preporod

Aziz Kadribegović: Preporod je tribina mišljenja i slobode

RAZGOVARAO: ELVEDIN SUBAŠIć

Aziz Kadribegović, dobitnik Zlatne plakete Preporoda, bio je glavni i odgovorni urednik Preporoda od 1992. do 2013. godine, ali i novinar i član redakcije koji je od prvog broja Preporoda s Husein-ef. Đozom gradio tadašnji najznačajniji medijski poduhvat Islamske zajednice. Kao uposlenik nekadašnjeg Vrhovnog starješinstva Islamske zajednice za SFRJ svjedočio je brojnim izazovima Islamske zajednice posljednjih 50 godina. S obzirom da je do sada u više navrata govorio o povijesti Preporoda, ovaj put smo razgovarali s njim o nekim drugim, nama manje poznatim, detaljima iz života Islamske zajednice u bivšoj državi

PREPOROD: Nije jednostavno opisati funkcioniranje Islamske zajednice u vrijeme Jugoslavije, ali imate li neki primjer kojim bismo podrobnije mogli predstaviti uslove rada uposlenika Islamske zajednice, barem ljudi u njenom vrhu?

KADRIBEGOVIĆ: Ne znam kako ukratko objasniti ili staviti u neki okvir to vrijeme. Pokušaću navesti jedan primjer. Dok sam bio sekretar Vrhovnog islamskog starješinstva primijetili smo da neko špijunira rad Starješinstva. Husein-ef. Đozu su često državni organi pozivali kada bi išao na svjetske kongrese i pri tome su mu davali smjernice s kim smije razgovarati. Poslije kongresa bi mu tražili izvještaj. Odlazeći na te konsultacije kazao nam je: „Sve znaju, znaju sve što se dešava ovdje!“Prvo smo pomislili da smo ozvučeni. Počeli smo pretraživati kancelarije, ali nismo ništa našli. Zatim smo počeli analizirati uposlenike, a tu su bili reisu-l-ulema Naim-ef. Hadžiabdić, hafiz Porča, Abdurahman Hukić, kasnije je, mislim, došao i Jusuf Ramić, tako da su bili sve ljudi od povjerenja i za koje smo mogli garantirati. Jedno jutro sam došao u kancelariju i u ladici radnog stola nisam našao otvorenu čokoladu koju sam prethodnog dana tu ostavio. Pozvao sam tadašnju čistačicu Refiku i pitao je za čokoladu, a ona se naljutila vičući da nije lopov.Ustanovili smo da je čokoladu neko drugi uzeo. Uglavnom, od tada smo bili oprezni i morali smo o nekim stvarima šaputati. Nakon nekoliko godina objavljene su tzv. Zelene knjige u kojima su se nalazila imena nekih imama,saradnika državnih službi . U jednoj knjizi bilo je ime i H. Klance, noćnog portira u Starješinstvu. U opisu saradnje navedeno je kako su mu agenti davali sitne poklone, a on njima ključ, te su tako navečer ulazili u prostorije Starješinstva i provjeravali sve što ih je zanimalo,te su očito bili toliko drski da pojedu i čokoladu iz moje ladice. Taj portir je imao toliko povjerenje reisu-l-uleme Hadžiabdića koji je i umro ne znajući istinu o njemu. Nije imao ni blizu povjerenja u mene koliko u njega koji je doveo u takvu situaciju čitavo Starješinstvo. Taj Hamza je umro prije godinu-dvije u Švedskoj ili Norveškoj. Htio sam nekada i pisati priču o tome kako su nas špijunirali. Kasnije smo saznali da su na sličan način to radili i u Gazijinoj medresi i biblioteci. Kako su vrbovali ljude? Kad sam počeo raditi u Preporodu pozvali su me u policiju gdje sam vidio pet-šest učenika medrese. U MUP-u je tada čelnik bio jedan Bijedić. Kazali su mi: „Ti lijepo pišeš, daj napiši o Husein-ef. Đozi to kako ga ti vidiš, neće mu faliti ni dlaka s glave!“Rekao sam im: „A što vi ne tražite tako nešto o Rajku Nogi...?“Onda je Bijedić viknuo: „Nije to tvoje! Tvoje je da to uradiš u Preporodu!“Pokušali su me nagovoriti gurnuvši mi u džep pedeset maraka. Tada je to bila značajna cifra. Kada sam izašao pomislio sam kako ona djeca kada im daju nešto novca reagiraju. Pokušavali su još nekoliko puta tako i vidjeli da nema ništa od toga, da nema ništa od saradnje. Prijetili su da će me poslati u vojsku i to su, na kraju, i uradili. Poslali su me u Suboticu na mađarsku granicu.

