Knjiga o imamu koga su svi poštovali

Fatih Hadžić: Abdulkerim ef. Dedeić - čovjek kojeg su svi poštivali, Novi Pazar, 2022.

Fatih Hadžić se prihvatio, u našem kulturnom životu, rijetkog posla, na radost brojnih žitelja Rožaja i okolice, kao i brojnih njihovih sugrađana koji žive u drugim državama. Prikupio je i sistematizirao podatke o životu istaknutog rožajskog imama Abdulkerima ef. Dedića, te ih publicirao kao knjigu. Abdulkerim ef. Dedeić je rođen 1918. godine u Rožajama (Crna Gora), preminuo je 1995. u rodnom mjestu. Upamćen je kao “izuzetna ličnost, koja je bila poštovana i uvažavana od svih od grada do sela, od inelektualaca i od širokih masa, od uleme, od siromašnih i od bogatih. Poznavali su ga ljudi od Peći do Novog Pazara, od Rožaja do

Sjenice, od Bihora do

Pešteri. Bio je među najuglednijim imamima u okviru ondašnjeg Starješinstva islamske zajednice u Titogradu. Znalo se za njega i u Vrhovnom starješinstvu IZ Jugoslavije u Sarajevu”. (Hadžić, 16)

Gazi Isa-begovu medresu u Novom Pazaru upisuje 1936, a završava 1939/40. Bio je odličan učenik, primjernog vladanja. Po okončanju drugog svjetskog rata u Abdulkerimovom rodnom selu Koljenu otvorena je osnovna škola u staroj kući Ibiša Dedeića, koja je tri godine kasnije izgorjela. Prvi učitelj u toj školi bio je efendija Abdulkerim. Nakon sedam i po mjeseci je smijenjen iako je, u to vrijeme, bio jedan od najpismenijih ljudi u tom kraju. Nije teško naslutiti da je komunističkim vlastima smetalo što je bio svršenik medrese. Nakon njegove smjene učiteljski posao su obavljali Srbi i Crnogorci. Po svjedočenju mnogih uglednih ljudi iz tog kraja, u tih sedam mjeseci Abdulkerim je uradio više za svjetovno i vjersko obrazovanje, nego što je urađeno decenijama kasnije.

Nakon prestanka rada u školi angažiran je na poslovima općinskog referenta za privatne šume. Na tom poslu je ostao do 1965. godine kada je smijenjen i uhapšen jer je navodno izdavao više odobrenja za sječu građe nego što je trebalo. Ova je optužnica, pokazalo se, bila montirana jer posao referenta nije podrazumijevao izdavanje odobrenja za sječu šume već samo zavođenje i predaju stranci.

Odobrenja su izdavali posve drugi općinski činovnici.

Pripadnici UDB-e bili su posebno surovi prema ef. Abdulkerimu, želeći da slome i pokolebaju njegovu vjeru u Allaha dž.š. Nakon 6 mjeseci provedenih u zatvoru, pušten je bez optužnice i bez bilo kakvog obrazloženja. Nakon toga je uslijedio otkaz sa posla. Abdulkerim ef. Dedeić ostao je s osmočlanom porodicom bez ikakvih prihoda.

U posebno teškom vremenu po Bošnjake (Muslimane) 1966-1970. godine, kada se stanovništvo masovno iseljavalo u Tursku, efendija Dedeić imenovan je za imama, hatiba i mualima glavne džamije Sultana Murata II u Rožajama. Taj posao je radio narednih 14 godina, a džematlije i kolege imami svjedoče da je bio dobar vaiz i još bolji poznavalac arapskog jezika. Obavljao je i dužnost predsjednika Udružnja Ilmije sjevera Crne Gore. Za vrijeme njegovog imamskog posla Rožaje su posjećivali reis-ul ulema Sulejman Kemura, reis Naim Hadiabdić te reis Jakub Selimoski. Čest gost je bio Husein ef. Đozo. U gornjoj džamiji, kako je Rožajci i danas zovu, bio je aktivan mekteb kroz koji je osnovnu vjersku pouku steklo na hiljade djece.

Iako su Udbaši često podmetali imamima i svima onima koji su bili u vjeri, nisu uspijevali da slome njihova uvjerenja i dostojanstvo. Abdulkerim ef. Dedeić je i u najtežim situacijama bio intelektualno i moralno jači od njih. Zbog toga je bio cijenjen i uvažavan od svih poštenih ljudi u tom kraju. “neprijatelji su ga respektovali zbog njegove dosljednosti, poštenja, lijepog ophođenja i ljudskog karaktera, a prijatelji i vjernici zbog toga što je koristio svaku priliku da govori o islamu, da citira ajete i hadise i ukazuje na istinu i na pravdu”. (Hadžić, 57)

Fatih Hadžić će ovom knjigom, nadamo se, potaknuti i druge autore da ispišu monografske knjige o značajnim imamima i drugim intelektualcima Rožaja, jer je ovaj mali gradić na sjeveru Crne Gore rasadnik ljudskosti i moralnosti vjekovima.