Brak: Prioritet mladih i briga roditelja

Šta mlade ljude vodi prilikom izbora bračnog druga? Šta im je prioritet, koji su im uvjeti najvažniji pri odluci da zaplove bračnim vodama? Koliko se trude da ta plovidba bude što ljepša, mirnija i na zadovoljstvo oboje njih? Koliko se roditelji i stariji trude da im pomognu da se snađu u svim tim novim životnim ulogama? Mnogobrojna su pitanja na koja bi svako imao svoje odgovore.

„Ijedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost, to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju“. (Er-Rum, 21) „O vjernici, nemojte sebi zabranjivati lijepe stvari, koje vam je Allah dozvolio. Nemojte pretjerivati i granice prelaziti, jer Allah ne voli one koji granice prelaze“. (El-Maide, 87)

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ne postoji bolji sklop osnovan u islamu nego što je brak“. „Brak je moj sunnet, pa ko ga izbjegava, taj ne pripada meni“. „O mladići! Ko od vas ima mogućnosti neka se ženi, jer je brak sredstvo da čovjek sačuva svoj pogled i to je najsigurniji put za očuvanje od bluda. Ko međutim, nema uslova za ženidbu neka posti, jer će na taj način najbolje ukrotiti svoje strasti“. “Ženite se i množite se, jer želim da s vama nadmašim ostale.”

A narod kaže: “Ko se mlad oženi i rano ruča, ne kaje se. Ko se mlad oženi i rano ustaje - dobro čini. Od starog oca kasna djeca. Pozna djeca gotova siročad”.

Brak kao i ishrana, pomaže i čuva čovjeka i vjeru. Kao što je za vjeru potrebno da čovjek živi, tako je i za čovječiji opstanak i njegov produžetak potrebna voda, hrana i brak čime zadovoljava fiziološke potrebe i istovremeno produžuje svoj život i produžava svoju vrstu.

Brak bi trebao biti nešto što nam je prioritet u životu, a prioritetima se prilazi razumno, s mnogo pripreme, uputa, edukacije i znanja. No, ono što je velika istina kod svih, ili pak većine, kako potencijalnih supružnika, tako i kod onih koji su već u braku, da se nekako malo ili nimalo, a da ne kažemo na pogrešan način, pripremaju za taj najvažniji životni korak.

Pripremamo se za sve i svašta. Školujemo se po dvanaest, šesnaest pa i više godina da budemo stručnjaci u nekom poslu, da ga obavljamo na najbolji način, da pomažemo drugima, i to je uredu. No, koliko se pripremamo, obrazujemo i školujemo da budemo dobra supruga, majka, snaha, dobar suprug, zet, otac. To učimo usput. Ako imamo dobre uzore, prije svih svoje roditelje, velika je sreća i pretpostavka da ćemo lekciju zvanu brak i mi savladati. Ali, šta ako smo mi ponijeli dobre osnove, a ona druga strana nažalost nije, pa nam sve upropasti?

Islam ima rješenja za sve, pa i za ovu, po mišljenju mnogih, najvažniju životnu odluku. Kada bismo slijedili kur’anske upute i praksu Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada bismo se trudili i učili upute koje nam oni daju, imali bismo zasigurno dobre uvjete za plovidbu zvanu brak.

Kakva je realna situacija u pogledu toga? Šta mlade ljude vodi prilikom izbora bračnog druga? Šta im je prioritet, koji su im uvjeti najvažniji pri odluci da zaplove bračnim vodama? Koliko se trude da ta plovidba bude što ljepša, mirnija i na zadovoljstvo oboje njih? Koliko se roditelji i stariji trude da im pomognu da se snađu u svim tim novim životnim ulogama? Mnogobrojna su pitanja na koja bi svako imao svoje odgovore.

