Arapski samit u Alžiru kao teret zemlji domaćinu

„Nakon što je bio „čast“za zemlju domaćina i izvor diplomatskog, političkog, pa čak i turističkog marketinga, Arapski samit je posljednjih godina postao težak i sramotan teret za zemlju domaćina i za pozvane predsjednike i lidere“, navodi se u kolumni novinara Al-Kudsa al-Arabijja Teufika Ribahija, te nastavlja: „Razlog leži u ovim uzastopnim tenzijama u arapskom regionu i dubokim i preklapajućim krizama, kao i štetnom prisustvu regionalnih i međunarodnih strana koje igraju veće uloge od uloga arapskih vlada, neke od njih opasno sabotiraju, ali često uz arapsko saučesništvo, a sve u jeku rasprava o tome ko će doći a ko ne na predstojeći Arapski samit u Alžiru, smatra Ribahija. „Svakim danom sam sve uvjereniji da je interes Alžira bio da odustane od toga da bude domaćin predstojećeg samita koji je najavljen za 1. novembar. Danas ne postoji nijedna arapska država koja održava normalne i čvrste odnose sa svim arapskim zemljama. Teško je pronaći arapsku zemlju koja nije članica bloka ili saveza, otvorenog ili tajnog, protiv druge arapske države ili bloka... Danas, svako krilo arapske teritorije ima tempiranu bombu ili zamku. Palestinsko pitanje je tempirana bomba, Libija je zamka, Sirija još jedna, Jemen je problem, a Irak pola problema - otvoren za sve moguće. Dodajte svemu ovome i Zapadnu Saharu, problem granica, odnose s regionalnim stranama koje se petljaju u arapsko tkivo: Izrael, Turska i Iran. Odnosi između arapskih zemalja danas su zasnovani na osnovi koja je naizgled slična programu “nafta za hranu” na koje je Irak bio prisiljen 1990-ih, ali u svojoj dubini to je brutalan i nepravedan “pragmatizam” zasnovan na ucjenama. Iznenađen sam da postoji zemlja koja želi biti domaćin samita, znajući unaprijed za mine koje ga okružuju i njegov ishod.

Protekle sedmice svjedočili smo brojnim diplomatskim potezima u više od jedne arapske prijestolnice, među kojima je i Kairo. Tema tih poteza bio je predstojeći Arapski samit u Alžiru. Cilj je, kako se sugerira u nekim izvještajima, pokušati dobiti odgodu samita pod izgovorom da regionalni uslovi to ne dozvoljavaju“, navodi Ribahija, uz napomenu da je tradicionalni arapski samit ubio regionalne samite „izuzimajući samit Abrahamskog dogovora uspostavljan na nivou ministara vanjskih poslova zemalja koje uključuju Izrael, Maroko, Emirate, Bahrein i Egipat, koji će vjerovatno uskoro postati samit na nivou državnih lidera“.