preporod

Kad odlaze dobri ljudi

AZIZ NUHIć – KONJIC

Duboko me dirnula vijest da je moj dugogodišnji radni kolega i prijatelj hadži Ibrahim (Halila) Halilović preselio na ahiret dana 27. marta 2022. godine u 66. godini života. Dvadeset godina bili smo radne kolege, dijelili dobro i ono manje dobro. Nikada ljudima nije govorio iza leđa o njihovom lošem ponašanju i grijesima. Uvijek je to bilo oči u oči i za njihovo dobro, ali onako kako bi to rekao otac svome djetetu. Zbog tog nijeta i vjerskih normi kojih se čvrsto držao, bio je poznatiji kao naš „Muftija“, nego Ibrahim. Znam više ljudi na koje je Ibrahimova riječ, Allahovom milošću toplo spuštena na srce, i privukla ih u džemat i džamiju. Za neke od njih se mislilo da nikada neće ući, čak ni u džamijsko dvorište, a oni naučili i arapsko pismo i ušli u Kur’an. Eto kakvu je snagu Ibrahimova riječ, Allahovom milošću imala i koliko je kod ljudi bila cijenjena.

Dobro je poznato kakav je bio odnos prethodne države prema vjeri, vjerskim institucijama i samim vjernicima. U poslijeratnom periodu neki vjernici su označavani opasnim po sistem, praćeni su konstantno, proganjani i zatvarani. Jedan od njih je bio i Ibrahimov otac rahmetli Halil. Odležao je tri mjeseca u zatvoru, samo što je na nekoj svadbi kazao da bi se radije odrekao svoga sina, nego što bi prihvatio da oženi osobu druge vjere i da ga ona odvede na put nevjerstva. Doušnik je odmah sljedećeg dana otišao i prijavio Halila. S obzirom da su svi znali Halila kao čestitog i poštenog čovjeka, pa i sudija koji mu je sudio, pokušao mu je pomoći riječima: „Ma daj Halile reci da to nisi rekao, pa ću te osloboditi kazne“. Halil, je na zaprepaštenje sudije mirno kazao: „Ne, ne mogu lagati. Ja sam to rekao“. I odležao je tri mjeseca u zatvoru. Dušu je ispustio u svojoj 63. godini života. Halil je inače završio Konjičku medresu prije Drugog svjetskog rata, a dio svog radnog vijeka proveo je radeći na željeznici. Ibrahim je bez sumnje kroz život koračao babinim stopama i kao iskreni vjernik nije mogao postići rezultat adekvatan svome znanju.

Nakon kraha komunističke ideologije i nagovještaja prvih višestranačkih izbora, Ibrahim se među prvim angažuje i svim srcem podržava politiku SDA. Ulazi u njeno najuže rukovodstvo i konstantno djeluje na privlačenju novih članova. Prvi kojeg je Ibrahim uključio u stranku bio je autor ovih redova, jer mi smo svojim vjerskim opredjeljenjem bili željni one politike kojoj će vjerske slobode bit među najvažnijim prioritetima. Nešto kasnije, kada se naslućivalo da bi moglo doći ratnih sukoba na prostoru bivše SFRJ, aktivisti SDA, među kojim je bio i Ibrahim angažuju se na pripremama za odbranu od agresije. Od samog početka rata bio je pripadnik AR BiH. Dočekao je kraj rata na dužnosti pomoćnika komandanta za vjerska pitanja.

Sa suprugom Ramizom živio je u skladnom braku punih 40 godina. Allah im je podario dvoje divne djece, sina Alema i šćer Maidu. Alem je završio Medicinski fakultet, odsjek stomatologije i uvaženi je stručnjak u ovdašnjoj medicinskoj ustanovi. Vrlo lijepo i po tedžvidu uči Kur’an. Maida je pravnik po struci i još kao djevojčica završila je svoju prvu hatmu. Hadži Ibrahima i suprugu Ramizu Uzvišeni Allah dž. š. je nagradio unučadima Medinom, Tajrom i Alijem. Do posljednjeg udisaja bili su sreća i radost Ibrahimove duše. Često bih ga petkom na konjičkoj pijaci sretao kako šeta sa unukom Tajrom. Pričao bi mi koliko je sura naučila i da je najsretniji kad je u društvu svoje unučadi. „ Znaš Azize, djeca su najiskrena, ne znaju lagati kao odrasli. S njima je čovjek najrahatniji. Uvijek će ti kazati ono što misle. Ne trebaš sumnjati u njihove riječi“, rekao bi mi u šali.

Jedan od najvažnijih prioriteta za svakog muslimana jeste i njegov odnos prema svojim roditeljima. Kad mu je majka onemoćala i legla u bolesničku postelju on je svakodnevno bio uz nju i od hrane, lijekova i higijenskih potreba i obaveza sve obezbjeđivao i izvršavao. Ako u određenim trenucima nije bilo prisutne ženske osobe a bilo bi neophodno kupanje Ibrahim je to sam radio. Kad bismo razgovarali o tome, on bi sa takvom ljubavlju govorio o svojoj majci da bih ja nastojao da se suzdržim i ne zaplačem. Allah najbolje zna, ali on je samo tim gestom zaslužio lijepi Džennet.

Prije nekoliko godina Ibrahim je otišao u zasluženu penziju. Koliko god da su ga radovali saffovi ispunjeni mladim svijetom, još više bi ga rastužili prepuni kafići mladosti. Po prirodi preosjetljiv, teško bi podnosio političko raslojavanje i ogovaranje unutar bošnjačkog korpusa. O ratovima i neslozi širom islamskog svijeta pričao bi s neskrivenom gorčinom. Ukopan je na mezarju u svom rodnom selu Hondići. Dugi safovi džematlija ispunili su seosko mezarje, a bijele ahmedije okružile njegov kabur, baš kao što i priliči čovjeku koji je cijeli svoj život vezao za vjeru islam, svoj narod i svoju zemlju BiH.

Merhumi

bs-ba

2022-08-01T07:00:00.0000000Z

2022-08-01T07:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/282557316962131

Islamska Zajednica