preporod

Ekonomska ZIMA

PIŠE: ADMIR ČAVALIĆ

U ovom trenutku Bosna i Hercegovina, kao i čitav svijet se nalaze u izuzetnim ekonomskim krizama koje „u hodu“formiraju nove paradigme. Toliko je (ne)povezanih ekonomskih događaja, da se nekada ne samo laik, već i ekspert iz ove oblasti, izgubi u haosu informacija – teško je vidjeti šumu od drveća i obrnuto, vidjeti drvo od šume. Zbog toga je potrebno razumjeti ključne odnose u oblasti ekonomije danas. Prije svega postojeću krizu.

Crni labud

Iako je Nasim Nicolas Taleb nekoliko puta javno negirao da je Covid-19 pandemija bio „crni labud“, svejedno većina donosilaca odluka je prihvatila mišljenje da je bilo riječi o krajnje nepredvidivom događaju (prva karakteristika fenomena „crni labud“) s ogromnim uticajem na društvo (druga karakteristika). Čak se i naknadna tumačenja o tome da su pandemije očekivane u 21. stoljeću, o čemu je pisao i sam Taleb, savršeno uklapaju u treću karakteristiku „crnog labuda“, a to je da svi poslije govore i pišu o tome kao da je to bilo predvidivo, sasvim očekivano i da se moralo desiti. Zašto krećemo od Covid-19 pandemije? Pa prije svega kako bismo razumjeli ključni faktor uticaja na aktuelnu ekonomsku situaciju. Ekonomije širom svijeta funkcionišu na način da će uvijek biti predvidivosti i mira. Kapital je poput plašljive životinje, ne voli nemire i haos. Zbog toga je Covid-19 pandemija apsolutno poremetila postojeće ekonomske odnose početkom 2020. godine. Pritom je bitno naglasiti, o čemu je pisao Johan Norberg, da je 2019. bila najuspješnija godina u historiji čovječanstva – po svim mogućim indikatorima – od ekonomskih preko političkih i širih društvenih pa sve do, interesantno, okolišnih. Još zanimljivije je da su naredne najuspješnije godine – 2017, 2018, pa onda pandemijska 2020. kao četvrta najbolja godina (kasnije će je dostići 2021).

Cijena pandemije

Međutim, bez obzira na dokazani globalni prosperitet, Covid-19 je utjecao da se države aktivnije uključe u društvena i ekonomska pitanja, pa smo imali dva modela rješenja – „kineski“koji podrazumijeva zatvaranje društva i „švedski“koji podrazumijeva laissez-faire pristup, kako to inače biva s pandemijama. Svijet je prihvatio prvi model, ali je morao platiti strašnu cijenu za navedeno, i tu cijenu još uvijek svi mi plaćamo. Konkretno, lockdown model je uvjetovao dvije ključne ekonomske negativnosti. Prva se odnosi na restriktivnu ulogu države, odnosno država, što je potpuno poremetilo globalne lance snabdijevanja. Toliko da u jednom trenutku ove godine nije bilo moguće nabaviti hranu za bebe u SAD, odnosno hranu općenito u pojedinim nerazvijenim zemljama. Druga negativnost se odnosi na monetarnu sferu. Kako bi finansirale lockdown, razvijene zemlje svijeta su morale osigurati maksimalno monetarno pokriće. Jer u ekonomiji sve se mora platiti, „nema besplatnog ručka“, kako je to formulisao ekonomski nobelovac Milton Friedman. To što je neko dobivao sredstva, a nije ništa radio, je kroz nekoliko mjeseci stvorilo ekonomski disbalans – više novca u opticaju, a manje realnih proizvoda/usluga (vrijednosti). Još stručnije napisano: inflacija. Dakle, inflacija je direktna posljedica Covid-19 pandemije i postaje primjetna već od polovine 2021. godine, a intenzivna i građanima aktualizirana od početka ove godine.

