Bosanska paradigma u tri tačke…

(9.) Godina je 1992. U Bosni su opet zametnuli rat – strašan rat. A rat vazda i rastavlja i sastavlja: rastavlja neljude od ljudi i sastavlja ljude s ljudima. Takav bijaše i ovaj rat u Bosni. Nažalost, njegova rastavljanja bila su mnogo veća nego sastavljanja jer je i zloća neljudi bila veća…

(10.) Godina je 1995. U Bosni je, hvala Bogu, uspostavljen mir, kakav-takav. Kakav god je, manje boli od ubijanja i razaranja zemlje Bosne, njenih ljudi, gradova i sela. Sadašnjost i budućnost Bosne bit će bolja kada ljudi Bosne budu boli. Ipak, možda današnjem stanju više pristaje ovaj iskaz: sadašnjost i budućnost Bosne bit će manje loša kada ljudi Bosne budu manje loši…

(11.) Godina je 2016. Danas se ljudi Bosne suočavaju s još jednim golemim izazovom vremena: njihovim neprijateljima pomaže duh modernog svijeta koji, iako hvali različitiosti, nameće na sve moguće načine uniformnost ljudskom rodu. On jednostavno ne podnosi istinsko jedinstvo u kojem su spoljašne razlike priznate samo u okrilju Transcendentnog Jednog. U modernom svijetu sveto je ukinuto iz svakodnevnog života. Tako je porečena mogućnost jedinstva i sklada. Porečena je mogućnost života u jedinstvu različitosti ili mogućnosti različitosti u jedinstvu. To jedinstvo razlika ili razlike u jedinstvu neki nazivaju bosanskom paradigmom.

Čini se kao da je sada i u Sarajevu sve manje onog uznemiravajućeg u očitoj odsutnosti tih negdašnjih vrhunskih kulturnocivilizacijskih vrijednosti. Mi koji nosimo blisko sjećanje na neko drukčije sarajevsko i bosansko vrijeme to doživljavamo tragično. Duboko u našoj unutarnjosti razdire nas odustajanje od te prepoznatljive bosanske paradigme življenja. Unatoč svemu, ja osobno nepokolebljivo vjerujem u Božiju dobrotu i milost. Vjerujem da će On vazda (po)gledati na Bosnu i ljude Bosne, bez obzira jesu li oni svaki put zaslužili gledanje Njegovo.

(M. Hadžić, Moje svjedočenje o Sarajevu od 1959. godine do danas, str. 15.)