Dodik nije strateg, ali izvršava strateške naredbe

Politika Dodika je strateška i često izgleda značajno ozbiljnija spram defanzivne politike probosanskih snaga kao i lokalnih političkih rasprava u duhu predizbornih kampanja

Na šesnaestoj sjednici skupštine tadašnje „Srpske Republike Bosne i Hercegovine“u Banjoj Luci 1992. godine vodila se diskusija na koji način poraziti probosanske snage, a Radovan Karadžić je najavio tom prilikom strateške ciljeve srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ove ciljeve je prihvatila Skupština kao zvaničnu politiku Republike srpske tokom rata. Tih šest strateških ciljeva srpskog naroda su: državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice, koridor između Semberije i Krajine, uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država, uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi, podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti, te izlaz Republike srpske na more.

Spajanje RS-a, a ne BiH sa Srbijom

Ako bi se detaljno analizirala politika RS-a i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu mnogi politički koraci u ovom entitetu pratili su ove ciljeve, ali ih i sadržajno proširivali. Stoga, mnoge

političke poteze u ovom entitetu, kao i donošenje zakona, koji se uveliko ‘kopiraju’ iz Republike Srbije, treba sagledavati u kontekstu paradržavne politike, a ne entitetske. Zadnji zahtjevi Milorada Dodika odbijeni su u Predsjedništvu BiH, a na režimskim medijima manjeg entiteta opetovano su naglašavane njegove riječi da će se mnogi projekti realizirati i bez državne saglasnosti te da je politika ostalih članova Predsjedništva BiH antisprska.

Dodik je predložio da Predsjedništvo usvoji nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja međudržavnog ugovora između BiH i Srbije o izgradnji gasovoda “Nova istočna interkonekcija BiH i Srbije” na pravcu granica Srbija – BiH – Bijeljina – Banja Luka – Prijedor - Novi Grad.

U službi Rusije

Jedan zahtjev se ticao i prijedloga smjene bošnjačkog Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića zbog nastupa na Krimskom samitu, na kojem su sve demokratske zemlje i političari još jedanput dali podršku Ukrajini u odbrani od ruske agresije. Kroz inicijativu Krimske platforme, između ostalog, osuđuje se i poziva Rusija da prekine vojnu agresiju na Ukrajinu, poštuje međunarodno i humanitarno pravo, kao i prava

manjina, ali i oslobodi Krim i povrati ga pod okrilje Ukrajine. Stav režima u manjem entitetu je osudio učešće Džaferovića, s obzirom na bezrezervnu podršku Rusiji. Članovi Predjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić nisu dali podršku ni ideji Otvorenog Balkana kojeg potencira Srbija. Na ovaj projekat gleda se s podozrenjem naročito nakon što ga je podržao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Još jedan zahtjev bio je u vezi s pokretanjem postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja memoranduma o razumijevanju i saradnji na realizaciji infrastrukturnog projekta “Izgradnja aerodroma Trebinje” između Savjeta ministara i Vlade Srbije, s nacrtom memoranduma. Ovaj projekat je posebno značajan zbog približavanja ovog entiteta moru na ovaj način te u kontekstu odnosa manjeg entiteta i Srbije s Rusijom. Promet roba, ali i ljudi itekako bi olakšao Srbiji i samoj Rusiji preko ovog aerodroma koji bi bio udaljen od Dubrovnika nekih pola sata vožnje. Nije poznato na koji način bi politika u Zagrebu gledala na ovaj projekat i na potencijalnu konkurenciju aerodromu u Dubrovniku, ali je poznato da bi ovaj aerodom imao najdužu pistu, najdužu u regiji, što bi omogućivalo slijetanje teretnih i vojnih aviona.