Predizborno usijanje

Svi koji su prošli osnovnoškolsko obrazovanje upoznati su s pričom o cvrčku i mravu. Da ne ponavljamo detalje, općepoznata je njena pouka – zabavljači će ostati bez hrane i skloništa jer se nisu pripremili, vrijednice će preživjeti tešku zimu. Gotovo cijelu godinu državnici zemalja Evropske unije brinu kako će podnijeti ekonomsku krizu čije se najteže posljedice očekuju ove zime. Od agresije Rusije na Ukrajinu pitanje krize hrane i energije te njihovo značajno poskupljenje postalo je najvažnija tema finansijskih i političkih igrača u svijetu. S krajem ljeta počela su se nazirati i rješenja koja bi ljudima u EU olakšala prolazak kroz nastupajuću zimu – od vladinih preporuka građanima za štednju, interventnih sredstava u njihove kućne budžete, osiguravanja zaliha i alternativnih snadbijevača do novih multilateralnih političkih i ekonomskih dogovora. U Bosni i Hercegovini to je tek sporadično tema. Jednako kao i teme koje bi makar pokazale zabrinutost za nove prilike i izazove koji se naziru u svjetlu porasta utjecaja desničarskih partija u Evropi. Jer kod nas se ljeto potrošilo u “zabavu”. Doduše, u ozbiljnoj ugroženosti države i samog njenog opstanka, bio je tu i tamo po koji zreo politički glas ili potez ali je i to sve bilo reaktivno, nesistematično i, doima se, stihijski. Kod nas su sve vrijeme tekle pripreme za predizbornu kampanju – što podrazumijeva sirovi populizam i međusobno optuživanje političkih aktera – koja je nedavno i počela. U toj kampanji nema mjesta ozbiljnim rješenjima za ozbiljna pitanja i probleme s kojima se građani suočavaju.

Već i prije njenog zvaničnog početka, moglo se jasno raspoznati na koje teme će biti fokusirana. Ponavljaju se obrasci jer se političari – koji su jednako potkapacitirani i odlično osigurani u svojim interesnim skupinama koje nazivaju strankama – jedino tako snalaze. Očekivalo se da kampanja bude prljava, no ovo što svjedočimo u predizbornom mjesecu je prevazišlo i naše najgore pretpostavke i strahove. Bara bez dna, u kojoj ono što izgovaraju “poneseni trenutkom” sablažnjava javnost. Naravno, neizostavno se (zlo)upotrebljavaju vjerska osjećanja sintagmama, simbolima i referencama vjerskog sadržaja, jer im je to preostalo kao nepotrošeni kapital. U zanosu obraćanja koja ih vode ka “pobjedi” reference na religiju, iako same po sebi nepotrebne na predizbornim skupovima, pretvaraju se u potrošni materijal i kod vjernika izazivaju nefiltriranu odbojnost i osjećaj iznevjerenosti. Tako smo mogli vidjeti da se određene stranke situacijski poistovjećuju s “odabranim” skupinama i pobjede na izborima

Očekivalo se da kampanja bude prljava, no ovo što svjedočimo u predizbornom mjesecu je prevazišlo i naše najgore pretpostavke i strahove. Bara bez dna, u kojoj ono što izgovaraju “poneseni trenutkom” sablažnjava javnost. Naravno, neizostavno se (zlo)upotrebljavaju vjerska osjećanja sintagmama, simbolima i referencama vjerskog sadržaja, jer im je to preostalo kao nepotrošeni kapital.

najavljuju ajetima i hadisima, neke legitimnu vjersku praksu muslimanke karikiraju i označavaju metom u kritici ministrice vanjskih poslova dok ima i onih krajnje grotesknih koje najavljuju šefovanje svojih političkih šefova u džennetu. Muslimanstvo u politici umjesto da odiše nadprosječnom kulturom u obraćanju, predstavljanjem najfinijih programa kojima se pokazuje odgovorno promišljanje budućnosti i zagovaranje principa društvene pravde i sigurnosti – kod nas više nije ni karikatura spomenutoga. Umjesto toga, islamski sentiment se hoće svesti na fraze za dnevnopolitičku upotrebu, potpuno ispražnjene od sadržaja i bilo kakve vrijednosti. Uvrede, doušništvo, blaćenje, sistematsko zaglupljivanje ravno reality show učesnicima ne prestaje, a pred nama je još dugih petnaest dana. Pri tome su vrednote koje čine religijski sadržaj svedene na monetu za razračunavanje sa (pred)izbornim oponentima. Ne zaboravimo, učesnici predizborne trke su negdje pozicija a negdje opozicija. Svi glume opozicijsko ograničenje za nedjelovanje jer je to ulazna karta kojom “garantiraju” promjenu. Ukratko, ovakvim nastupima za bilo kakav ozbiljan politički manevar je mrtva i pozicija i opozicija. Isto važi, da se osvrnemo i na njih, za stranke koje sebe vole zvati ljevičarskim. I oni u predizbornoj kampanji igraju više na neku vrstu negativnog sentimenta spram religijskog i nacionalnog – s njima ipak koketirajući tamo gdje bi mogli ubrati pokoji glas – dok su njihovi socijalni i izborni programi zapravo nepostojeći. U konačnici, uznemirujuće predizborno usijanje za suštinsko – ništa.

Izbornih programa za ozdravljenje ove države i za susret s možda najvećom energetskom i krizom hrane nema ni u nacrtu, ni u obećanjima. Ni kod jedne političke opcije. Zabava traje dok ne zaboravimo da bismo na izborima trebali birati predstavnike koji su u službi države i naroda. Unatoč tome što na izbornim listama ima čestitih ljudi, teško ih prepoznajemo. Halabuka je prevelika. A jesen je na pragu, za njom i zima a gudala naših politikanata i dalje gude. Koliko loše, vidjet ćemo već s prvim zahlađenjima.

Ne trebamo zaboraviti da naša (izborna) realnost traje i nakon oktobarskih prebrojavanja glasova i konstituiranja vlasti. Pa, eto prilike, da ne kažem obaveze, da sve one koji nam danas ponešto i obećavaju – makar se čini da ne znaju ni šta bi zapravo obećali – pozovemo na odgovornost i za rečeno i za ono za šta se nisu, a morali su, pripremiti.