Šejh Mahmud efendija (1929- 2022): Istaknuti čuvar EHLI-SUNNETA

Šejh Mahmud efendija je rođen 1929. godine u regiji Trabzon u selu Miço (sada Tavşanlı). Šejh Mahmud efendija je odgajan u svjetlu Kur’ana i sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. Sa šest godina je počeo učiti Kur’an pred babom i majkom. Veoma mlad je naučio napamet Kur’an, te tako postao čuvar Allahove knjige.

Nakon što je naučio Kur’an napamet biva poslat od roditelja u Kajseri da izučava matematiku, gramatiku i perzijski jezik. Poslije godinu dana vraća se u svoje selo gdje upoznaje najpoznatijeg kariu toga doba u Turskoj, Mehmed Rüşdü Aşıkkutlu-a. Družeći se s njim stekao je priliku da se temeljito posveti islamskim naukama. Kod njega je učio kiraet i tefsir, a preko Mehmed Rüşdü hodže upoznaje istaknute alime toga doba koji su predavali u poznatoj medresi Sulejmaniji. Tu dobija svoj prvi idžazet sa samo šesnaest godina. Šejh Mahmud efendija postaje izuzetno cijenjen i poštovan. Mnogi su išli slušati njegove dersove. Držao je dersove sedam godina, sve do polaska u vojsku. Promjena životnog puta će mu se dogoditi upravo u vojsci gdje se upoznaje s huzur hodžom, šejhom Ali Haydar efendijom.

Šejh Ali Haydar efendija je bio izuzetno učen hodža. U narodu je bio poznat kao osoba koja je posjedovala “živo znanje”. S njim su se konsultovali, u vezi Kur’ana i sunneta Allahova poslanika Muhammeda, alejhis-selam, posljednja četiri osmanska sultana. Pripadao je hanefijskom mezhebu. Ispravljao je mnoge alime toga doba čak i u dalekom Egiptu. Bio je mnogo poštovan od učenjaka, ali i od muktedija. Učenjaci drugih mezheba su dolazili kod njega na savjet i razgovor. Jednom prilikom je uputio kritiku na fetvu koju je izdao šejh Zahid Kevseri, poznati egipatski učenjak, a on, da mu se uzvišeni Allah smiluje, je rekao za šejh Ali Haydar efendiju: “On je naš učitelj, uvijek ima pravo da nas kritikuje.”

Tako je šejh Mahmud efendija, Allahovom odredbom, poslan „na noge“ovako velikom učenjaku šejhu Ali Haydar efendiji. Od dana kada ga je upoznao, nije se razdvajao od njega sve do njegovog preseljenja na ahiret.

Šejh Ali Haydar efendija je preselio na ahiret u augustu 1960. Tada počinje nova etapa u životu šejha Mahmud efendije. S jedne strane bio je zauzet obavljanjem imamske dužnosti u džematu i podučavanjem učenika, a s druge strane vasijetom koji mu je ostavio šejh Ali Haydar efendija prema saputnicima u tarikatu. Džamiju Ismail-aga, u kojoj je obavljao dužnost imama, je koristio kao centar i za tekiju i za medresu. Uvijek je ljude ohrabrivao ka znanju, radu i iskrenosti. U tom periodu uopće nije bilo lahko izučavati i podučavati islamskim naukama. Državna vlast se borila protiv toga. Narod je došao u stanje da nije znao učiti Kur’an, nije znao klanjati namaze, nisu poznavali vjerske propise, imanske šarte, pa čak ni izgovoriti kelimei-šehadet. Ezan se osamnaest godina učio na turskom jeziku, a oni koji bi učili na arapskom su praćeni i kažnjavani. Vjernici su omalovažavani kroz medije, a koristeći se klevetama narod su pokušali udaljiti od njih i na taj način se stvorio jaz između “običnog” naroda i ljudi koji su bili religiozni.

Bilo je teško pronaći nekog ko zna čitati Kur’an na arapskom jeziku, te je očigledan hizmet šejh Mahmud efendije koji je pod ovakvim uslovima, u svom višedecenijskom radu, u kratkom vremenskom periodu uspio ispratiti na hiljade učitelja i učiteljica, desetine hiljada učenika i na milion osvjedočenih muškaraca sa sunnet bradom i žena s hidžabom.

Šejh Mahmud efendija je neprestano obilazio sve provincije, kasabe i sela uvijek čineći “emr-i bi’l- maruf i nehy-i ani’l-münker” i pozivajući ljude da izučavaju nauku. Onima koji bi ga pitali da li ima neku naredbu ili želju odgovarao bi: “U svakoj mahali napravite mušku i žensku medresu.”

Međutim, srce mu nije bilo mirno da žene ostaju neuke, pa je radio i na tome. U kratkom periodu se povećao i proširio broj ženskih medresa. Mnoge žene koje su postale hafize i učiteljice su bile sebeb upute na pravi put drugim ženama.