Sudbonosni akrostih

PREPOROD: Koje je Vaše sjećanje na reisu-l-ulemu Sulejman-ef. Kemuru? Malo se o njemu govori u Islamskoj zajednici iako je relativno dugo bio reisu-l-ulema.

KADRIBEGOVIĆ: Ne poznajem ga dovoljno dobro da bih mogao o njemu pričati sa sigurnošću. Oko njega postoji dosta mistifikacije. Ljudi su čak govorili da je on prijavio Mlade muslimane i slično. Alija Nametak je, recimo, pisao otvoreno pismo protiv njega. Znam ljude koji su govorili da ga treba ubiti. Međutim, kasnije su ti isti ljudi govorili da mu treba hatmu pokloniti zato što je uspio održati Islamsku zajednicu u tako teškim vremenima. Znam zasigurno kada je u pitanju izgradnja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu da je dao sve od sebe. Nije htio promijeniti namještaj u svojoj kancelariji. Stolice su mu se doslovno ljuljale. U kancelariji, gdje sam radio, bio je neki kožni kauč star stotinu godina. Govorio je da neće ništa promijeniti dok se ne sakupe sredstva za Fakultet. Imaju neki privatni detalji koji dodatno govore o njegovoj ličnosti, ali nema potrebe sada o tome govoriti. Znam samo da je uživao veliki autoritet i kod nadležnih državnih organa.

PREPOROD: Kako ste reagirali kada ste saznali da je neko napisao pjesmu o Kemuri i objavio u Preporodu?

KADRIBEGOVIĆ: Jednog dana došao je hafiz Sokolović, sekretar Udruženja ilmijje, i držeći Preporod je kazao kako su se u medresanskom listu pisale pjesme čiji je akrostih davao dodatna značenja, pa je tako kao slučajno pročitao u Preporodu pjesmu koja u akrostihu daje već poznato„džahil hodža Kemura svima brate dodija, gonite ga zaboga...“Bio sam zaprepašten, kao i svi u redakciji, jer je autor bio očito lažno potpisan,naznačivši da je to neka alhamijado pjesma.Pretpostavljao sam da je to bio A. Nametak, ali nisam siguran, jer se autor naknadno javio i kazao da će obznaniti svoj identitet kada bude vrijeme za to. Da je tadašnji tehnički urednik Ahmet Muminović prilikom slaganja sloga za štampu, jer prije se tako pripremala štampa, samo malo pomjerio jednu strofu ustranu ništa ne bi došlo do izražaja, ali on je tako precizno složio strofe kao da je znao, a nije, naravno, znao. Tako je nastao skandal. Neko je to dojavio uredniku Oslobođenja Mehmedu Haliloviću koji je napisao članak kako u Islamskoj zajednici postoje antidržavni elementi. Počeli su mi neki ljudi govoriti da sam ja autor pa i psovati mi. Jednom sam prodavao Preporod na otvorenju džamije kada su mi ljudi kazali kako efendija priča u džamiji da se u Preporodu sve piše protiv Tita. Nakon te harange ubrzo sam napustio Preporod, a nakon mene to je uradio i Husein-ef. Đozo.

„Antidržavno“djelovanje

PREPOROD: Poslije Kemure došao je Hadžiabdić pa Husein-ef. Mujić. Ko su, po Vama, bile zanemarene alternative ili osobe koje zbog vlasti

Vlasti su prije toga pozivali neke ljude na razgovor ko bi mogao biti kandidat za reisu-l-ulemu. Pozvali su i efendiju Đozu koji je rekao da je najbolji kandidat za reisu-l-ulemu, po njegovom mišljenju, Abdurahman Hukić. Kazali su mu: „To si sad rekao i nemoj više nikad da kažeš!“

nisu mogle da budu na istaknutim pozicijama. Ko je, naprimjer, po kompetencijama umjesto Hadžiabdića trebao biti reisu-l-ulema?

