SPAVANJE

KPIŠE: EMINA KUčUK, ada treba da se zabrinemo? Kao i u slučaju disanja, spavanje je proces koji možemo svjesno do određene mjere iskontrolisati. Od pamtivijeka spavanje i san, kao i procesi koji se dešavaju tokom perioda spavanja zaokupljali su ljudsku maštu, ali i potrebu da se objasni taj fenomen našeg života koji nam je neophodan za opstanak gotovo jednako kao i disanje. Kada bismo pokušali definirati šta je to za svakog čovjeka spavanje dobili bismo na desetine različitih odgovora i objašnjenja: Šta je to za nas, svakoga ponaosob - spavanje? Različite grane nauke iz različitih aspekata su se bavile spavanjem i snom, psihologija se spavanjem i snovima bavi relativno dugo, s biološkog i ponašajnog aspekta, odnosno biheviornalnog. Jedna grana psihologije zvana psihoanaliza se potanko bavi tumačenjem snova, odnosno njihovog značenja za naš psihički život i zdravlje. U nastavku ovog teksta ću se osvrnuti na biološki aspekt spavanja, njegove benefite, na poremećaje spavanja, uzroke i moguće liječenje. Nakon godina izučavanja spavanja, nauka još uvijek nema sve odgovore na taj fenomen. Ono što sigurno znamo da je spavanje također karakteristično ponašanje za sve životinjske vrste.

Stanje prekinute budnosti

Naš organizam je jedna savršena mašina podešena tako da u savršenim ritmovima, koji se nazivaju cirkudiarni ritmovi, odnosno vremenskim periodima koji ovise o svjetlu i tami i broju sati, obnavlja samu sebe. Naš organizam za vrijeme spavanja vrši radove popravke i vraća se u stanje homeostaze, odnosno slikovito rečeno, stanje potpune ispravnosti mašine zvane organizam - za rad i funkcionisanje.

Spavanje se u različitim enciklopedijama definiše kao stanje prekinute budnosti organizma, odnosno stanje mirovanja, nepovezanosti s okolinom, umanjene percepcije, kao i umanjene moći reagovanja na podražaje iz okoline. U stanju spavanja mozak radi na izmijenjenim frekvencijama u odnosu na stanje budnosti, naš krvi pritisak opada, rad srca se usporava i lučenje hormona i proteina u našem organizmu počinje drugačije da se luči.

U psihološkom pogledu spavanje je izmijenjeno stanje svijesti, tokom kojeg su mogući snovi, dakle izmještena realnost, tokom koje se naša psiha rješava viška sadržaja koje smo proživjeli tokom budnog stanja, prerađuje doživljene sadržaje, daje im smisao, te teškim i stresnim situacijama kroz koje prolazimo na javi. Naša psiha tokom spavanja nam nudi mogućnost, često kroz snove prikazujući - da preživimo te situacije i doživljaje kroz drugačiju prizmu. U biološkom domenu, spavanje je proces tokom kojeg se naš organizam obnavlja, prikuplja snagu, te regeneriše ono što smo na javi, najjednostavnije rečeno, istrošili ili oštetili. Dakle, sada kada nam je jasno zašto nam je spavanje neophodno za opstanak i preživljavanje, onda je sasvim logično da zaključimo kako poremećaji spavanja izazivaju poremećaje u organizmu, bitan su faktor kod nastanka bolesti, jer manjak sna izaziva opadanje imuniteta i niz drugih bioloških posljedica. Također, poremećaj spavanja u drugom svjetlu je prvi pokazatelj da nešto u našem organizmu manje ili više - nije uredu.

Nesanica ili insomnia

Od nesanice češće obolijevaju žene nego muškarci, po svjetskim statističkim podacima, neovisno o dobi, mada je zabilježena češća pojava nakon menopauze kod žena. Također, studije pokazuju kako potreba za spavanjem opada kod ljudi preko 65 godina.

Nesanica se definiše kao poremećaj spavanja koji se ogleda u nemogućnosti usnivanja ili otežanom usnivanju, buđenju tokom noći i otežanom ponovnom usnivanju i spavanje poslije kojeg se osoba osjeća umorno nakon buđenja.

Svi mi povremeno imamo epizode nesanice i to je u okvirima normalne pojave, ukoliko se dešava do nekoliko sedmica. Takvu vrstu nesanice

Spavanje je poput disanja - biološki proces našeg organizma koji većina nas prihvata u podrazumijevajućem svjetlu i vrlo rijetko razmišljamo o tome da li i kako možemo da utičemo na naš san i na naše spavanje.

nazivamo prolazna nesanica i javlja se kao odgovor na stres, buku u okolini, ekstremne temperature, akutne bolesti, emotivni stres, promjenu okruženja, promjenu u ritmu spavanja ili prilagođavanje vremenskim razlikama, putovanje ili kao nuspojave nekih lijekova kao što su antidepresivi, lijekovi za regulaciju povišenog krvnog pritiska, lijekovi za regulaciju srčanog ritma, kortikosteroidi, antibiotici, diuretici. Takav oblik nesanice nestane uglavnom onda kada nestane i njen uzrok.

