Hafiz Abdulah-ef. Budimlija - istinski sin našeg naroda

O hafizu Budmliji muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović je kazao: „On je istinski sin našeg naroda, Islamske zajednice, Bosne i Hercegovine. U Tuzli smo, kako se to često spominje, u jednom vremenu uspjeli da solidno utemeljimo i izgradimo institucije Islamske zajednice. Hafiz Budimlija ima veliku zaslugu za to.“

Hafiz Abdulah-ef. Budimlija je rođen u Foči 20.11.1922. godine. Sin je Hasana i Zejnebe, rođene Hasanović, i njihovo posljednje – četrnaesto dijete. Otac mu je bio trgovac, a majka veoma pobožna i učena žena. Završio je mahalski mekteb, a zatim mektebi-ibtidaiju, pa četverogodišnju osnovnu školu, te Hadži Mehmed-paše Kukavice medresu u Foči. Hifz je počeo učiti u medresi 1936. god., a okončao ga dvije godine kasnije. Nakon toga prelazi u Sarajevo na pedagoško-metodski tečaj. Prvo zaposlenje dobio je u Bijeljini 1939. godine u svojstvu pomoćnika džematskog imama-matičara. Bio je muallim i vjeroučitelj u mektebu i školi, te upravitelj muške ibtidaije. Jedan je od prvih potpisnika bijeljinske rezolucije, „Proglasa muslimana grada i kotara Bijeljina, NDH i Njemačkoj komandi“, 1941. godine. U džematu Dašnica u Bijeljini radi sve do 1946. god. kada odlazi na odsluženje vojnog roka.

Život i rad pod stalnom prismotrom

Godine 1949. hafiz Budimlija je zatvoren pod optužbom da je član organizacije Mladi muslimani. Robijao je u Tuzli, Podgorici i Zenici, izložen torturama i teškom fizičkom radu. U sobi br. 13, I odjeljenja KPD u Zenici, bio je, kako hafiz Budimlija tvrdi, zatvoren „sav bosanskohercegovački ešraf – hodže, svećenici, intelektualci i političari.“Među 120 zatvorenika su bili Derviš-ef. Spahić, hfz. Mahmud-ef. Traljić i hfz. Hamid-ef. Muftić. U krugu zatvora Hafiz će sresti i Omer-ef. Nakičevića, te Omer-ef. Okanovića. S obzirom da im nije bilo dozvoljeno da imaju bilo kakvu vjersku literaturu, a Kur’an nikako, kako je zapisao Hafiz u svojim Sjećanjima, bili su primorani pisati Mushaf rukom. Hafiz Fadil Fazlić o tome govori u svojoj knjizi o hafizima: „Cijeli Mushaf, u zatvorskim ćelijama, prepisali su: Derviš-efendija Spahić, Omer-efendija Okanović i Mustafa-efendija Mujagić. Nakon toga prijepis su pregledali: hafiz Mahmut Traljić, hafiz Abdulah Budimlija i hafiz Hamid Muftić.“U Zenici je hafiz Budimlija ostao do kraja 1953., kada je amnestiran, ali je iza toga još dvije godine bio bez građanskih prava. Na veliko insistiranje džematlija, hafizu Budimliji je dozvoljeno da bude imam Dašnice džamije u Bijeljini. Postavljen je za imama Atik džamije 1960. god. i na toj dužnosti ostaje sve do penzionisanja 1975. god. Zbog diskusije na predramazanskom sastanku u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, maja 1981. god., kojem je prisustvovao u svojstvu člana Sabora i predsjednika Medžlisa IZ-e Bijeljina, osuđen je na dva mjeseca zatvora. Na sastanku je bilo govora o problemu korištenja svinjskog mesa za užinu učenika muslimana. Dogovoreno je da se uputi dopis školama u kojima postoji takva praksa, što je hafiz Budimlija i uradio uputivši dopis školi u Bijeljini. Nije mnogo prošlo, a hafiz Budimlija je optužen, između ostaloga, za remećenje međuetničkih odnosa te je osuđen na dva mjeseca zatvora.

