Muke po dijaspori: izbori ili ćevapi

Na jednom druženju s mladima iz dijaspore predavač je zatražio od mlade publike da zapišu jednu ili dvije riječi koje u sebi nose asocijaciju na Bosnu ili ono što osjećaju prema Bosni. Pored nekih lokalnih simbola, poput Baščaršije, u izboru asocijacija uvjerljivo su prednjačili ćevapi. Predavač je mogao mladu populaciju, zbog njihovih godina, Bošnjaka osloboditi odgovornosti od ovakve pojednostavljene percepcije onoga što bi mogli zvati domovinom. Međutim, pitanje je kako se Bosna percipira kao domovina u stavovima njihovih roditelja kada govore o Bosni? Odnos dijaspore spram Bosne kao rodne grude se možda može vrednovati njihovim ulaganjem u kuće koje su morali napustiti tokom agresije, donacijama za džamije itd., ali njihov odnos spram Bosne kao države mogao bi se vrednovati njihovim odnosom prema izborima u Bosni. Preko 200 hiljada Bošnjaka živi u Njemačkoj i Austriji, u Americi isto toliko, a hiljadama se broje u Skandinaviji, Australiji itd. Za ovogodišnje opće izbore prijavilo se do 80.000 ljudi porijeklom iz Bosne. Prije četiri godine bilo je registrovano ukupno 76.000 birača izvan BiH, ali na izborima je glasalo oko 40 hiljada, što znači da skoro 30 hiljada registrovanih nije glasalo. Tako se i ove godine može očekivati slična situacija. Treba imati na umu da je u ovim planovima značajan broj građana koji žive u Hrvatskoj i Srbiji.

Bošnjaci koje smo zvali, a i sami su se lamentirajući zvali, muhadžirima danas, hvala Bogu, dobro žive širom Evrope i Amerike nakon što su ih fašističke snage protjerale devedesetih godina. Sigurno bolje nego što bi živjeli danas u povratničkom ambijentu da su se vratili kao muhadžiri iz inozemstva nakon agresije.

Pitanje je kako govore u svojim inozemnim domovima o Bosni kao o domovini, ali domovini kao državi? Uzimaju li komentare na društvenim mrežama kao ozbiljne društveno-političke analize i predaju li se infantilnim zaključcima o politici: ma svi su krivi, svi su isti, ne može se ništa promijeniti? Ako ne vjerujemo da se išta može promijeniti, znajmo da se našim glasovima iz dijaspore sigurno može promijeniti politika barem u općinama manjeg entiteta u kojem stoluju oni koji su napravili rijeke muhadžira 1992-1995. godine.