Nova zgrada Općine Bratunac napravljena na mjestu logora

Na mapi naših stradanja posebno mjesto zauzima Bratunac općina blizu granice sa Srbijom gdje su počinjeni stravični zločini protiv bošnjačkog stanovništva. Neselektivni, brutalni i genocidni, ubistva, silovanja i progoni trajno su promijenili sliku ovog gradića. Uprkos nastavku zločinačke politike, preživjele žrtve ne zaboravljaju i ne odustaju od pravde jer se samo na njenim osnovama može graditi budućnost

Maj je mjesec kada Bošnjaci Bratunca podsjećaju na 1992. godinu i strašne zločine progona, istrebljenja, ubistava, deportacija i prisilnog premještanja koje su – u toj prvoj godini agresije na Bosnu i Hercegovinu – počinili pripadnici srpske teritorijalne odbrane, JNA i druge vojne formacije iz Srbije.

Nakon što su predstavnici SDS-a nasilno preuzeli vlast u Bratuncu 17. aprila, njihove vojne formacije uz podršku jedinica iz Srbije koje su ih prethodno obučile, 3. maja su napadom na naselje Hranča počeli nasilne akcije masovnih progona, ubistava i odvođenja u logore formirane za Bošnjaka na prostoru ove općine. Tog dana, 3. maja, preživjele žrtve i članovi njihovih porodica već 16 godina zaredom počinju sa obilježavanjem “Dana genocida u Bratuncu”. Manifestacije odavanja počasti, uz vjerski program, traju do 29. maja. Centralni događaj je kolektivna dženaza u mezaristanu Voljevica. Ove godine su dženazi za četiri novoidentifikovane žrtve zločina u Bratuncu prisustvovali, pored vjerskih i političkih predstavnika Bošnjaka, i visoki predstavnici međunarodne zajednice među kojima i američki ambasador Michael J. Murphy, osnivač fondacije Remembering Srebrenica Waqar Azmi Obe koji je klanjao dženazu na Šehidskom mezarju Veljaci i drugi.

Salmir Hodžić je jedno od 210 ubijene djece Bratunca

Nakon podne-namaza koji je u mezaristanu predvodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović je predvodio dženaza-namaz. I konačno, 30 godina nakon ubistva ukopani su nekompletni posmrtni ostaci četiri novoidentifikovane bošnjačke žrtve zločina u Bratuncu: Hodžić Salmira (1983), Imamović Mehmeda (1954), Mehić Saliha (1964), Kadrić Salima (1969). Najmlađi među njima, devetogodišnji Salimir Hodžić, ubijen je zajedno sa majkom Sabrom, bratom Elvisom, nenom i djedom u Suhoj. Nakon što su ubijeni, zapaljeni su u kući djeda Osmana Hodžića zajedno sa još četiri mještana Suhe. Od devet zapaljenih osoba četvero su bila djeca. Najstarija osoba među njima je bila Hodžić Zineta koja je imala 59 godina. Salmir je ukopan pored majke i nene i pored njegovog mezara je ostavljeno prazno mjesto koje čeka još nepronađene posmrtne ostatke brata Elvisa ubijenog kada je imao 11 godina. Salmirov otac Beriz ubijen je u Srebrenici i ukopan je u

Memorijalnom centru Potočari.

Bošnjaci Bratunca su obilježili zločine u Suhoj 10. maja, na dan kada je ovo naselje napadnuto 1992. Najprije su posjetili masovnu grobnicu iz koje su ekshumirani žene i djeca. Slike flašice nepopijenog mlijeka i igračke koje su otkrivene zajedno sa tijelima žena i djece u ovoj grobnici obišle su svijet svjedočeći svirepost zločinaca. Najmlađa ubijena osoba naselja Suha je beba Neila Hodžić, rođena 1992. godine, koja je samo jedna od 22 djece ubijenih u ovom naselju. Najstarija ubijena osoba je Smajo Husić rođen 1905. godine.

Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić je na manifestacija obilježavanja zločina u Bratuncu isticao poraznu činjenicu da Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine ne procesuiraju predmete ratnih zločina počinjenih u ovoj općini.

“Velika je odgovornost tužilaštava u Bosni i Hercegovini što zločini nad Bošnjacima Bratunca nisu procesuirani, a počinioci zločina kažnjeni. Pozivam Tužilaštvo Bosne i

Hercegovine da prestane ignorisati teške zločine nad Bošnjacima Bratunca, da konačno istraži i podigne optužnice protiv onih koji su činili zločine u Suhoj, Zalužju i drugim mjestima na području općine Bratunac. Vaš posao jeste da tragate za zločincima i da ih kaznite, a ne da tragate za ravnotežom u procesuiranju ratnih zločina, to naprosto nije moguće u Bosni i Hercegovini, jer nije bilo ravnoteže u činjenju ratnih zločina”, kazao je Salkić u obraćanju na otkrivanju spomen obilježja na mjestu gdje je bila kuća Osmana Hodžića u Suhoj.

Posmrtni ostaci Salima Kadrića i Saliha Mehića su ekshumirani 2020. godine na lokalitetu Voljavica. Na dženazu Salihu Mekiću je došao njegov sin Bekir koji je imao samo dvije i po godine kada mu je otac ubijen krajem 1993. “Babo je krajem 1992. godine došao iz Švicarske u Bosnu da bi sa svojim saborcima stao u odbranu domovine. Poginuo je krajem 1993. Od njegovog nestanka tada čekali smo do prošle godine da se pronađu njegovi posmrtni ostaci da ih ukopamo. Zahvalan sam Bogu da imam konačno mezar oca gdje ću mu moći učiti Fatihu”, kaže Bekir.

Posmrtni ostaci Mehmeda Imamovića su, nakon što je nestao u maju 1992. godine u Glogovoj, ekshumirani u mjestu Tatar, u augustu 2017. godine.

Do sada je na mezarju Veljaci ukopano 310 osoba. Najmađa žrtva koja je ukopana je Emir Suljić, beba od dva dana, dok je najstarija Zahida Suljagić, koja je u trenutku ubistva imala 110 godina. Na području općine Bratunac pronađeno je 405 masovnih i pojedinačnih grobnica.

Prema dostupnim podacima u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je 3.536 Bratunčana, od toga 239 žena i 210 djece.

Remembering Srebrenica i sa žrtvama Bratunca

Kolektivnoj dženazi u Veljacima su prisustvovali i predstavnici organizacionog odbora Remembering Srebrenica zaduženi za ovogodišnje obilježavanje genocida u Srebrenici u Velikoj Britaniji – Aron Mon i Will Barton. Na dženazu je došao i Thomas Nightingde iz kabineta baronese Arminke Helić, članice Britanskog parlamenta porijeklom iz BiH koja predvodi grupu prijatelja naše zemlje među britanskim parlamentarcima.

Waqar Azmi Obe nas je podsjetio da je ove godine Remembering