Cijeli Kur’an prepisan rukom hafiza Budimlije

U toku radnog vijeka obavljao je dužnost vjersko-prosvjetnog referenta MIZ Bijeljina. Bio je član Sabora IZ za BiH, Hrvatsku i Sloveniju i član Sabora IZ za SFR Jugoslaviju. U penziji je radio na sređivanju vlastite biblioteke od oko 2.800 starih rukopisa, knjiga i časopisa. Hafiz Budimlija je mnogo pisao te je zabilježio brojne podatake o Bijeljini, njenim imamima i alimima, njenim džamijama, mahalama, porodicama, političkom i vjerskom životu. Početkom 1988. godine počeo je prepisivati Kur’ani-kerim. Prepisivanje je bilo gotovo završeno kada je počela Agresija na Bosnu i Hercegovinu i jedan broj džuzeva iz treće trećine je nesato. Hafiz je prepisivanje Kur’ana završio u martu 2005. godine. Mushaf je dimenzija 21 x 15 cm i rađen crnim tušem. Na svakoj stranici je po petnaest redova a tekst je uokviren sa tri linije. Originalni rukopis prepisa Mushafa hafiza Budimlije čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci a kopija je pohranjena u školskoj biblioteci Behram-begove medrese.

Početkom Agresije, 6. aprila 1992. god. hafiz Budimlija napušta Bijeljinu, bez ičega, i stiže u Tuzlu, kada po drugi puta postaje muhadžir. Iz Tuzle piše apele vladiki Tuzlansko-zvorničke eparhije da on svojim autoritetom utiče na četnike da obustave zločinačko divljanje. Piše i Svetom sinodu Srpsko-pravoslavne crkve i patrijarhu Pavlu u Beograd, podsjećajući ga na rezolucije koje su muslimani pisali protiv progona Srba, Jevreja i Roma. Nakon Agresije među prvima je došao u Bijeljinu da pokrene i podrži obnovu rada Medžlisa i obnovu džamija. U Bijeljini je ostavio neizbrisiv trag u životima Bijeljinaca ali i svih ljudi koji su ga poznavali.

Kad je obnovljen rad Behram-begove medrese prihvatio se obavljanja dužnosti profesora Kiraeta i prvog njezinog muhafiza u obnovljenom periodu. Bio je saradnik više novina i časopisa a 2006. godine je za životno djelo dobio Povelju Hasan Kaimija.

Jedan od najpoštovanijih alima u svojoj generaciji

U periodu od 1997. do 2010. godine obavljena su četiri djela hafiza Budimlije: Hafizove latife (1997.), Moja sjećanja (2004.), Čuvajte se zabranjenih djela (2005.) i Hutbe (2010.). Zbirka hutbi objavljena je na prvu godišnjicu nakon njegovog preseljenja na Ahiret. Navedena djela mogu se svrstati u tri tematske i sadržajne forme: prozno-pripovjedačka što dominira u njegovim Sjećanjima, sabiranje usmenog narodnog blaga što je vidljivo u njegovim Latifama, te znanstveno-teološka koja je naglašena u djelu Čuvajte se zabranjenih djela i zbirci hutbi. U svakome od njegovih djela provlači se vjerska, prozna, pripovjedačka, sabiračka, edukativna i vazu-nasihatska dimenzija. Uspješno se bavio kaligrafijom te je imao i nekoliko izložbi. Danas njegove levhe krase mnoge kuće, stanove, mesdžide, džamije i prostorije insitucija.

Abdulah-ef. Budimlija jedan je od najpoštovanijih alima u svojoj generaciji. Bio je izuzetno cijenjen i priznat u Islamskoj zajednici i bošnjačkom narodu. Preselio je na Ahiret u subotu 11. jula 2009. godine. Ukopan je u haremu Džindijske džamije u Tuzli.