Hazim ef. Krupalija paradigma uspješnog imama

Umirovinu je 10. juna 2022. godine ispraćen Hazim ef. Krupalija, imam džemata Butmir u Sarajevu.

Tom prilikom su izaslanik muftije sarajevskog Samed Omerdić, glavni imam Medžlisa Sarajevo Abdulgafar-ef. Velić sa saradnicima Malik-ef. Šljivom i Miralem-ef. Babajićem i predsjednikom Izvršnog odbora Jusufom Zahiragićem posjetili džemat Butmir i zahvalili dugogodišnjem imamu ovog džemata na njegovom uspješnom, nesebičnom i predanom radu i trudu. Naime, Hazim-ef. Krupalija je nedavno otišao u zasluženu penziju, a čitav svoj radni vijek posvetio je misijskom radu, posebno radu sa mladima i mektebskom djecom. Osvrnuvši se na višegodišnje imamsko djelovanja imama ovog džemata, Hazim-ef. Krupalije, glavni imam Velić je kazao kako su imami njegove generacije nosili zahtjevan zadatak imamskog posla u vremenu komunizma. „U teškom vremenu, oni su bili hrabri i slobodni, okupljali naše ljude i džemate. Uvijek su bili u prvom safu, tokom perioda obrazovanja, a onda i tokom organizacije džemata. Učestvovali su u preporodu našeg naroda; vjerskom, nacionalnom i političkom“, istakao je Velić.

Kratak osvrt na buran život

Hazim ef. Krupalija je rođen 22.6.1957. godine, u Dujmovićima kod Trnova, od oca Mustafe i majke Time. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a ovdje istovremeno stiče i osnovno vjersko znanje, čime stiče sve potrebne predispozicije za upis u medresu. Nakon završetka Gazi Husrev-begove medrese za Hazim ef. počinje jedan buran život. Obavljati imamsko-muallimski posao u to vrijeme, vrijeme komunizma bilo je izuzetno teško. Bilo je to vrijeme kada je imam morao dobro da razmisli prije nego što izgovori riječ, jer samo jedna riječ je mogla da ga odvede u zatvor. Odmah u augustu biva primljen u džemat Švrakino Selo MIZ Sarajevo. Održava, također, mekteb na Komatinu i na Breki. Iz Švrakinog Sela biva pozvan u vojsku, iako je tada bio student, ali trebalo ga je maći iz Sarajeva. Nakon povratka iz vojske džamija u Švrakinom je bila zaključana, a Hazim ef. je dobio rješenje o zabrani rada na području Starješinstva IZ u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji. Tako je ostao bez posla. Pokušao je u Beogradu kod Hamdije ef. Jusufspahića, ali bez uspjeha. Nakon toga odlazi kod muftije prizrenskog, kojeg je poznavao. On mu je ponudio da izabere jedan od tri džemata, ali pošto nije znao albanski, nije to mogao ni prihvatiti. Nakon toga odlazi u Crnu Goru u džemat Biševo MIZ Rožaje, koji je obuhvatao 13 sela. Tu organizuje rad sa omladinom. Kada je počelo suđenje 1983. godine došao je u Sarajevo i saznao da i njega traže. Jedno jutro u 5 sati ujutro dolazi njih devetorica sa automatima i hapse ga. Nakon ispitivanja i maltretiranja završilo se na tome da su ga pustili, uz naredbu da on „dođe“pameti. Nakon što su mu vratili oduzete stvari, vratili su mu i dvije pisaće mašine koje nisu bile njegove. Kasnije je te mašine koristio za štampanje propagandnog materijala. Poslije tih događanja pozvao ga je Idriz ef. Demirović u Titograd i uručio mu rješenje o zabrani rada i u Crnoj Gori.

