Važan faktor u razvitku moralnih vrijednosti

Održana konferencija “Trideset godina Islamske vjeronauke u odgojno-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine: iskustva, izazovi i perspektive” na Fakultetu islamskih nauka UNSA

Konferenciju na Fakultetu islamskih nauka (FIN) Univerziteta u Sarajevu (UNSA) 17. i 18. novembra organizirali su FIN i Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini povodom obilježavanja tridesetogodišnjice postojanja Islamske vjeronauke u odgojno-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine (1992–2022) i osnivanja Studijskog programa islamske vjeronauke i religijske pedagogije na FIN-u.

Uvođenje vjeronauke nakon perioda državnog ateizma

Na početku konferencije akademik Enes Karić i Muharem Omerdić, rukovodilac nekadašnje Vjersko-prosvjetne službe, evocirali su uspomene na uvođenje vjeronauke devedestih godina koje se ubrzo našlo pred izazovom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Karić je naveo da su mnogi intelektualci bili protiv uvođenja vjeronauke i da su se predlagali nazivi predmeta poput kultura religija i historija religija. Katolički teolozi su reagirali s objašnjenjem da se nijedna nauka, kao fizika i slično, ne izučavaju isključivo kroz historiju. Kada bi se to desilo fizika bi se mnogima učinila odbojnom, jer se uz razvoj fizike porobila Hirošima i Nagasaki. U povijesti su mnogi zločini religijski motivirani, ‘historija religija’ bi se mogla baviti religijama i vjerama upregnutim u službu mnogih imperija, carstava i ideoloških sistema te na taj način religija bi bila u negativnom kontekstu. Vjeronauka se ne može reducirati na ‘historiju religija’. Ona podučava vjeri u Boga na jedan transhistorijski način. Znanje o kulturi religija je ionako bilo prisutno, jer je to jedino preživjelo nakon komunizma i fašizma. Prihvatili su se prijedlozi da vjeronauka treba da se zove vjeronauka, a da se ona koncipira s idealno zamišljene uloge religije u životu čovjeka, društva, porodice, zajednice itd.

U svom obraćanju Omerdić je potvrdio riječi Karića da su mnogi bili protiv vjeronauke, među kojima je bilo i efendija koji su to javno zastupali i na hutbama. U skromnim uvjetima i bez prethodnih dokumenata Vjersko-prosvjetna služba je uz požrtvovanost Omerdića, Ibrahima Begovića, Nezira Halilovića i Nedžada Grabusa djelovala na polju vjeronauke razvijajući kurikulum.

Šta nudimo, a šta su potrebe mladih i društva

Na konferencijskim izlaganjima predstavljeni su uloga i značaj vjerskog obrazovanja u javnom odgojno-obrazovnom sistemu. Kroz pregled mnogostrukih iskustava vjeronaučnog obrazovanja u odgojno-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine i odgojno-obrazovnim sistemima u regionu (Hrvatska i Srbija) i Evropi (Austrija, Njemačka), analizirani su uloga, značaj, ciljevi, položaj i status, te ishodi i utjecaji vjeronauke. Na konferenciji su predstavljena i iskustva vjeronaučnog obrazovanja iz ugla katoličke, pravoslavne i islamske vjeronauke, a bilo je i riječi o ulozi Fakulteta islamskih nauka u obrazovanju vjeroučiteljskog kadra 30 godina od osnivanja Studijskog programa islamske vjeronauke i religijske pedagogije. Kritički su analizirani izazovi koji stoje pred vjeronaukom na planu tumačenja i poučavanja vjere između religijske tradicije i modernosti u javnom prostoru, društvenih i kulturnih izazova koji stoje pred vjeroučiteljima u odgoju, poželjnih osobina vjeroučitelja, obilježja kulture i vrijednosti mladih u susretu s vjeronaukom, te izazova u kontekstu realizacije vjeronaučne nastave. Na konferenciji su izloženi zanimljivi podaci anketa koje pokazuju s kojim izazovima se mladi danas susreću i kako percipiraju vjeroučitelje te, na kraju, šta očekuju od njih. Primjera radi, rangirajući osobine vjeroučitelja od najvažnije do najmanje važne osobine učenici su na prvo mjesto, kao najvažniju osobinu, stavili poznavanje onoga što predaje, na drugo prezentacijske vještine vjeroučitelja, a na treće mjesto senzibilitet prema ljudima i zajednici.

Također, na osnovu ovih istraživanja postavljena su važna pitanja kojima se mora posvetiti veća pažnja kao što je ono o našim očekivanjima od vjeronauke: šta očekujemo od učenika i šta roditelji očekuju. Kada se uzme u obzir broj učenika koji pohađaju vjeronauku i broj vjeroučitelja potrebno je analizirati koji su krajnji rezultati vjeronauke, nakon školovanja učenika, da li su ostvareni ciljevi i u kojoj mjeri u ovakvoj promijenjenoj svakodnevici. Sve je ovo važno kako vjeronauka ne bi postala isključivo formalno obrazovanje.

Zaključci konferencije

Učešće na konferenciji uzeo je veći broj domaćih i međunarodnih znanstvenika, istraživača, edukatora, stručnjaka, nastavnika vjeronauke i drugih sudionika. Konferencija je zatvorena usvajanjem zaključaka i preporuka za buduće djelovanje u ovoj oblasti. Neki od zaključaka konferencije su: analiza ranih rasprava o uvođenju vjeronauke u školski sistem; razmjena primjera dobre prakse u vjeronauci između BiH i zemalja u regionu i Evropi; preporuka za analizu razvoja vjeronauke (kadra, statusa, pohađanja...) po muftijstvima ili kantonima i u RS-u; preporuka za aktivnije djelovanje udruženja vjeroučitelja i publiciranje stručnih radova vjeroučitelja; rad na novim zajedničkim odgojno-obrazovnim međureligijskim projektima; dalja sagledavanja utjecaja vjeronauke na vrijednosti i ponašanja učenika; rad na jačanju vjeroučiteljskih kompetencija u kontekstu novih društvenih i kulturnih izazova, te kompetencija za rad s djecom s teškoćama u razvoju; rad na razvoju platforme za pohranjivanje kvalitetnih digitalnih didaktičkih materijala za vjeronauku; izdavanje udžbenika vjeronauke na ćirilici za područje RS-a i nastavak istraživačkih intervjua s nastavnicima o vjeronaučnim iskustvima.