Sjećanje na bulu Hama-hanumu Olovčić rođ. Memiš (2012-2022)

Vrijeme je najbolji pokazatelj koliko određena osoba može značiti za svoj džemat ili zajednicu. U većini slučajeva tek kada čovjek ode sa ovog prolaznog svijeta njegovi dojučerašnji savremenici dođu do takve spoznaje. Ove 2022. godine navršava se deset godina od kako je na bolji svijet preselila sarajevska bula i profesorica Hama-hanuma Olovčić. Svojim radom i zalaganjem ostavila je značajan trag na polju vjerskog života džemata Faletići, stoga se uz desetogodišnjicu njenog povratka uzvišenom Allahu dž. š. prisjetimo osnovnih detalja iz njene biografije.

Hama-hanuma Olovčić rođena je u mjestu Oborci kod Donjeg Vakufa 1964. godine u vjerničkoj porodici Džemila i Munire Memiš. Njen brat hadži Ramiz efendija Memiš dugogodišnji je imam u Njemačkoj, a rahmetli majka Munira obavila je hadž. Hama-hanuma je završila Gazi Husrev-begovu žensku medresu u Sarajevu u trećoj generaciji upisanih učenica (1980-1984). Po završetku medrese bila je zaposlena u Odboru islamske zajednice Donji Vakuf, gdje je svojim radom ostavila izuzetno pozitivan utisak. Nakon udaje napustila je ovo radno mjesto i preselila se u Sarajevo. Bila je u braku sa Azizom Olovčićem iz Faletića. I nova porodica u koju se Hama-hanuma udala živjela je islamskim načinom života. Njen svekar Abid Olovčić bio je mujezin džamije Faletići, ali je činio i mnogo drugog hizmeta Islamskoj zajednici sakupljajući članarinu, dobrovoljne priloge, kurbanske kožice, zekat i sadekatul-fitr. Sve je to radio bez nadoknade, u korist Zajednice i džemata. Izuzetan doprinos dao je, također, i prilikom organizacije i proširivanja mjesnog mezarja u Faletićima. Hama-hanuma je obavljala poslove bule, učeći tevhide i mevlude, kako u Faletićima, tako i u drugim dijelovima džemata: Hladivodama, Škaljinom sokaku, Hadžijskoj ravni, ali i širem području Sarajeva. Slijedeći Allahovu dž. š. naredbu da je musliman dužan tražiti znanje i usavršavati se, nije ostala na medresanskom nivou obrazovanja, pa je upisala i Islamski pedagoški fakultet u Zenici. Diplomirala je 2009. godine. Dugi niz godina Hama-hanuma predavala je vjeronauku u Osnovnoj školi „Vrhbosna“u Sarajevu. Generacije učenika svjedoče o tome da je, iako strog, bila pravičan profesor, koga su krasile izvanredne pedagoške kompetencije. Nastojala je kod djece razviti empatiju, solidarnost i dobar drugarski odnos. Kao njen učenik, kome je bila i razredni starješina, svjedočim da je u njenom odnosu prema nastavi vjeronauke akcenat bio stavljen na odgojni aspekt. Na taj način pripremala je djecu da budu dobre osobe i korisni članovi zajednice, koji će znanje stečeno na njenim časovima znati primjeniti u komunikaciji sa drugim ljudima, znati pomoći onome kome je pomoć potrebna i na taj način izgraditi sebe kao dobre vjernike muslimane. Još kao učenica medrese, prilikom jednog intervjua za Preporod, istaknula je kako joj je najdraži predmet Ahlak i zaista, u skladu sa ovom svojom izjavom, nastojala je da ide kroz život, kao profesor vjeronauke i bula. Prepoznatljiv trag ostavila je u organizaciji i funkcioniranju vjerskog života džemata Faletići, osobito među ženskom populacijom. Tevhidi i mevludi koje je ona učila bili su uvijek posjećeni od strane mnoštva džematlijki. Pored lijepog mekama za učenje kur’anskih ajeta, dova, ilahija i mevluda kojima je napajala duše prisutnih, svaki ovaj skup bula Hama je posebno obogatila korisnim vazom. Hama-hanuma Olovčić preselila je na ahiret u 48. godini života. Ukopana je u Starom mezarju u Faletićima, nedaleko od kuće gdje je živjela. Veliki broj prisutnih na dženazi i tevhidu bili su jasni pokazatelj koliko su džematlije cijenile Hama-hanumu i koliko je njen rani odlazak sa ovog svijeta bio iznenadan za mnoge. Danas, deset godina poslije, posebno se uočava nedostatak jedne ovakve osobe u našem džematu. One osobe koja će vas sa osmijehom sresti na ulici ili u džamiji, koja će vam uputiti lijepu riječ i posavjetovati vas kako se lijepim islamskim vladanjem odnositi prema ljudima i ići kroz život. Takva je bila Hama-hanuma Olovčić. Svima nama koji smo je poznavali, koji smo učili pred njom i od nje, ali i onima koji budu čitali ovaj tekst, ostaje da se dovom i Elhami-šerifom sjetimo naše drage bule i da zamolimo uzvišenog Allaha dž. š. da joj podari najljepše mjesto u Džennetu.