preporod

Markantna ličnost: Sulejman Hamza-efendija Puzić Hilmi

AHMED MEHMEDOVIĆ

Sulejman Hamza-efendija Puzić Hilmi, muderris, pjesnik i narodni prvak, rođen je u Pljevljima 1846. godine, gdje mu je otac Ahmed-efendija bio musellim. Majka mu Derviša bila je kćerka Osman-bega Kuljuha iz Goražda. U vrijeme Latasovih progona Ahmed-efendija, čovjek od povjerenja Ali-paše Rizvanbegovića, sa porodicom seli u Kopače kod Goražda i tu povučeno živi petnaestak godina. Potom se vraća u Mostar gdje Hamza započinje svoje školovanje, najprije u Rušdijji, a onda pred poznatim alimom hadži Arif-efendijom Kajtazom od koga je i idžazet uzeo. Prema podacima hadži-Ahmed-efendije Karabega, Puzić je učio i pred Ahmed-efendijom Dizdarom, ali kod njega nije prešao svo predviđeno gradivo niti je dobio idžazet jer je ovaj prešao u Sarajevo za člana Ulema-medžlisa. Ni nakon oficijelnog školovanja knjigu nikad nije ispuštao iz ruku tako da je stekao respektabilno znanje iz svih islamskih disciplina i stekao status jednog od posljednjih klasičnih alima Mostara, pa i cijele Bosne i Hercegovine.

Nakon školovanja posvetio se službi u Islamskoj zajednici. Od 1886. godine, skupa sa Salih-efendijom Sefićem, radi kao mu`allim u Ćejvan-begovom mektebu u Mostaru. Kasnije je napredovao i vršio razne odgovorne službe. Najkasnije od 1899. godine bio je član Zemaljskog vakufskog povjerenstva u Sarajevu.

Bio je muderris u Koski Mehmed-pašinoj medresi uz muftiju Abdullaha Sidki-efendiju Riđanovića. Puzić je muftiji Riđanoviću služio i kao nezvanični savjetnik u vjerskim pitanjima. Kad god je trebalo izdati kakvu važnu fetvu, Puzićev stav je bio odlučujući. Za savjet su mu se obraćali i muslimani i nemuslimani koji su veoma držali do njegovog mišljenja.

Kao muderris predavao je sve do 1925. godine kada su mnoge naše medrese prestale sa radom, pa i Koski Mehmed-pašina. Prema Mehmedu Handžiću predavao je i na Ćejvan-ćehajinoj i Roznamedžijinoj medresi u Mostaru. Jedan od njegovih učenika bio je Hafiz Omer Besim-efendija Džabić, posljednji mostarski muftija do ukidanja muftijstava 1936. godine.

Bio je dobar kaligraf, a za sastavljanje arzuhala i memoranduma pravi majstor. Mnoge njegove predstavke stigle su na Turski i Austrijski dvor. Bio je u delegacijama koje su išle caru u Beč radi pokrštavanje Fate Omanović što je bio povod da se krene sa

Pokretom za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovačkih muslimana. Uz muftiju Ali-efendiju Džabića i Saliha Hilmi-efendiju Alajbegovića jedan je od prvaka toga pokreta. Od donošenja autonomnog štatuta 1909. godine bio je stalni član

Hodžinske izborne kurije koja je birala reisu-l-ulemu i članove Ulema-medžlisa. Puzić je bio jedan od kandidata za reisu-l-ulemu, nakon ostavke Sulejman-efendije Šarca 1913. godine, baš onda kada je izabran Džemaluddin-efendija Čaušević.

Pjesnik na orijentalnim jezicima

Puzić se veoma uspješno bavio pisanjem poezije na orijentalnim jezicima. On je Džemaluddin-efendiji Čauševiću ispjevao medhiju »kojoj su se divili svi naši poznavaoci turske poezije«. Ova pjesma-pohvalnica od 34 stiha spjevana je povodom Čauševićevog imenovanja za munlu od Istanbula od strane sultana Mehmeda V., a štampana je, na turskom jeziku, u svečanom broju Misbaha od 26. marta 1914. godine.

Uspješno je sastavljao kronograme, gazele i rubaije. Stihove je potpisivao pjesničkim pseudonimima Hilmi, Hatif, Hamza ili Sulejman Hamza. On je autor kronograma na turskom jeziku od 26 stihova na uzglavnom nišanu poznatog ljetopisca Muhammeda Enveri-efendije Kadića koji se nalazi u mezarju na Hanbinoj Carini u Sarajevu. Sam Kadić zabilježio je četiri Puzićeva tariha u svom Zborniku.

Jednu dulju poemu Puzić je posvetio mostarskom muftiji Mustafi Sidki-efendiji Karabegu, povodom obnove medrese u Mostaru 1873. godine, te jednu mersijju od 108 stihova povodom mučeničke Karabegove smrti 1878. godine. U ovoj pjesmi Puzić biranim riječima iznosi zasluge Karabega i oplakuje njegovu mučeničku smrt. Pjesma se nalazi u rukopisu Riđanovićevog Manaqiba u prijepisu muftijinog sina hadži-Ali Riza-efendije koji se čuva u Arhivu Hercegovine u Mostaru, R-375. Jedan rukopis mersijje nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, R-6969-10. Pjesma je objavljena u Gajretu 1939. godine.

Puzić je autor i stihovanog tariha od osam stihova, na turskom jeziku, koji se i danas nalazi na kamenoj ploči nad ulazom u Ćejvan-ćehajinu džamiju u Mostaru iz 1885. godine.

