Hadžem Hajdarević POVRATNIK

Stojim pred vratima, ne znam kako ući, ne vidi se brava, nigdje nema ključa. Zaljulja me pričin: Stigao sam kući? Utom s vrata bljesne tisuće obruča,

prijeteći da me u se usisaju pa da nikad više ne iskročim vani... Dovratci se njišu, prag u lažnom sjaju, sve govori: budi još malo postrani!

Kad bi barem neko naišao pa da nađe šteku, vrata otvorit' se mogu? Uokolo nema ni sunca ni hlada,

gdje bih se skrušeno pomolio Bogu:

Uputi me kako lekciju da svladam, izmuči me studen ispod golih nogu!