Jato labudova

Paralelno s inflacijom, dešava se niz drugih „crnih labudova“. Prije svega rat u Ukrajini koji, osim američkih obavještajaca i visokih diplomata, niko nije očekivao. Ovaj rat je direktno ili indirektno utjecao na pad optimizma na tržištu, daljne poremećaje u globalnim lancima snabdijevanja i u konačnici probleme s distribucijom i cijenom energenata. Sve nas to dovodi do konačnog faktora uticaja koji determiniše današnjicu – energetske krize. Privremena nestašica jednog energenta poput prirodnog plina automatski vodi većoj potražnji za drugim i alternativnim, n-tim energentom, odnosno povećanju njegove cijene. To se i desilo, pa je tako problem prirodnog plina postao problemom nafte i naftnih derivata, električne energije, a u Bosni i Hercegovini, peleta i uglja. Sumirano, kriza je izuzetna jer na nju više ili manje, direktno ili indirektno, trajno ili privremeno, globalno ili lokalno, utječu sljedeći međusobno povezani faktori:

• Covid-19 pandemija;

• Inflacija;

• Energetska kriza.

U pozadini, ovi faktori uvjetuju još niz drugih kriza – socijalnu, (geo) političku, ali i blokiraju neke ranije započete paradigme, poput zelene transformacije. Istina, kriza gura digitalnu transformaciju, uz niz drugih pozitivnih procesa i promjena.

Izvjesna neizvjesnost

Upravo je ovo jedno od glavnih obilježja ekonomskih kriza – vode niz negativnih, kao i paralelno pozitivnih procesa, od kojih ćemo dugoročno imati koristi. Naravno, u ljudskoj je prirodi, o čemu piše Daniel Kahneman, da voli kratkoročne dobitke i da bježi od kratkoročnih gubitaka, ali svejedno dugoročnost definiše život (Lord Keynes je volio bježati od ovoga principa navodeći da smo „na dugi rok svi mrtvi“). Ova kriza kao i sve druge ima dugoročno pozitivne efekte jer čini ukupni ekonomski sistem antifragilnijim na buduće pandemije, inflacije i slično. Pritom naglašava neke procese poput digitalne transformacije. Istina, u Bosni i Hercegovini to ide dosta sporije u komparaciji s razvijenim zemljama svijeta. Međutim, vratimo se na konkretne probleme koji nas očekuju u narednom periodu. Izvjesno je da će zima biti neizvjesna tj. očekujemo maksimiziranje negativnih efekata tokom zime. Zašto je to tako? Prije svega jer zimi trošimo više energije za zagrijavanje najviše, ali i po svim drugim osnovama jer nam vremenske prilike ne idu u korist kao što je to slučaj tokom ljeta. Očekuje se veća potražnja za prirodnim plinom i tu je najviše riziku izložena Evropa, naravno uključujući zemlje Zapadnog Balkana. U Bosni i Hercegovini to će biti posebno problematično za građane Kantona Sarajevo i nekoliko velikih privrednih subjekata koji se oslanjaju na prirodni plin. Moguće nestašice ili visoke cijene prirodnog plina će voditi ka subvencijama, od strane kantona i moguće entiteta, što će oslabiti budžetske potencijale. Pritom imamo recesijske tendencije, odnosno usporavanje privrede, što će smanjiti budžetski potencijal koji je ostvarivao rekorde zahvaljujući inflaciji.