KADRIBEGOVIĆ: Po meni najkompetentniji je bio Husein-ef. Đozo da bude reisu-l-ulema, ne samo po znanju i obrazovanju, već i po širokom ljudskom karakteru i dostojanstvu, a Hadžiabdić je bio prvo predsjednik Republičkog starješinstva, a nakon toga je izabran za reisu-l-ulemu. „Izbor“reisu-l-uleme Mujića je posebna priča. Dopisnik Oslobođenja Đuro Kozar objavio je listu imena, kandidata za reisu-l-ulemu. Među tim kandidatima uopšte nije bilo imena efendije Mujića. Vlasti su prije toga pozivale neke ljude na razgovor ko bi mogao biti kandidat za reisu-l-ulemu. Pozvali su i efendiju Đozu koji je rekao da je najbolji kandidat za reisu-l-ulemu,po njegovom mišljenju, Abdurahman Hukić. Kazali su mu: „To si sad rekao i nemoj više nikad da kažeš!“Iznijeli su cijelu fasciklu o njemu i njegovom takozvanom antidržavnom djelovanju. Takva su vremena bila. Sve se pratilo. Preporod je, kako znamo, izašao u izdanju Udruženja ilmijje koje je bilo u sastavu SSRN. Bio je kao glas naroda i zato su i dopustili tako lahko da se on pokrene. Kad god bi bila sjednica Ilmijje bio bi prisutan i neko iz Partije. To je, jednostavno, tako bilo. Sjećam se situacije sa čestitkama reisu-l-uleme. Imao sam obavezu pisati čestitke koje bi reisu-l-ulema Hadžiabdić samo potpisao. Kupio sam čestitke umjetničke reprodukcije,a jedna je bila od Generalića, poznatog naivnog umjetnika. Na njoj su bili naslikani neki pastiri, brda i pejzaž. Poslali smo je članu Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama koji je bio nadležan za Srpsku pravoslavnu crkvu. Čestitka je bila relativno mala i mislio sam da su na njenom ćošku naslikane ovce. Međutim, oni su to uvećali i vidjeli da nisu ovce nego svinje. Uslijedila je reakcija i optužbe da je reisu-l-ulema namjerno njima poslao svinje kako bi vrijeđao itd. To su bile situacije da ne znate da li da ih žalite ili da se smijete. Sve što je dolazilo iz Islamske zajednice bilo je sumnjivo, gledano je s podozrenjem. U jednom od prvih brojeva Preporoda objavljeno je pismo nekog mladića koji je navodio kur'anski ajet o Jevrejima. Jevrejska općina, koja je bila moćna, tužila je autora, odnosno Preporod. Iako u redakciji nismo znali o kome se radi, jer je to bilo pismo čitaoca, državni organi su ustanovili o kome je riječ, te je taj čitalac osuđen na godinu i po zatvora. Taj čovjek je preselio na ahiret i žao mi je što nije napisana priča o njemu ili što nije napravljen barem intervju s njim.

Progon Husein-ef. Đoze

PREPOROD: Kako ste dočekali informaciju da je Husein-ef. Đozu današnja vlast, koju čine i bošnjački političari, svrstala u red s fašistima?

