Šta je Otvoreni Balkan

Sinicijativom Otvoreni Balkan javnost se upoznala putem medija koji su u fokus stavili potencijal ekonomskog uvezivanja zemalja Zapadnog Balkana, koje ne bi bilo alternativa Evropskoj uniji nego jačanje regionalne saradnje. Srbija kao ekonomski najrazvijenija zemlja u ovoj inicijativu igra vodeću ulogu, a veliku podršku dale su Albanija i Sjeverna Makedonija.

Šansa za sve ili prilika za Srbiju i Albaniju

Otvoreni Balkan se opisuje kao prilika da se pojednostave granične kontrole i određene prepreke u cilju lakšeg kretanja ljudi, robe, kapitala i usluga. Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane pozitivno gleda na ovu inicijativu koju opisuje kao „jedan glas i šansa za sve“. Vrlo pojednostavljeno za jedan istraživački centar Institut opisuje Otvoreni Balkan kao neupitno odličnu ideju, izbor između prošlosti i/ili budućnosti, navodeći riječi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića iz Tirane: »Manje razmišljati o prošlosti, više o budućnosti“. To je „ekonomski klaster u nastajanju i predstavljat će konkurentsku prednost zemalja i regiona“i potrebno je uvjeriti Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru u važnost ove inicijative.

Postavlja se pitanje zašto neke zemlje, kao i EU, imaju zadršku prema ovoj inicijativi. Neki smatraju da se u ovoj inicijativi kriju hegemonističke ambicije Srbije iako to povlači pitanje kako Albanija, koja ima burnu političku prošlost po tom pitanju sa Srbijom, to ne vidi? Međutim, pišući o toj hegemonističkoj ulozi Srbije i idejama autokrate Vučića za BIRN Edward P. Joseph ističe i skrivene namjere tzv. Velike Albanije.

Fokus treba biti na EU i NATO-u

Joseph ističe značajno veće ekonomske benifite Srbije u ovoj inicijativi spram ostalih država, ali i ukazuje na podršku Rusije ovoj ideji opisujući potencijalni uspjeh inicijative kao pobjedu Putina i njegove vizije Balkana. Dr. Hamza Karčić, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smatra da umjesto podrške regionalnim inicijativama, poput Otvorenog Balkana, ključni lideri iz EU bi trebali snažno podržati pregovore o pristupanju Albanije i Sjeverne Makedonije Evropskoj uniji, osiguranju kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini te liberalizaciju viza za Kosovo kao i njegov kandidatski status.

„Za Bosnu i Kosovo pridruživanje NATO savezu je primarni cilj, a članstvo u NATO-u ostaje najvažniji strateški cilj bez obzira na napredak u procesu evropskih integracija. Bosna je spram drugih jugoslovenskih država platila najveću cijenu u borbi za nezavisnost, a nakon nje Kosovo. Nije slučajnost što ove dvije države oklijevaju u pridruživanju Otvorenom Balkanu i njihova teško stečena nezavisnost ne bi trebala biti ugrožena pridruživanjem inicijativi sumnjivih političkih ciljeva“, kazao je dr. Karčić.

Zaista ostaje nejasno zašto države koje nemaju složenih etničkih problema, kao Bosna i Hercegovina, troše mnogo više političke snage na ovakve incijative umjesto na ispunjavanje uvjeta za članstvo u EU, koji se upravo tiču ekonomije i zakona kojima se bavi i inicijativa Otvorenog Balkana.