Mozaik

Imamsku ahmediju rahmetli Redžif-ef. Meštrovca čuvaju bijelom i čistom njegova supruga i pet kćerki

Znajući da je iza smrti Redžif-ef. Meštrovca ostala njegova supruga Asima sa pet kćerki i da je najmlađa Mubina ove godine završila II razred srednje medicinske škole, kolege iz petog razreda A odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu sa kojima je Redžifef. maturirao 1978. godine su u mjesecu ramazanu za vrijednu učenicu organizovali i pripremili novčanu bajramsku hediju. Željeli su, bez obzira što ih je smrt Redžif-ef. rastavila prije 17 godina, da kažu kako ga, a ni njegovu porodicu, nisu zaboravili. Naprotiv, sav period od njegovog preseljenja postojala je komunikacija jer četiri kćerke su u momentu njegove smrti bile maloljetne. Ta dugogdišnja veza i poštovanje prema porodici rahmetlije i porodice prema kolegama iz razreda u kojem je bio Redžif-ef., potvrđena je na kraju Ramazanskog i pred sami Kurban-bajram. Naime, treći dan Ramazanskog bajrama porodicu Redžifef. u Gornjrm Vakufu ispred svojih kolega posjetio je penzionisani imam Hazim-ef. Spahić i najmlađoj kćerki Mubini uručio bajramsku hediju. Pažnja kolega prema njegovoj maloljetnoj kćerki izazvala je duboka osjećanja i dirnula u srce kćerke i suprugu Redžif-ef. Primajući novčanu hediju Mubina je rekla: „Zahvalna sam Allahu, dž.š., što razredne kolege nisu zaboravile moga rahmetli babu i što su me obradovale bajramskim poklonom koji ima daleko širu dimenziju od materijalne. Molim Allaha da iskazana briga bude mnogostruko vrjednovana na Sudnjem danu.“

Trećeg jula, na poziv Redžifovih kćerki i supruge, u Gornjem Vakufu je održan generacijski sastanak odjeljenja A petog razreda maturanata Gazine medrese iz 1978. godine. Supruga i kćerke su na taj način željele iskazati poštovanje prema kolegama Redžif-ef. koji je unatoč godinama od preselenja zadržao svoju poziciju među njima zajedno sa ostalim merhumima iz generacije (Hasan-ef. Palić, Mehmed-ef. Kurtić i Sulejman-ef. Šabanović). U okviru sastanka u Mahalskoj džamiji razredne kolege su zajedno sa glavnim imamom i imamima Medžlisa izvele kraći program posvećen Redžif-ef. Asima-hanuma je nakon svega kazala: „Moj rahmetli Redžif-ef. bio je dobrota od insana. To su cijenile i danas cijene džematlije u Gornjem Vakufu sa kojima je sarađivao tokom 21 godine obavljanja svoje imamske dužnosti, a i njegove kolege s kojima je 5 godina bio u medresi. Kćerke i ja smo željele da umjesto rahmetli Redžifa budemo domaćin generacijskom sastanku. Radosna sam što je došlo do tog susreta koji je bio pun topline i bliskosti.“

Uz naglašenost bajramske hedije i generacijskog sastanka bitno je istaći činjenicu da je Asima-hanuma relativno mlada preuzela ulogu oca i majke, svila gnijezdo sa svojim kćerkama, upućivala ih pravom putu, podsjećala, bodrila i uspjela ih uz Allahovu pomoć izvesti na selamet. Hvala Bogu ponosna je na njih, kao što bi bio i Redžif-ef. Uzda se i vjeruje da će im one biti zalog za Džennet. Jer, najstarija Velida, rođena 24.05.1985. godine, završila je četverogodišnji studij arapskog jezika na Al-Azharu u Kairu, Egipat. Hifz je položila u Kuvajtu gdje je udata i majka je troje djece. Dvije godine mlađa Dževida, također je završila isti fakultet kao i Velida. Udata je, majka je dvoje djece i živi u Gornjem Vakufu. Nizama Meštrovac-Brica, rođena 29. 03.1993. godine, magistrirala je u Sarajevu i diplomirani je inženjer saobraćaja i komunikacija. Udata je u Gornjem Vakufu i majka je jednog djeteta. Nudžejma Al-Zawahireh je rođena 11.12.1998. godine. U procesu je izrade magistarske teze iz mikrobiologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Udata je u Bugojnu i majka je jednog djeteta. Najmlađa Mubina, rođena 26.07.2005. godine, sa majkom živi u Gornjem Vakufu i učenica je drugog razreda srednje medicinske škole.

Inače, Redžif-ef. Meštrovac je rođen 12.02.1958. u Lendićima, Jajce. Poslije završetka Gazi Husrev-begove medrese i odsluženja vojnog roka upisao je studij na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu. U januaru 1983. godine došao je na dženazu svome ocu kada mu je oduzet pasoš zbog navodne povezanosti sa organizacijom Mladi muslimani. Prvo i jedino zaposlenje bilo mu je u džematu Mahalske džamije u Gornjem Vakufu. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu zajedno sa džematlijama i sugrađanima proživio je težak period i svijetla obraza. Svoju imamsko-hatibsku i muallimsku dužnost završio je časom smrti 08. augusta 2005. godine. Željom džematlija ukopan je u haremu Mahalske džamije. Gornji Vakuf ga je zapamtio po plemenitosti, susretljivosti i ljudskosti koju je iskazivao prema svakom. Njegova imamska ahmedija ostala je čista i bijela i takvom je čuvaju njegova supruga i kćerke.