KADRIBEGOVIĆ :Mogao bih reći da je to bio udarac za mene, za nas, ali poznavajući ko je sve u politici i ko odlučuje u ime nas... Iznenadilo me samo da ama baš niko od tih Bošnjaka ne bude protiv tih napada na takvu jednu ličnost koja je označila dio naše povijesti. Slično se desilo u komunističkom periodu kada je izvršena prava haranga nakon govora na otvorenju džamije u džematu Poriče, kod Bugojna, kada je Husein-ef. kazao ‘draga braćo i sestre', a nije spomenuo da su tu bili i katolici. Čak je i jedan od njegovih najbližih saradnika na televiziji izjavio: „Treba njemu ahmediju s glave skinuti!“To ga je strašno pogodilo. Mislim da ga je ta haranga i dokrajčila. Nije još dugo poslije toga živio. Nije bilo nijednog medija da se nije uključio u tu harangu protiv njega. Posebno se to odnosi na list “Oslobođenje“u kojem je Z. D. čitavu stranicu napisao protiv Đoze, s naslovom “Šta se stere ispod vjere“! Predlagao sam mu da uzme advokata, ali bio je svjestan šta je posrijedi. Vraćao sam se sa sjednice Sabora kada sam dobio informaciju da je dobio srčani udar. Ležao je u bolnici dva dana. Bio je vrlo osjećajan i stidan pa je htio da fiziološku potrebu obavi isključivo u toaletu zbog čega je ustao. Krenuo je i srušio se.

PREPOROD: Reisu-l-ulema s kojim ste poslovno najviše proveli vremena je Mustafa-ef. Cerić. S obzirom na brojne kritike i pohvale,koje se tiču njegovog mandata, jeste li VI imali kritika na njegov rad?

KADRIBEGOVIĆ: Imali smo mnogo razgovora, pa nekada možda i žešćih prepirki. Bezbroj je tih detalja, ali nema potrebe o tome govoriti, samo ću reći da bez njegovog “vjetra u leđa„ ni Preporod ne bi bio takav, i evo, hvala Bogu, doživio je 50 godina kontinuiranog izlaženja. Kako govoriti da nije valjalo kako je neke stvari radio kada je, zahvaljujući, možda, baš takvom stilu i prodornošću, usprkos mnogim otporima, završavao mnoge bitne stvari za Islamsku zajednicu. Nije se obazirao mnogo na druge. Tražio je da ga puste da radi. Evo zgrade Gazi-Husrev begove biblioteke, nove zgrade Rijaseta, obnove i izgradnje mnogih džamija i dr. Dovoljno je pomenuti Ferhadiju u Banoj Luci čiji je kamen-temeljac postavljen u vrijeme žestokog otpora i sl.

PREPOROD: Teško je govoriti o ljudima. Nikad se ne zna kako će se razumjeti ili kontekstualizirati.

KADRIBEGOVIĆ: Kad je izašao 150. broj Preporoda svako je imao obavezu da nešto napiše. Mene je zapalo da napišem o Đozi. Napisao sam lijep, afirmativan tekst, koji je imao jednu rečenicu: ‘Ko radi, taj i griješi.' To ga je vidno oneraspoložilo pa i naljutilo. Hoću da kažem da je ljudska sujeta sastavni dio karaktera i kod onih najvećih, tako da je teško govoriti i pisati o takvim stvarima.

Tribina slobode i mišljenja

PREPOROD: Tokom Vašeg uredničkog mandata u Preporodu često su objavljivane rasprave. Neki su smatrali da njima nije mjesto u Preporodu. Zašto ste ih puštali pa čak neke i inicirali?

KADRIBEGOVIĆ: Zato što je to život. Islam nije konzerviran i neka završena stvar. Ako nema dinamike, razmjene mišljenja i stavova gdje i šta smo onda mi? Krenuo sam s pismima čitalaca. Bilo mi je vrlo važno šta čitaoci misle. Puštao sam ono što je iole zavređivalo pažnju. Preporod se pravi za čitaoce, ne za grupu teoretičara i uposlenika Islamske zajednice. Preporod je uvijek nastojao da se približi čitaocu kojem je to bio, možda, prvi put da se susreće s nekim listom, novinama, naročito ovog karaktera. Preporod čitaoca oslobađa da promišlja, kritički razmišlja i reagira na određene pojave koje se dešavaju u njegovom okruženju. Kakav je to tekst ako nema odjeka ili reakcije javnosti? Preporod je neka vrsta naše tribine. Tribina mišljenja i slobode.

Prednja Strana

bs-ba

2021-09-15T07:00:00.0000000Z

2021-09-15T07:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/282175064246304

Islamska Zajednica