Said Šteta Vodeničar

Said Šteta je rođen 1963. godine u selu Gorica, općina Konjic. Poeziju piše od svoje rane mladosti, da bi nešto kasnije okušao se u prozi. Nagrađivan je više puta, te zastupljen u brojnim bosanskohercegovačkim i regionalnim zbornicima. Pored književnosti, aktivan je novinar i stalni saradnik i dopisnik portala Bošnjaci.net u New Yorku, te saradnik novina Naša riječ Zenica, novina Preporod, ali i nekoliko portala u BiH. Član je Udruženja BH novinari, kao i međunarodne asocijacije novinara. Iza sebe, osim romana Vodeničar, ima objavljenu zbirku poezije Ni šetač više nisam ulicom, knjigu Batonove priče i knjigu priča, kolumni i reportaža Tragom čaja od papaje.

Ono po čemu se ovaj roman izdvaja od drugih lirskih romana i tekstova uopće, jeste jezik kojim je napisan. Najtačniji opis ove knjige bio bi: lijepa. Ima knjiga koje nas zabrinu, uz koje se ljutimo, strahujemo šta će se desiti s junacima, ima ih koje nas nasmijavaju, i svaka ona koja je proizvela neku reakciju u nama ima svoju vrijednost. Ali ova knjiga je utoliko vrjednija što u vremenu kada je većina poetskih postupaka potrošena pa se autori trude da na sve bizarnije načine začude čitaoca, polazi od one bazične namjere lijepe književnosti, kako se to nekad zvalo, a to je da čitalac uživa dok je čita. I jedna je od rijetkih koja se usuđuje da opiše ljepotu, tako da je i čitalac osjeti, jer sreću i ljepotu je najteže opisati. A Said Šteta je to u potpunosti uspio - kaže u svojoj recenziji za ovaj roman mr. sc. Zenaida Karavdić.

Recenzent Enes Topalović je zapisao: Roman o čovjeku i prirodi, i filozofski, i religijski i istorijski i ljubavni i... ljudski daje i izvjesni presjek opisanog vremena i ljudskih karaktera u zemaljskom svijetu, gdje se dobro i zlo oduvijek natječu pod nadzorom Stvoritelja. Ko još sa zdravim radoznalim razumom nije tragao za suštinom, bitkom života i njegove prolaznosti? Zato je lik vodeničara ogledalo svih onih posebnim razumom obdarenih i onih nebeskim moralom ogrnutim koji često strše iz mase, ponekad i zavedene niskim nagonima ili ideologijama. Ne, ne može svako imati tako čist moral, ljudi su grješnici, bar većina. Ona izabrana manjina su evlije, sveci, lučonoše, vodiči, dušepazitelji, kao vodeničar, kao i mnogi likovi u književnosti.