Jedan učenik iz Konye koji je prisustvovao njegovoj halki 1962. godine je ispričao sljedeće: “Bio sam mujezin u Fatihu. Poslije sabah-namaza sam išao u Ismail-aga džamiju na dersove, a do podne sam bio na časovima kod šejha Mahmud efendije. Poslije podne bih se bavio učenjem, proučavanjem / istraživanjem. Imao sam petero djece. Imao sam teškoće oko plaćanja kirije za kuću. Odlučio sam da ću naći dodatni posao. Da bih to mogao raditi trebao sam napustiti pohađanje časova. Jednoga dana, poslije časa, šejh Mahmudu sam objasnio svoju situaciju. Bio je veoma tužan. Rekao mi je da sačekam, a zatim je ustao i otišao kući. Od supruge je uzeo tri narukvice, vratio se pa mi je rekao: “Uzmi, ovo je naš poklon tebi. Razmijeni i plati kiriju, ali nemoj izostajati s časova.”

Šejh Mahmud je govorio: “Ako u osobi koja je poznata kao muršid postoji primjena šerijata, u toj osobi ima i tarikat. Ako osoba nema šerijata onda nema ni tarikata, a ta osoba ne može biti muršid.”

“Ukoliko primijetite da izostavljam dvije trećine sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, nemojte me ništa pitati niti se savjetovati sa mnom.”

“Makar bio rob, fukara i hamal, kada spomeneš Allaha bivaš bolji od sultana.”

Prilikom posjete Damasku koja se dogodila 2009. godine u ljetnim mjesecima gdje je ulema zaključila ugovor, u mešayih medžlisu Muhammed Seid Ramadan el-Buti je istakao šejha Mahmud efendiju i rekao: “Mahmud efendi, uzvišeni Allah je preko vas sačuvao ehli sunnet u Turskoj.”

Mnogi današnji učenjaci su njegovi muridi. Veliki znalac hadži Dursun Feyzi je o šejh Mahmudovom fizičkom izgledu rekao: “Onaj ko bi klanjao iza šejha Mahmuda efendije bi pomislio da klanja iza Ebu Hanife.”

Lično ga je posjetio i veliki muhadis rahmetli Abdulfettah Ebu Gudde, izkazavši mu poštovanje. Fikhski učenjak iz Damaska, Abdurrezzak Halebi je bio jedan od najvećih poštivalaca šejh Mahmuda i uvijek ga je predstavljao svojim učenicima. Šejh Mahmud Sami Ramazanoglu rahimehullah, je također mnogo poštovao šejha Mahmud efendiju.

Šejh nakšibendijskog tarikata, hazreti Mehmed Zahid Kotku, je stalno dolazio u posjetu šejhu Mahmudu i ostavio mu je u vasijet da mu on lično klanja dženazu. Jedan od posljednjih osmanskih učenjaka i medinskih šejhova, hazreti Hattat Mustafa Necati Erzurumi efendija, je veoma poštovao šejha Mahmuda, te ga posjetio u hotelu u kojem je odsjeo u Medini i rekao je: “Šejtan ne bježi ni od koga kao od tebe. U ovom vremenu ti si šejtanov najveći neprijatelj.”

Poznati alim Muhammed Ali es-Sabuni je bio privržen šejhu Mahmudu i rekao je: “On nije samo turski šejh, on je šejh cijeloga svijeta.” Četiri stotine i četrdest islamskih učenjaka iz čitavog svijeta su potvrdili i odali priznanje šejhu Mahmud efendiji, smatrajući da je on bio mudžtehid našeg vremena. Mnogi drugi časni učenjaci su posjetili, prihvatili i priznali šejha Mahmud efendiju, ali ih ne možemo sve pojedinačno nabrojati.

Šejh Mahmud efendija je preselio na ahiret 23. juna 2022. godine. Dženaza-namaz je obavljen 24. juna 2022. Dženaza-namazu su prisustvovali brojni islamski učenjaci iz čitavog svijeta. Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Republike Turske, je također prisustvovao dženaza-namazu. Turski mediji su uživo prenosili dženazu na kojoj je, prema slobodnim procjenama, prisustvovalo blizu tri miliona ljudi.

Njegovo preseljenje na ahiret se smatra završetkom jedne ere. Iza sebe je ostavio na desetine izgrađenih mesdžida, medresa, organizacija i udruženja. Pod njegovim nadzorom je napisano i odštampano na stotine knjiga.

Šejh Mahmud efendija je ostavio vasijet da ga nasljeđuje šejh Hasan efendija koji ima 35 unučadi, i svi su hafizi Kur’ana. Također, sva njegova djeca su hafizi i daije. U teškim vremenima, nakon pada hilafeta, njegova porodica je nesebično radila na očuvanju islama u Turskoj. Allah neka mu podari svako dobro dunjaluka i ahireta.