Sve ovo je utjecalo da je Hazim ef. izvjesno vrijeme bio bez posla, da bi svoj imamsko-muallimski posao nastavio u džematu Kijevo kod Sanskog Mosta. Rad u mektebu sa djecom i mladima i njegove sportske aktivnosti su i ovdje bili u vrhu prioriteta. Time je stekao ugled i autoritet i kod tamošnjih džematlija. Nakon Kijeva odlazi u Striježevo kod Vareša, gdje mu je bilo jako lijepo. I ovdje je najviše pažnje posvećivao mektebu. Ovdje je imao nastavu poslije sabaha za srednjoškolce na koju je dolazilo dvadesetak mladića i djevojaka, što je, posebno u onaj vakat, bilo za rubriku „Vjerovali ili ne“. Radeći u Striježevu, Hazim ef. je dobio poziv iz Rijada da je primljen na fakultet i odlazi u Rijad. Nakon prvog semestra dobio je vijest da mu se rodila kćerka i tada se vraća u Bosnu. Nedugo poslije povratka oduzet mu je pasoš i više se nije mogao vratiti u Rijad. Posao imama nastavlja u Gornjem Kotorcu MIZ Sarajevo. S obzirom da ovdje nije bilo nikakvog objekta, organizira izgradnju mesdžida, radeći na tome i fizičke poslove. Iz Gornjeg Kotorca biva premješten u Trnovo. To je vrijeme neposredno pred početak agresije na našu zemlju. Zbog toga Hazim ef. ulazi u politiku i aktivno učestvuje u pripremama za odbranu od agresije. Na samom početku agresije na Igmanu je formiran ured IZ za kontakt sa Armijom, a Hazim ef. je imenovan za predsjednika. U toku agresije na našu zemlju Hazim ef. radi pet mjeseci kao imam u Talamima – Zenica. U tom periodu u Zenici pokreće formiranje sportskog društva „Preporod“. Kada je poginuo Abdulah ef. Kubat, imam u džematu Butmir, na poziv Muftije sarajevskog Husejn-ef. Smajića, Hazim ef. 14.4.1994. godine, dolazi u ovaj džemat, gdje ostaje do penzionisanja. Imamsko-hatibsko-muallimski rad Hazim-ef. u džematu Butmir će ostaviti trajni pečat.

Hazim ef. dolazi ovdje na dužnost imama u jeku agresije na našu zemlju, kada je džamija već bila oštećena, kada su ovo naselje agresori svakodnevno granatirali, kada je Butmir bio pun izbjeglica, kada je svakodnevno bilo ranjenih i poginulih branioca i civila itd. Uprkos svemu navedenom, Hazim ef., zajedno sa džematlijama, uspijeva organizirati vjerski život, ali i učiniti mnogo toga na suprotstavljanju agresorima. U okviru završnih ispita Hazim ef. je svake godine organizirao i posjetu Tunelu spasa za učenike i njihove roditelje, gdje su prisustvovali i historijskom času. Za ovakav angažman i rezultate koje postiže, Hazim ef. je od strane Muftijstva sarajevskog 2006. godine, nagrađen putovanjem na hadž.

Veliki doprinos u organizaciji sportskih aktivnosti

Kada je riječ o Hazim-ef. onda se mora spomenuti i njegov angažman u oblasti sporta. Naime, on je bio predsjednik odbora za sport pri IZ. U tom svojstvu svake godine je radio na realizaciji dva veoma značajna projekta, a to su: sportski susreti učenika i studenata obrazovnih institucija IZ i sportski susreti uposlenika IZ, kao i mektebske lige u malom fudbalu. U okviru manifestacije “Odbrana Sarajeva, odbrana BiH” na Igmanu pokrenuo je sportska takmičenja narodnih disciplina.

Hazimu ef. je 12. novembra 2008. uručena Plaketa Udruženja ilmijje BiH za doprinos u promoviranju sporta i sportskih aktivnosti među imamima. Njegova poruka mladim kolegama danas je: „Najvažnije od svega je da se srce da mektebu, a to znači da je mekteb iznad svih ljubavi i iznad svih drugih obaveza. Važno je i ko je nastavnik vjeronauke u školi, kao i saradnja sa školom i njenim rukovodstvom. Mi smo u Butmiru sve to imali na najljepši mogući način. Škola i mekteb se moraju dopunjavati, a nikako da budu konkurencija.“