Demokratska hereza Bosne?

Kada su posrijedi tzv. probosanske političke stranke, koje su sve redom i svaka na svoj način, također pokazale da su im stranka ili kandidat važniji od države...

Kada bi se primijenili osnovni postulati demokratije, u Bosni i Hercegovini bi vladala većina, ali to samo u Bosni i Hercegovini ne može zbog prevelikog broja onih koji se u Evropi i dalje smatraju “hereticima” u političkom i civilizacijskom smislu - dakle Bošnjaka koji se uglavnom percipiraju kao muslimani. Zato se nastoji iscijediti voda iz drenovine, ne bi li se našao neki modus da se to svugdje važeće pravilo demokratije (jedan čovjek – jedan glas) zaobiđe. Nekad su na heretičku Bosnu slali vojske, a sad šalju razne svjetske diplomate. To je ipak napredak!

Saopćenje koje su 27. jula, ove godine, potpisali predsjedavajući Helsinške komisije Kongresa SAD Ben Cardin i kopredsjedavajući Steve Cohen u kojem se izražava duboka zabrinutost zbog najavljenih Schmidtovih korištenja tzv. Bonskih ovlasti i nametanja izmjena Izbornog zakona BiH, kao i oštro intonirano pismo Schmidtu britanske parlamentarke Alicie Kerns, zastupnice u Donjem domu Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, jasan su pokazatelj da zvanične politike Bidenove administracije i vlade premijera Borisa Johnsona koja je u dubokoj krizi, zapravo nisu na istom kolosjeku s važnim demokratskim snagama u ove dvije vodeće demokratije Zapada. Ovome u prilog idu medijske informacije, pa i zvanična saopćenja ambasada ove dvije zemlje kojima su čvrsto stale iza najavljenih Schmidtovih poteza, a posebno iza problematičnih klauzula oko izbornog cenzusa koji bi praktički instituirao jednu vrstu etničkog aparthejda u Bosni i Hercegovini.

Destabilizirajući ćorsokak

„Ove promjene zapravo samo koriste vodećoj etnički zasnovanoj političkoj stranci među bh. Hrvatima i dodatno učvršćuju podjelu etničke pripadnosti u bh. politici u cjelini”, poručili su senator Cardin i kongresmen Cohen u izdatom saopćenju. „Ne uspijevaju se pozabaviti širim pitanjima demokratije zasnovane na građanima koja se tako očito trebaju rješavati kako bi zemlja prevladala destabilizirajući ćorsokak i krenula naprijed. Problematično je i vrijeme njihovog uvođenja”, ističu ova dvojica američkih demokrata, podsjećajući da je do izbora ostalo još samo dva mjeseca.

Britanska parlamentarka Kerns je posebnu zabrinutost izrazila u vezi s izuzimanjem članova etničke grupe koja čini manje od 3% populacije datog kantona od izbora u Dom naroda. “Kao predsjedavajuća Svestranačke poslaničke grupe za BiH u britanskom parlamentu uvijek sam zagovarala budućnost gdje bi se smanjivala važnost etnopolitičkih blokova i gdje ova predivna nacija može krenuti naprijed ka zajedničkom državljanstvu i demokratiji, u skladu s nadama za napredovanje ka NATO-u i EU “, napisala je Kearns.

Isti dan, 27. jula, visoki predstavnik Schmidt nije suštinski izmijenio Izborni zakon, kako se to najavljivalo da planira uraditi, već je to učinio kroz transparentni paket koji nastoji osigurati fer kampanju. Ali, nije u potpunosti ni odustao od gorespomenutih problematičnih promjena. Ukratko, Schmidt je u medijskim istupima nakon objave tehničkih izmjena Izbornog zakona najavio da će insistirati da predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti načine te korake. Čak je u intervjuu za Deutsche Welle i sam priznao da je sporna promjena o cenzusu od 3 posto neprimjenjiva. Na pitanje novinara DW šta konkretno misli o cenzusu od 3 posto, odgovorio je: “Ne mislim da je to u toj formi primjenjivo. Zbog toga se mora ići drugim putevima, kako bi s jedne strane imali proporcionalnost, a s druge strane da građani to mogu razumjeti i podržati.”

Stranka i kandidati važniji od države?

I ovdje se dolazi do suštine politike u Bosni i Hercegovini, pa i njene kompliciranosti i podijeljenosti koja se najbolje mogla vidjeti ovih dana u istupima stranaka, podjedanko i tzv. nacionalnih i onih koje se određuju kao građanske. Naravno, to je na neki način i očekivano, jer su ovi potezi OHR-a iskorišteni u predizborne svrhe. Međutim, kada su posrijedi tzv. probosanske političke stranke, koje su sve redom i svaka na svoj način, također pokazale da su im stranka ili kandidat važniji od države, barem po odnosu prema protestima ispred OHR-a i oportunističkim optužbama svojih političkih protivnika. Nevjerovatno je da te iste snage do sada nisu uvidjele da je za Bosnu i Hercegovinu (tj. za više Bosne i Hercegovine) daleko bolje pregovarati nego očekivati da izvanjski faktori, pa i OHR, nameću svoja rješenja. Jer, kao što se moglo saznati iz nekih medijskih curenja, Republika Hrvatska je izlobirala posljednji pritisak kod Amerikanaca i Britanca, navodno, kupovinom vojne opreme što je, u već godinama zablokiranoj političkoj situaciji, u Bosni i Hercegovini dalo prostora za brza i opasna rješenja po budućnost države.

Kada bi se primijenili osnovni postulati demokratije, u Bosni i Hercegovini bi vladala većina, ali to samo u Bosni i Hercegovini ne može zbog prevelikog broja onih koji se u Evropi i dalje smatraju “hereticima” u političkom i civilizacijskom smislu - dakle Bošnjaka koji se uglavnom percipiraju kao muslimani. Zato se nastoji iscijediti voda iz drenovine ne bi li se našao neki modus da se to svugdje važeće pravilo demokratije (jedan čovjek – jedan glas) zaobiđe. Nekad su na heretičku Bosnu slali vojske, a sad šalju razne svjetske diplomate. To je ipak napredak!

I na kraju, svjedoci smo posljednjih nekoliko sedmica da se javljaju sve češći napadi na Islamsku zajednicu (adresirani uglavnom na njenog poglavara) zbog njenog navodnog uplitanja u politiku. Iznenađuje da ti napadi dolaze upravo iz krugova koji su najautentičniji primjer spoja vjere i politike koje je potvrđeno vijekovnim djelovanjem na međunarodnom diplomatskom planu. Zašto bi se onda pravo na principijelnu brigu za demokratsku političku budućnost svojih sljedbenika oduzimalo Islamskoj zajednici? Vjerovatno se radi o istom stereotipnom načinu razmišljanja koji lahko poseže za žigom hereze, koji je “dijelio svijet na Grke i Rimljane na jednoj i ‘barbare’ na drugoj strani,” i koji je “tako duboko ukorijenjen u zapadnjački duh da on nije u stanju čak ni teoretski priznati pozitivnu vrijednost bilo čemu što leži van njegove vlastite sfere?” – kako je to zapisao jedan evropski diplomata.