Drugi oblik nesanice je povremeni, koji se javlja s vremena na vrijeme i može biti uzrokovan istim već navedenim razlozima. Treći oblik nesanice koji zovemo hronična nesanica je takav oblik koji se manifestuje svake noći tokom nekoliko mjeseci. Hronična nesanica nastaje kao rezultat kombinacije različitih faktora, fizičkih i mentalnih odstupanja, problema ili poremećaja. Jedan od najčešćih uzroka hroničnog oblika nesanice je depresija. Ljudi koji pate od depresije ili tegobe imaju poremećaje sna uzrokovane nemogućnošću da se opuste, da se riješe prislinih ili uznemirujućih misli, kao i opsesivnim osjećajem brige. Ljudi koji pate od bipolarnog poremećaja, paničnog poremećaja ili nekog drugog psihijatrijskog stanja također mogu razviti hroničnu nesanicu. Naredni najčešći uzrok nesanice je bol. U fizičkom aspektu nesanica može biti posljedica artritisa, bolesti bubrega, poremećaja rada štitne žlijezde, srčane bolesti, astme, Parkinsonove bolesti, narkolepsije i sindroma nemirnih nogu, posljedica moždanog udara ili problema s disanjem, kao i problema s uvećanom prostatom i učestalim mokrenjem.

Nesanica nije samo neugodna pojava nego je i veoma opasna. S obzirom da smo na samom početku definisali svrhu našeg spavanja u opstanku i preživljavanju, shodno tome studije i istraživanja pokazuju da hronična nesanica, kao i manje od šest sati sna tokom noći povećava smrtnost. Hronična nesanica je veći rizikofaktor smrtnosti od pušenja, bolesti srca i visokog krvnog pritiska. Ovi podaci nam ukazuju na to da se nesanici treba pristupiti vrlo ozbiljno. Lijekove za spavanje ili lijekove za smirenje ne bismo trebali uzimati na svoju ruku. Kao što možemo zaključiti dijagnosticiranje i liječenje depresije je jedan sveobuhvatan proces koji bi trebao da se sastoji iz opservacije i analize različitih faktora koji su doveli do tog stanja.

Higijena spavanja

Šta je to higijena spavanja? Iz vlastitog radnog iskustva znam da ljudi vrlo malo razumiju ili znaju šta je to higijena spavanja, a to proističe iz činjenice da prosto spavanje prihvatamo kao podrazumijevajući proces. Kada samo umorni ili pospani, zaspimo. Jednostavno kao i kada smo žedni, pijemo vodu. Međutim kao što danas znamo da je žeđ oblik dehidracije i alarmni signal, te da moramo unositi tečnost u organizam redovno prije nego osjetimo žeđ, tako treba da naučimo kontrolisati i uspostaviti red spavanja, prije nego doživimo poremećaj spavanja.

Da bismo razumjeli šta znači higijena spavanja, trebamo razumjeti šta je melatonin. Naime, melatonin je hormon koji luči epifiza, hormon koji je zadužen za naše spavanje. Melatonin je zadužen za naš cirkadijalni ritam, odnosno lučenje melatonina određuje kada ćemo spavati, ali i kada ćemo se buditi. Na lučenje melatonina direktan uticaj imaju svjetlo i tama. U istraživanjima je pokazano kako se najviše melatonina luči od 22h do 2h iza ponoći. Tada melatonin ima najsnažniji uticaj u našem organizmu, jer melatonin ima još bitnih zadataka koje obavlja. Stimuliše antioksidacijske enzime, koji stimulišu zdravlje naših ćelija, za sebe veže reaktivni kisik čineći ga tako manje štetnim i na taj način smanjuje rizik od degenerativnih oboljenja. Shodno tome, higijena spavanja bi se odnosila na to da se svjesno i dogovorno pripremimo za spavanje, da sat prije spavanja isključimo plave svjetlosti koje ubijaju melatonin, TV ekrane, mobitele i slično, da provedemo male rituale u pripremi za spavanje kao što su umjerene vježbe, izostavljanje teške hrane prije spavanja, preporučeno je da se spava samo u krevetu, dakle na jednom mjestu, umjesto TV-a i plavog svjetla s ekrana – čitanje nekoliko stranica knjige. Također, melatonin je moguće uzimati kao dodatak prehrani, odnosno prije spavanja kao podsticaj našem prirodnom lučenju elatonina, jer s godinama količina hormona opada. Svakako količina treba da se odredi u dogovoru s ljekarom. Sve prethodno navedeno, ukoliko se ne sprovodi kao higijena spavanja, može dodatno da pogorša stanja nesanice, umora nakon buđenja ili probleme s usnivanjem.

Kao što sam već spomenula, ako znamo da vodu treba piti i prije osjećaja žeđi, tako je neophodno uvesti higijenu spavanja - kao dobrobit za vlastito zdravlje.