Mekka u vrijeme pradjeda i djeda Poslanikovog, a.s.

Abdulmuttalib će u svoje vrijeme ponovo pronaći i iskopati vrelo Zemzem koje je bilo izgubljeno. Za vrijeme Abdulmuttalibove uprave, a to je 571. godine u Mekki su se desila dva značajna događaja

Narod Mekke je napravio kompromis na način da su upravu nad gradom, upravu nad šest glavnih gradskih službi, podijelili između ‘Abduddāra, kojem je pripala uprava nad Kābom, i Abdulmenāfa, koji je dobio druge tri uprave, odnosno da se brine o snabdijevanju hodočasnika Kābe pitkom vodom, da obezbijedi hranu za hodočasnike koji bi došli u Mekku i glavnu vojnu komandu u toku rata.

Hašim (Hašimovići)

‘Abdulmenāf će nakon smrti svoga oca postati vođa plemana Kurejš. On je bio prapradjed našeg Poslanika Muhammeda, a.s., (treća generacija). Imao je dvije žene: ‘Atiku bint Murre iz plemena Benū Selime, koja mu je rodila sinove Hašima, Abdušemsa i Muttaliba i Vakidu bint Ebi ‘Adijj iz plemena Benū Māzin, koja mu je rodila Nevfela. Pred samu smrt on je ovu nadležnost predao svome sinu Hāšimu. Hašim je bio pradjed Muhammeda, a.s., (druga generacija). Po njemu su preci Poslanika, a.s., dobili naziv Hašimije. On je prvi koji je uveo seobu plemena Kurejš u ljetnim i zimskim danima (u Jemen i Šam) radi trgovine, o čemu govori sura Kurejš. Ibn Ishak kaže da mu je pravo ime bilo ‘Amr, a da je nadimak Hāšim dobio po tome što je prvi počeo u Mekki praviti i miješati (hašeme) kašu (poparu) od hljeba i vode za hodočasnike koji su tu dolazili. Bilo je to jedne gladne godine nakon što ga je otac, koji se brinuo o snabdijevanju hodočasnika hranom i vodom, poslao u Šam po namirnice. Poslije toga ga više niko nije zvao ‘Amr, nego Hāšim. Bio je jako bogat čovjek. Bavio se trgovinom. Umro je u Gazi za vrijeme posjete rodbini iz plemena Benū ‘Amr b. Kināne i poznato je da mu se mezar nalazi u džamiji u Gazi koja nosi naziv Džamija Sejjid Hāšim. Po njemu se i Gaza još zove Gāzetu Hāšim. Oženio se djevojkom iz Medine (Jesrib) iz plemena Benū Nedždžār po imenu Selma bint Amr b. Zejd b. Lebīd koja mu je rodila sina Abdulmuttaliba. Pored nje imao je još pet žena: Umejma, Kajla (koja mu je rodila sina Eseda – djed Alije r.a. s majčinu stranu), Hind, Vakida i Ummu ‘Adijj. Smatra se da je umro jako mlad.

Poslanikov, a.s. djed

Hašim je svoju vazifu brige o Kabi i hodočasnicima prenio na svoga sina ‘Abdulmuttaliba, djeda Muhammeda, a.s. ‘Abdulmuttalibovo pravo ime je bilo Šejbe el-Humejd. Većina smatra da se rodio 497. godine te da je u početku živio kod svoje tetke u Medini (Jesrib). Kad mu je otac preselio u Gazi, amidža ga je vratio u Mekku. Preselio je kada je Muhammedu, a.s., bilo 8 godina. Kaže se da je imao ispravnu vjeru i da nije nikada pridavao važnost kipovima u Mekki. Imao je više žena. Jedna od njih je bila Fatima bint ‘Amr b. E’iz b. ‘Imran iz plemena Mahzūm koja mu je rodila dvojicu sinova: ‘Abdullāha (oca Muhammeda, a.s) i Ebū Tāliba (amidža Muhammeda, a.s). Ostale su bile: Safija, Nutejla (majka ‘Abbāsa, r.a), Hala (majka amze, r.a), Lubna (majka Ebū Leheba) i Mumenne’a. U svoje vrijeme je bio jako cijenjen u Mekki. Kao upravitelj grada ujedinio je sve njene građane, obezbijedio sigurnost, uredio odnose među ljudima i bio istinski vođa i predvodnik u gradu. ‘Abdulmuttalib će u svoje vrijeme ponovo pronaći i iskopati vrelo Zemzem koje je bilo izgubljeno. Bio je poznat kao dobar poznavalac arapske poezije, a to je naslijedio od svojih predaka iz Medine (Jesriba). Preselio je u Mekki 598. g., u 98. godini života.

Događaji u vrijeme Poslanikovog, a.s. djeda

Za vrijeme ‘Abdulmuttalibove uprave, a to je 571. godine u Mekki su se desila dva značajna događaja koja vrijedi spomenuti. Te godine je Ebreha, abesinski namjesnik iz Jemena, izvršio pohod na Mekku s ciljem da sruši Kābu, i te godine je rođen posljednji Božiji poslanik Muhammed, a.s.

Ebreha el-Habešī (El-Ešrem) je bio vojskovođa Aksumskog carstva (neki kažu da je bio vladar ili namjesnik tog carstva u Jemenu) koje je trajalo od IV vijeka p.n.e. do X vijeka n.e. Grad Aksum na sjeveru Etiopije je bio njegovo sjedište. Važili su za veliku pomorsku i trgovačku silu koja je vladala područjem Crvenoga mora. Aksumsko carstvo je vladalo Jemenom (himjerskom civilizacijom) i područjem Hidžaza 531 – 565. g. U vrijeme Ebrehe kraljevstvo Aksuma je bilo kršćanske vjere. Kršćanstvo su prihvatili u IV vijeku. Njega spominju neki bizantinski spisi i spisi drugih civilizacija iz tog perioda. Poznat je po tome što je u Jemenu izgradio veliku crkvu koja je trebala arapska plemena da odvrati od obilaska Kābe u Mekki. Pošto mu taj plan nije uspio odlučio je da se sa vojskom uputi u Mekku i sruši Kābu (Sura El-Fīl). Taj pohod je završio neslavno. Vezano za ovaj događaj za Abdulmuttaliba (djeda Muhammeda a.s.) se veže poznata priča kako je došao Ebrehi da traži svoje deve nazad pošto mu ih je Ebrehina vojska nadomak Mekke zaplijenila. Ebreha mu reče: Kakav si ti upravitelj grada? Ja sam došao da ti srušim Kabu a ti me pitaš i brineš se za deve. A Abdulmuttalib mu reče: Te deve su moj emanet. Ja sam njihov gospodar i pripadaju meni. Ti meni vrati moje deve a Kāba… i ona ima svog Gospodara koji je čuva i brine se o njoj. Allah, dž.š., je uništio i Ebrehu i njegovu vojsku za vrijeme ovog pohoda.

Drugi značajan događaj, rođenje Muhammeda, a.s., je zauvijek promijenio ovaj grad. Od tog momenta otpočinje novo razdoblje ovog grada. Grad će u budućnosti doživjeti duhovnu preobrazbu i bit će svjedok velikih promjena koje će ga izdići na posebno mjesto kod velikog broja ljudi širom Svijeta.