Vrijeme mladosti je vrijeme izgradnje kada se oblikuju čiste bezgrešne duše, a u srcu se izgrađuje ličnost prema islamskim načelima. Dužnost djevojke je da se uz školovanje izgrađuje za buduću majku i odgojiteljicu te vjernu saputnicu svom životnom drugu, a dužnost mladića je da se uz školovanje izgrađuje za budućeg muža, oca i zaštitnika svoje porodice. Zato moraju sticati osnovne moralne upute, posebno one koje su potrebne ženi kao: ženske čednosti, duševna čistoća, tjelesna nevinost, strpljivost pri podnošenju životnih teškoća, pobožnost, te veliko pouzdanje u Allaha kao Svemogućeg pomagača i dobrotvora. I muž mora sticati određene vrline, te da one postanu osnova njegove ličnosti, kao vjera u jednog Boga, krajnje zalaganje za opskrbljivanje svoje porodice itd. Vrhunac svih ovih vrlina je neograničena ljubav i vjernost jedno prema drugom. Žena bez te ljubavi nije prava supruga, ni majka, a ni muž pravi suprug i otac. Bez toga oni nisu sretni, niti su sposobni da upućuju i čine sretnom svoju okolinu, a na prvom mjestu svoju porodicu.

Dužnost roditelja u pripremi djece za brak

Roditelji koji stvaraju sretnu porodicu, vrijedni su svake pažnje. Kao uzročnici dolaska na svijet svoje djece, oni su prema šerijatskim propisima dužni da se brinu za njihovo izdržavanje, te pravilan i dobar tjelesni i duševni odgoj. Roditelji su dužni da pripreme djecu za sretan život i da preuzmu emanet, ono što su im njihovi preci njegovali, čuvali i njima u emanet ostavili.

Pri odgajanju djece, u kritičnim periodima razvoja, “zauzeti” roditelji najčešće zaboravljaju razmišljati i skupa s njima raspravljati o izvjesnim vidovima odgoja, koji zahtijevaju od njih kao roditelja. U tome je posebno važno područje odgoja i priprema djece za stupanje u bračni život, bračnu zajednicu.

Nedostatak komunikacije u porodici bitno se odražava na kompletan društveni život u njoj, pa i na budućnost djece u pogledu braka. Roditelji su pitanje ženidbe i udaje, kao i izbor bračnoga druga svoje djece, potpuno prepustili njima, što je svakako krajnost koja nema osnove ni u vjeri ni u tradiciji. Tradicionalno je poznato da majka svoju kćerku putem redovnog odgoja priprema na život u braku. Ona kod kćerke budi, njeguje i ljubomorno čuva ženstvenost. Ne dopušta joj izlaganje nemoralnim izazovima, jer oni, osim što ruše ugled familije, bitno utječu i na budućnost djevojke. Prava majka muslimanka je ljubomorna na svoju kćer i nije poput onih majki koje dopuštaju svojim kćerkama da se provedu prije braka, kada već one nisu mogle. A one nisu mogle, ne zato što nisu htjele, već zato što su babo i majka bili dobri roditelji i što su pazili na svoju djecu. Nekadašnji roditelji nisu svoju djecu prepuštali ulici niti svakakvom društvu i zbog toga su im očuvali moral. Njima nije bilo svejedno s kim se kćerka i sin druže. Današnjim roditeljima u većini slučajeva svejedno je ko su prijatelji njihove djece.

Roditelji čine veliku nepravdu svojoj djeci, jer ih na ovaj način prepuštaju same sebi, ne brinu se o njima niti ih pripremaju za život, a kamoli za brak. Roditelji i djeca u našim porodicama sve više žive odvojenim životom. Otuđuju se jedni od drugih. Zbog toga nije ni čudo da kada se, kod već ostarjelog oca, pojavi želja da pomiluje svog sina, jer je shvatio šta je sve propustio u mladosti sin mu se izmiče i nema vremena za svog babu. A nema vremena, jer babo nekada nije imao vremena za sina. On je za sve drugo imao vremena, samo ne za svoje dijete.

Roditelji najčešće prilikom sklapanja brakova svojih sinova i kćeri ne utiču i ne informišu ih dovoljno o braku i bračnom životu, te ne ukazuju kakvi ih problemi mogu snaći kao mlade neiskusne ljude u zajedničkm životu.

Ukoliko želimo imati dobre članove zajednice ili društva, moramo im posvetiti lijep vjersko-moralni odgoj i dati im životne upute za samostalan život, koji će sutra ili kroz kratko vrijeme postati i sami roditelji, tj. moramo im dati što bolje i pouzdanije upute i savjete za novi život. Prema tome, ukoliko su mladi moralni i dobro upućeni, bit će moralna i jaka porodica, garancija je da će i društvo biti na dobrim temeljima. Drugim riječima rečeno: islamom zadojeni roditelji, daju vjerne članove svojoj zajednici, društvu i domovini.