Blagodati inflacije

Samo po osnovu indirektnih poreza u prvih šest mjeseci ove godine je ostvareno preko 935 miliona KM. Inflacija je neobičan ekonomski fenomen. Na prvu vodi rastu svih ekonomskih indikatora, pa je tako u Bosni i Hercegovini došlo do rasta industrijske proizvodnje, izvoza, plata (trenutno prosječna plata iznosi oko 1.126 KM), budžetskih prihoda na svim nivoima vlasti, čak i zaposlenosti. Neko bi rekao da je sve divno, ali to je samo inflatorna zabluda: u pozadini se smanjuje realno bogatstvo građana i onemogućuje ekonomska kalkulacija privrednika. Sada je ta „zabava“prošla i čeka nas recesija tj. pad ekonomskih indikatora. Vratimo se na prirodni plin – pored budžetske stabilnosti i pritiska na politiku, te uvećanih računa za građane – to vodi

i promjeni ponašanja tržišnih učesnika. Sada se značajan broj bosanskohercegovačkih građana priprema na tranziciju ka električnoj energiji. Zbog toga je generalni direktor Elektroprivrede BiH, gospodin Admir Andelija, upozorio da „električna energija ne može biti osnovni energent za grijanje“. Veća potražnja za električnom energijom znači da će naša domaća energetska preduzeća morati nabavljati istu po višim cijenama na globalnom tržištu kako bi zadovoljili domaće. Ista situacija sa potražnjom se dešava na globalnom tržištu što znači povećanje cijene ovog energenta. Također, u BiH raste potražnja za alternativnim energentima poput uglja i peleta, što je dovelo do privremene nestašice (uglja) i nevjerovatno visoke cijene (peleta).

Inflacija, pa recesija

Pored energetske krize, tokom zime se očekuje recesija, moguće i stagflacija. Recesija podrazumijeva pad ekonomskih aktivnosti tokom dva uzastopna kvartala u godini. Barem se tako tradicionalno posmatrala. Iako je SAD imala pad ekonomske aktivnosti u prva dva kvartala ove godine, predsjednik Biden ne želi priznati recesiju. Za Bosnu i Hercegovinu recesija znači blokadu rada naših privrednika, naročito izvoznika, što posljedično vodi stagnaciji ili padu visine plata, ali i nezaposlenosti. Postoji realna opasnost da će se isto desiti, barem kratkoročno. Stagflacija je još gora, a odnosi se na pad ekonomskih aktivnosti plus pozadinsku inflaciju. Međutim, ovaj fenomen je veoma rijedak. Zašto? To nas dovodi do pitanja kamata i rasta kamatnih stopa. Aktuelni trend rasta treba posmatrati samo, i samo, kao jednu od mjera protiv inflacije. Kamatne stope rastu kako bi se „ohladila privreda“i ponovo stvorio balans, pokušaj ekvilibirijuma – odnos proizvoda/usluga (vrijednosti) i novca, što se ranije spominjalo. Zbog toga rast kamatnih stopa ne treba posebno zabrinjavati građanstvo, čak i korisnike kredita, jer je pretpostavka da će uštede po osnovu usporavanja inflacije biti veće. Konkretno, ako su troškovi kredita veći za 20-50 KM mjesečno, moguće da se toliko „uštedi“zbog pada cijena finalnih proizvoda/usluga. Naravno, pod uslovom da mjere rasta kamatnih stopa ostvare željeni rezultat i nemamo stagflaciju. Dakle, dvije stvari determinišu dolazeću zimu. Prva se odnosi na energetsku krizu, a druga na potencijalnu recesiju. Treba biti spreman.

Proces učenja

Najbolje od svega, ako se tako može izraziti, jeste činjenica da ljudi uče i da posljedično i tržišta uče. U vrijeme opasnosti, naša tjelesna čula se izoštre, budemo „budni“, kako to naglašava Jordan Peterson. Tako je i u vrijeme ekonomskih kriza. Aktuelnost nas tjera da budemo „ekonomski budni“tj. da pratimo dešavanja oko nas i blagovremeno reagujemo. Zbog toga je finansijska i ekonomska pismenost poželjna. Šta činiti? Svako treba da donese ličnu odluku i preuzme odgovornost za navedeno. Ekonomski nobelovac Friedrich von Hayek nas uči da ako neko ima neko posebno znanje, obično to sebično čuva za sebe i to ostane na nivou neformalnog, a ne formalnog – školskog znanja. Svejedno, proces učenja je sveprisutan i dešava se. Učimo svaki danom i učimo na iskustvima drugih. To nas razlikuje od životinja. Šta možemo naučiti? Prije svega da iracionalne, panične kupovine i uopšteno panično ponašanje ne vodi dobrom, već stvara probleme za sve. Zima nije vrijeme kada treba panično kupovati. Nestašica neće biti – Zapad je prije više od 70 godina riješio ovo pitanje. Rast cijena da, nestašice sigurno ne.