Odulji tarih na Šejh Jujinoj uvakufljenoj kući u Mostaru, uklesan na kamenoj ploči u 28 polja, ispisan lijepim nasta‘liq pismom, spjevao je, prema Kadiću i Hasandediću, hafiz Hamza-efendija Puzić 1891. godine iako nije potpisan. Povodom izgradnje zgrade mekteba za žensku djecu, na ruševinama Hadži-Baline medrese u Brankovcu, koju je vlastitim sredstvima podigao znameniti gradonačelnik Mostara Mujaga Komadina 1912. godine, Hamza Sulejman-efendija Puzić je spjevao stihovani tarih od deset stihova, na turskom jeziku. Tarih je u vidu pisane zahvalnice predan dobrotvoru Mujagi Komadini.

Jedan tarih na turskom jeziku spjevao je povodom smrti kadije Sejfuddin-efendije Lukšije 1895. godine, a jedan na arapskom jeziku povodom smrti člana Ulema-medžlisa Ahmeda Seid-efendije Dizdara 1901. godine.

U njegovoj rukopisnoj zaostavštini, koja se čuva u Arhivu grada Mostara, nađena je pjesma na turskom jeziku spjevana povodom popravke Sevri hadži-Hasanove džamije u Mostaru 1926. godine.

Hamza-efendija Puzić je 1932. godine napisao tri pjesme, jednu mističnog, a dvije historijskog sadržaja, na turskom jeziku, čiji se autograf čuva u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu, R-1601.

Prema Aliji Nametku i Mehmedu Handžiću, Puzić je 1871. godine, još kao učenik četvrtog razreda Rušdijje, spjevao didaktičku kasidu od 256 stihova Ibrahim terzija na našem jeziku, po uzoru na Avdiju Murad-bega Čengića. Ovu kasidu za štampu je priredio Alija Nametak, a štampana je u Mostaru 1927. godine, u izdanju Prve muslimanske nakladne knjižare. Međutim, jedna verzija te pjesme pod nazivom Kitab-kasida kelam Ibrahim, pronađena je ranije u spisima Sulejmana Tabakovića iz Novog Pazara, pa je Puzićevo autorstvo ovim dovedeno u pitanje.

U kalendaru Mekteb za 1908. godinu, pod pseudonimom Hilmi objavljen mu je rad O našim prilikama, na arebici. Govori o zaostalosti i konzervativizmu muslimanskog svijeta i nesnalaženju u novim prilikama nastalim nakon okupacije BiH 1878. godine, o upotrebi arapskog i maternjeg jezika i slično. Posebno mu je objavljena knjižica Pjesma Hamza ef. Puzića povodom nekih događaja u IVZ, godine 1937.

Umro je u Mostaru u utorak, 19. avgusta 1941. godine, u 95. godini života, a ukopan u istom gradu uoči Lejltu-l-mi`radža. Tarih povodom smrti spjevao mu je prijatelj Salih Safvet-efendija Bašić, muderris i zamjenik reisu-l-uleme.

Povodom njegove smrti Alija Nametak je zapisao: «Smrću hadži-hafiza Muhammed-ef. Kurta prošle godine i Hamza-ef. Puzića ovih dana, Mostar je izgubio dvije markantne ličnosti, dva učenjaka koji su još prije okupacije, prije više od 60 godina, uzeli idžezet i cijelog svog vijeka predavali vjerske znanosti islamskoj mladeži u mostarskim medresama. Hamza-ef. je uz to još i zadnji muderris starinskih medresa u Mostaru, koje su davale, istina, jednostranu naobrazbu, ali čiji su svršenici bili poletni vjerski odgojitelji i u zabačenim selima, svjetlonoše uzvišenog islama u svakom kraju gdje su služili i gdje služe.» Rahmet mu plemenitoj duši!

Izvori i literatura: Kadić, Zbornik, XXVI, str. 233-234, XXVII, str. 307, 326-327, 392; Arhiv GHB, ZVK-8-101/1886.; Bošnjak, kalendar za 1899., str. 127; Kalendar Mekteb za 1908., str. 101; Gajret, kalendar za godinu 1915., str. 87; Bošnjak, kalendar za 1916., str. 139; Hamza Sulejman Puzić, Ibrahim (terzija). Predgovor i tumač riječi A. Nametak, Mostar, 1927., str. 2; Glasnik IVZ, III/1935., br. 10-11, str. 509; Hasan Nametak, »Mostarska ulema zadnjih sto godina«, Narodna uzdanica, kalendar za 1941., str. 81; Alija Nametak, »Merhum Hamza-ef. Puzić«, Glasnik IVZ, IX/1941., br. 9, str. 279-281; Mehmed Handžić, »Hamza-ef. Puzić«, El-Hidaje, V/1941., br. 2-3, str. 54-56; Glasnik VIS, XXXVII, br. 7-8, str. 308-309; Mujezinović, Epigrafika, knj. I, str. 170-171, 538, knj. III, str. 164, 276-277; Dr. Muhammed Huković, Alhamijado književnost i njeni stvaraoci, Sarajevo, 1986., str. 169, 299; Ždralović, Prepisivači II, str. 329; Hivzija Hasandedić, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Mostar, 2000., str. 135, 270, 311; Mehmedović, Leksikon bošnjačke uleme, str. 428.

Godišnjice

bs-ba

2021-08-01T07:00:00.0000000Z

2021-08-01T07:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/282428467229837

Islamska Zajednica