristi kako bi poslao odgojnu poruku, pročistio duše i zasadio sjemenke imana u njenim dubinama. Odgajatelj nije u stanju sam proizvesti događaje, oni se dešavaju Allahovom odredbom, ali je u stanju iskoristi prigodne prilike da pruži svoje odgojne lekcije kroz događaje koji se Allahovom odredbom dese. Pri tome, događaj može sam po sebi probuditi osjećaje u duši djeteta a može ih odgajatelj svojim komentarom inicirati, pa kada osjeti da su se osjećaji u duši djeteta rasplamsali dat će mu željenu smjernicu, jer smjernice koje u takvim okolnostima dođu bivaju učinkovitije i djelotvornije od smjernica koje dođu „na hladno“i bez osjećaja.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ulagao je veliki trud odgajajući ovaj ummet, a ashabi su nastojali da taj odgoj usvoje u najpotpunijem obliku. Ipak, to ne znači da nije bilo posrtaja i neuspjeha. Neki od ashaba posrnuli su na dan Uhuda, nakon čega su objavljene dvije velike sure: Alu Imran i El-Enfal, u kojima se govori o tom događaju i daju odgojne smjernice. Slično se desilo u bitci na Hunejnu kada ih je njihova brojnost zanijela pa im na koncu nije ništa koristila. Neki su posrnuli kada se desila potvora Aiše, r.a., kada su Poslanik, s.a.v.s., i njegova porodica proživljavali teške trenutke sve dok nisu objavljeni ajeti sure En-Nur, koji su razotkrili laži i potvore. Svi ti događaji ozbiljno su drmali zajednicu muslimana, ali to su bile velike odgojne lekcije, jer bi potom uslijedili ajeti koji su u sebi nosili smjernice i pouke, kujući gvožđe dok je vruće i ostavljajući neizbrisiv trag u svijesti ashaba. Ta hronologija objave nakon velikih događaja nama je zacrtala i istaknula odgojni metod, da nakon svakog događaja u životu trebaju uslijediti smjernice i savjeti odgajatelja dok su osjećaji još uvijek vrući i spremni da se oblikuju i na njima ostavi trajan trag.

Dobar odgajatelj svaku situaciju koristi kako bi poslao odgojnu poruku, pročistio duše i zasadio sjemenke imana u njenim dubinama. Odgajatelj nije u stanju sam proizvesti događaje, oni se dešavaju Allahovom odredbom, ali je u stanju iskoristi prigodne prilike da pruži svoje odgojne lekcije kroz događaje koji se Allahovom odredbom dese.