Stotinu i sedam godina od prestanka rada medrese u Kozluku

Ujunu ove godine navršava se stotinu i sedam godina od prestanka rada medrese u Kozluku. Zahvaljujući pisanim tekstovima naših dobrih predaka, povremeno osvježavamo sjećanja savremenicima i osvjetljavamo našim potomcima prilike i društvene okolnosti u kojima su radili.

Vrijeme osnivanja i ime utemeljitelja kozlučke medrese nisu poznati. Vjerovatno je nastala dolaskom muhadžira prognanih iz Srbije (period između 1820-1860. godine). U popisu medresa navodi je Džemaludin-ef. Čaušević. Dugo vremena poslije prestanka rada Medrese, postojala je zgrada ove škole – prizemni objekt od pet soba, pored koje je bio stambeni objekt poznat kao “medresanska kuća” u koju su primani musafiri. Samo cesta je dijelila zgradu od ulaznih haremskih vrata džamije u Kozluku. Kozlučka medresa je usljed ratnih dešavanja prestala s radom 15. juna 1915. godine.

Muderisi kozlučke medrese

U vremenu od 1878. do 1915. godine, muderisi kozlučke medrese su bili: Mahmut-ef. Jukić iz Čelića, njegov sin Abdulgafar-ef. i hafiz Nurija-ef. Velagić iz Teočaka. Hafiz Velagić je učio pred prvom dvojicom, završio hifz i toliko se osposobio da je preuzeo rad u ovoj medresi. Hafiz Nurija bio je zet muderisa Mahmut-ef. jer je bio oženjen njegovom kćerkom Hatom.

Iz teksta rahmetli Hifzija-ef. Suljkića koji piše o islamskim spomenicima u Kozluku, vidljivo je da je u medresi 1890. godine postojao V i VI razred, a da su se u njoj izučavale sljedeće islamske discipline: Fikhul-ekber, Mizraklija, Tedžvid, Šurutis-salat, Konjevi, Bergivija, Durijekta, Halebi, Avamil, Tuhva, Izhar i Hifz. Tekst također donosi imena posljednjih softi medrese iz 1915. godine. To su Mumin Selimović, Mujo Selimović, Murat Selimović, Selman Halilović, Redžo Suljić, Sadija Kahrimanović i Ahmed Hodžić iz Vitinice, Murat Muratović i Meho Smailović iz Jusića, Osman Kahrimanović iz Kovačevića, Šerif Mujaković iz Teočaka i Omer Harambašić iz Kozluka. (Ibn Hasan, “Islamski spomenici u Kozluku”, Islamska misao, 1983. br. 54. str. 47-48.)

Imami iz porodice Jukić – svršenici kozlučke medrese

Gotovo svi svršenici kozlučke medrese, pa i oni koji su pod određenim okolnostima prekidali školovanje, bili su imami, hatibi, mualimi na području Medžlisa IZ-a Zvornik što je posebno vidljivo iz drugog teksta rahmetli Hifzija-ef. Suljkića (Ibn Hasan, “Kratke biografije umrlih vjerskih službenika Zvornika i okoline (od 1878. do 1984.)”, Glasnik VIS-a br. 6, 1984. str. 785-796). U spomenutom tekstu, vjerovatno usljed prekucavanja, potkrala se greška, pa je potpuno izostavljen moj rahmetli otac Džemil, a na njegovo mjesto, kao imam upisan je moj rahmetli amidža Hasan-ef. koji je bio imam u Godušu, a ne u Međeđi kako je napisano. Moj rahmetli otac Džemil-ef. je završio kozlučku medresu, a preko dvadeset godina, sve do preseljenja na ahiret 1954. godine, bio je imam, hatib i mualim u džematu Međeđa koji je pripadao Medžlisu IZ Zvornik. Interesantno je da nije ukopan u haremu džamije nego je, prema vlastitoj želji, ukopan na brežuljku imanja svoga ahbaba i džematlije Rame Rahmanovića u Bešićima.

Kako je moj rahmetli otac želio imenom Abdulgafar sačuvati uspomenu na svoga brata, a moga amidžu Abdulgafara, muderisa kozlučke medrese a prije toga mualima u Sibjan-mektebu u Kozluku, svom prvom djetetu nadjenuo je ime Abdulgafar. Pošto je on preselio u sabiluku od tri godine, meni su, kao najmlađem djetetu od oca Džemila i majke Time, rođene Hodžić iz Suhe kod Bratunca, nadjenuli ponovo to ime, dok su rođene prije mene nazvali lijepim imenima Izeta – Iza, Salih, Ishak, Hafiza, Rabija i Fatima. Imao sam devet godina kada je otac preselio na ahiret. Prvi sam svršenik Gazi Husrev-begove medrese poslije Drugog svjetskog rata iz Međeđe i Kozluka kao i onaj koji će nastaviti imamsku tradiciju porodice Jukić, nakon što je bila prekinuta 1960. godine, preseljenjem na ahiret amidže Hasan-efendije.

Hifzija-ef. Suljkić, da mu Allah, dž.š., podari džennetske ljepote, piše i o mojim amidžama Halim-ef. i Hasan-ef., ali su se i u tom dijelu teksta potkrale pogreške. Jukić Halim-ef. rođen je u Kozluku 1895. godine i sin je Mahmut-ef., muderisa kozlučke medrese, a ne Abdulgafar-ef. (kako stoji u tesktu), budući je Abdulgafar-ef. bio brat Halim-ef. koji je završio kozlučku medresu i bio imam, hatib i muallim u nekoliko džemata na području Medžlisa IZ-a Zvornik. Među muallimima se posebno isticao u metodici vjerske nastave. Preselio je 1960. godine kao penzionisani imam, u svom džematu u Križevićima, a mezar mu se nalazi u haremu džamije.

Jukić Hasan-efendija je rođen 1890. godine u Kozluku. Bio je imam u Godušu (a ne u Međeđi kako stoji u tekstu Hifzija-ef.). Preselio je 1960. godine kao penzionisani imam, a ukopan je u kozlučkom mezaristanu.

Neka je Allahov rahmet i magfiret plemenitim dušama imama merhuma s područja Medžlisa IZ-a Zvornik i okoline. Ovaj Medžlis je uvijek bio primjer dobrog islamskog načina života i odanosti domovini. Pokazaše istinski gaziluk u odbrani od agresije na BiH čemu svjedoči veliki broj šehida i masovnih grobnica.

Bez obzira na tešku povijest, na sva stradanja podrinjskog kraja i izazove s kojima se povratnici susreću, obnova infrastrukture i organizacija vjerskog života u povratničkim džematima nam može služiti na čast i ponos.