Roditelji kojima je povjerena dužnost da imaju i pripreme mladog čovjeka za brak morali bi svoje upute usmjeriti na jednu tačku, a to je da mladi znaju ispravno upotrebljavati svoje tijelo i snagu svog duha i da ta dva dobra usklade u životu, da ih ne zloupotrebljavaju. Njegov duh, nagon, svježina i polet zavisi od njegovog odgoja. Za mlade je važno da tijelo priviknu na poslušnost zdravoj savjesti, koja se postiže kroz islamski odgoj. Da snagu, tjelesnu energiju podvrgnu zdravoj savjesti i upotrijebe je u korisne svrhe. Ukoliko to uspiju postići, njihov će život imati pravog vodiča i uspjet će u životu. Bit će mirni i sretni. Odgoj, dobrota, plemenita osjećanja, ljubav prema svima, područja su koja mladi moraju poznavati, iako je dobrota srca neistraženi dio. U vezi s navedenim Muhammed, a.s., je rekao: “Otac ništa ljepše ne može darovati svom djetetu od lijepog odgoja.” Zatim je rekao: “Odgojiti svoje dijete bolje je nego svaki dan dijeliti sadaku.”

Ženidba i udaja, odnosno pomoć pri pravilnom izboru bračnog druga, također spadaju u brigu roditelja. I zato su roditelji odgovorni. Roditeljima mora biti važno ko će biti muž njihovoj kćeri i ko će biti supruga njihovom sinu. Jedino što oni ne smiju činiti kada se radi o izboru bračnog druga djeteta jeste prisilna ženidba ili udaja. Po prirodi stvari, svaki otac i mati svoje dijete žele vidjeti sretno. Svaki roditelj je sretan kada mu je dijete sretno, a nesretan je kada mu sin ili kćerka pate u braku. Zbog toga se oni trebaju pobrinuti i uložiti maksimum truda da im se djeca na vrijeme i sretno ožene, odnosno udaju.

Podariti društvu čestite supružnike

Djecu treba upoznati da se s neuspjehom u braku prvenstveno kažnjavaju sami bračni drugovi, a najviše djeca iz takvog braka. Djecu treba pripremiti za život i na vrijeme im skrenuti pažnju na moguće bračne nesuglasice. Te nesuglasice često uzrokuju mnogi razlozi kao: pogrešan izbor bračnog druga, različite prirode, „nervoza“bračnih drugova, spolna hladnoća, porodično nasilje, dominacija jednog od supružnika, često odsustvo supruga, unošenje vanjskih problema u brak, ekonomski faktori, porodično porijeklo - kako jednog tako drugog bračnog druga, životna okolina, neželjeni uticaji roditelja, posebno majki, te rođaka, kao i mnogo drugih razloga. Međutim, najvažniji je faktor muževo i ženino nepoznavanje, te ignorisanje vlastitih obaveza i nespremnost i nepripremljenost mladih za bračni život.

Pravilnim i na vrijeme datim uputama svojoj djeci (kćeri i sinu) mogu se učiniti velike usluge, prvo djeci i sebi, a zatim sredini, zajednici i društvu u kome živimo. Tim uputama, ubrajajući tu i pripreme za bračni život, s jedne strane žele se ukloniti negativne i nepoželjne posljedice buduće bračne zajednice, a s druge strane, taj odgoj mladih ljudi učvršćuje mnoge pozitivne vrline njihova karaktera i pogleda, a bez tih osobina ne može se zamisliti jedan primjeran musliman. Naravno, time se čine velike usluge zajednici, odnosno društvu, dajući mu dva prava i odana pripadnika. I sigurno je da će ti vjerni pripadnici opet odgojiti primjerne sinove i kćeri, jer ih na to upućuje Allah, dž.š., i to je njihova vjerska dužnost. Pomislimo samo kako taj odgoj može uveliko razviti osjećaj odgovornosti, već pri samom sklapanju braka, a posebno za kasniji život u bračnoj zajednici.

Da svoju odgovornost za nebrigu o djeci ne možemo prebaciti na nekog drugog, govori Muhammed, a.s.: „Svi ste vi pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado: „Otac je pastir u svojoj porodici i bit će odgovoran za svoje stado; žena je pastir u kući svoga muža i bit će odgovorna za svoje stado; dijete je pastir imovine svojih roditelja i bit će odgovorno za svoje stado. Ukratko, svako je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado“. (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Ahmed i Ibn Hibban)