Skladištenje vrijednosti

Treba štedjeti definitivno, ali možda najbolje na energentima. Bilo bi dobro da se ponovo napravi kalkulacija u vezi sa zagrijavanjem vlastitog doma, objekta i slično. Da li je moguće uzeti neki alternativni, jeftiniji energent? Također, ako neko ima ušteđevine, neka razmisli u kojoj valuti štedi. Nije svejedno da li je to euro ili dolar. Ako neko (opravdano) sumnja u novac, neka razmisli o drugim oblicima vrijednosti – nekretnine u Bosni i Hercegovini su popularne, prije svega zbog efekta dijaspore. Možda su i kriptovalute opcija, barem dok su na rekordno niskim vrijednostima, što je signal za ulazak. Neko investira u zlato, međutim, u našoj zemlji je još uvijek teško dobiti pravu cijenu investicionog zlata. Odluka je na pojedincu. Kada je riječ o državi, na nju se ne treba pretjerano oslanjati. Posebno zbog toga što ne radi ništa, mada i da radi pitanje bi bilo da li bi radila prave stvari. Svjedočili smo nizu loših političkih rješenja koja samo uzrokuju više štete od koristi. U idealnom scenariju, država bi se trebala posvetiti mjerama kao što su smanjivanje fiskalnog i bilo kakvog drugog opterećenja za građanstvo i privredu, inovacije u sistemu socijalne podrške i intenziviranje vanjskotrgovinskih aktivnosti. Sada je pravo vrijeme da se građanima i privrednicima pomogne kroz olakšice, odnosno socijalno ugroženim kroz konkretnu pomoć. Pritom, moramo zaštiti izvoz, ali još bitnije uvoz jer uvoz dugoročno obara inflaciju na domaćem tržištu. Vanjskotrgovinske aktivnosti su ključne da se zaštitimo od nestašica i visokih cijena. Zbog toga je bitno ulaziti u veća tržišta, projekte, poput EU, sada interesantnog Otvorenog Balkana i slično.

Do kraja… optimisti

Kako god, svaka kriza ima svoj početak i kraj. Ovoj se nadzire kraj, izuzev ako ne dobijemo još kojeg „crnog labuda“. To onda prevazilazi sve naše modele i paradigme. Svejedno, krize nas čine dugoročno otpornijim, antifragilnijim tačnije i šire naš korpus ekonomskog i drugog formalnog i neformalnog znanja. Kratkoročno gubimo, dugoročno profitiramo. To je najbolja ocjena svake, pa i ove krize. Problem je naravno što neke zemlje više profitiraju, a neke, obično poput naše, manje. Još veći problem je što cijenu svega toga ne plaća svako podjednako. Međutim, to nije razlog da se ne bude optimista. Jer realan optimizam ima izuzetnu vrijednost u ekonomskim procesima, tako da… Do kraja treba o(p)stati optimista. Sutra je novi dan.

Admir ČAVALIĆ je istraživač i predavač iz oblasti ekonomije. (Ko)autor je nekoliko knjiga od kojih se izdvajaju „Islam i slobodno tržište“, „Populizam“i slično. Predaje na IPI akademiji Tuzla, te je trenutno direktor Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona. Piše i komentariše za domaće i inostrane medije u funkciji ekonomskog analitičara. Živi i radi u Tuzli.

Prednja Strana

bs-ba

2022-09-15T07:00:00.0000000Z

2022-09-15T07:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/281827172617182

Islamska Zajednica