POREZ NA ZEMLJU - sve da si još i nenađen u njoj

Adem Ćordić živio je s obitelji prvo na četvrtom, a onda na devetom katu. Inžinjer u rudniku, otac dviju kćerkica, vedar, miran čovjek, rezervni starješina JNA.

Onoga dana kada je rat ušao u soliter 101 (zvan Crveni soliter), Adema su srpski vojnici koji su pretresali soliter ubili u fotelji na devetom katu. Našli mu uniformu (pa šta su trebali naći – baletsku opremu rezervne balerine?) i rafalom ga sasjekli sjedećeg.

Izvukli su ga liftom (marke Schindler), vukli preko ceste kao pseto koje ostavlja krvav trag i ostavili ga u Taibovoj bašti.

Tko sve nije živio u stanu obitelji Ćordić, od tada. A onda se, početkom dvadeset prvog stoljeća, u taj stan uselila umotana žena, kupila stan kešom. Potpuno umotana, muslimanka, samo s prorezom za oči, sama. U soliteru je svi izbjegavaju, šapuću joj iza leđa, boje se, nitko ne smije s njom u lift (marke Schindler). Jednom poštar dolazio. Pitao komšiju Iliju Sredića sa sedmog kata, zna li gdje sada stanuje Adem Ćordić? A, šta će ti, pobogu, uzvratio pitanjem Ilija Sredić, novinar rudničkog internog lista. “Ima sudsku opomenu, nije plaćao, i to bogami godinama porez na zemlju” kaže mirno poštar.

- A znaš li ti, čovječe, govorio poštaru Ilija, da je Adem nesretni Ćordić ubijen u logoru Omarska, i da mu nikad kosti nisu u zemlji nađene?

Poštar je isprva šutio, možda i minutu duže nego inače:

- A, jesi ti, Ilija, siguran, reče mu šapatom, da ona umotana žena s devetog, u nekadašnjem Ademovom stanu – nije on?

“Porez na zemlju je porez na zemlju, sve da si još i nenađen u njoj?“