preporod

Prema Dejtonu Bosna i Hercegovina može samostalno preuzeti nadležnosti u svim pitanjima koja su potrebna da s

RAZGOVARAO: MIRNES KOVAč

- kaže u razgovaru za naš list Kasim Trnka, profesor emeritus ustavnog prava, nekadašnji pravni savjetnik rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i učesnik svih pregovaračkih procesa zaključno s Dejtonskim mirovnim sporazumom u svojstvu eksperta za ustavno pravo u sastavu delegacije Republike Bosne i Hercegovine

- Profesore Trnka, ovih dana smo obilježili Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Dakle, ovo je 30. godina od osamostaljenja i međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine. U mjesecu novembru i decembru desilo se, prvo parafiranje, a zatim i zvanična ceremonija potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu, 14. decembra 1995. godine. Kakve su konsekvence ovog mirovnog sporazuma 27 godina poslije?

Trnka: Dakle, opšta je ocjena da je Mirovni sporazum zaustavio agresiju na Bosnu i Hercegovinu, stradanja stanovništva i razaranja cjelokupne zemlje. Nažalost, cijenu mira smo platili vrlo skupo, jer je napravljen takav model ustavne organizacije države koji jača separatističke tendencije unutar zemlje, a potpuno zanemaruje ono što bi trebalo da integriše, da poveže zemlju, da je ojača nakon tih ratnih sukoba. Kao što je poznato u Dejtonu je, što je tada bio jedini opravdani demokratski cilj, da se zaustavi rat, uspostavljen sistem koji počiva na poziciji tri konstitutivna naroda. Tada još, u Dejtonu, je bilo rečeno, da je jasno da ta rješenja nisu u skladu s demokratskim standardima u svijetu, ali su nužna zbog uspostavljanja mira, uz obećanje da će se, kad budu mirne okolnosti, u demokratskoj atmosferi, izvršiti promjena ustavnog uređenja. Dakle, danas kad gledamo, imamo ustvari podjelu na one koji uporno tvrde da treba striktno ostati na nivou Dejtona, a to su dakle oni kojima je to donijelo jasno njihove pozicije u društvu i stvaranje jedne privilegovane pozicije u odlučivanju o svim bitnim pitanjima u Bosni i Hercegovini. I drugu tendenciju, druge političkih snage, koje su počele djelovati praktično s presudama Evropskog suda za ljudska prava 2008. godine, u kojima je u predmetu Sejdić i Finci, Evropski sud rekao da Ustav pravi diskriminaciju, da ljudi koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda, su apsolutno diskriminirani na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i tada, a i još u narednih pet presuda praktično istog sadržaja, naloženo je kao krovna obaveza

Bosne i Hercegovine da promjeni svoj Ustav i da učini ravnopravnost građana bez obzira na nacionalnu pripadnost na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. I sad, činjenica da od tada do danas snage na vlasti nisu ništa učinile da bi to sprovele, govori o tome koliko se učvrstila ta pozicija vladajućih nacionalnih elita, prije svega iz reda hrvatskog i srpskog naroda, koji se stalno pozivaju na Dejton, ustvari koriste se svakom prilikom da nastave ispunjavati svoje ratne ciljeve. Do toga da danas otvoreno, recimo vlasti u Republici srpskoj, govore da su se oni borili protiv Bosne i Hercegovine i danas teže separatizmu, dakle razaranju Bosne i Hercegovine. I naravno, svjedoci smo da su sve preduzimali da, ako mogu, destabilizuju Bosnu i Hercegovinu.

Krajnje je vrijeme za briselska rješenja

- Već ste spomenuli ovaj zastoj koji faktički traje u posljednjih petnaestak godina. Od 2006., pa naravno te 2008. godine, i priču koja kod tih separatističkih snaga, naglasak na “slovu Dejtona”, dok se ovi drugi pozivaju na “duh Dejtona”. A istovremeno se nastavljaju, kako ste rekli opasne tendencije, pa čak i ostvarivanje ratnih ciljeva političkim sredstvima. Kako biste odgovorili i jednima i drugima? Kako zapravo riješiti ovaj svojevrsni “Gordijev čvor”?

Trnka: Ustvari, sam Dejtonski sporazum je koncipiran tako da je on jedna dinamička kategorija, da nije fiksirano sve ono kako je tada zapisano, nego je otvorena mogućnost da domaće političke snage vrše promjenu u ustavnom uređenju i uopšte u uređenju zemlje. Jer je ustavom predviđeno, da ustav koji je sada nametnut, koji je Aneks 4 Mirovnog sporazuma, domaće vlasti mogu promijeniti, čak teorijski, bez pomoći međunarodne zajednice, kada bi naravno postojala politička volja za to. Istina po jednom dosta složenom ustavno-pravnom postupku, gdje bi trebalo da se dobije dvotrećinska većina u Predstavničkom domu Parlamenta, i nacionalna saglasnost u Domu naroda. Naravno, to je u ovom trenutku malo teško pretpostaviti i zbog toga do sada nije došlo praktično ni do jedne promjene Ustava Bosne i Hercegovine, osim one jedne promjene, kada je uvedeno Distrikt Brčko u Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine. Već smo spomenuli, postojali su pokušaji međunarodne zajednice, svjesni činjenice da ne mogu lokalne vlasti to učiniti, da podstaknu da se vrše promjene u Dejtonskom modelu, to je onaj čuveni Aprilski paket, pa kasnije Butmirski paket, u kome je trebalo da Bosna i Hercegovina reformiše svoje ustavno uređenje i da se osposobi da ispunjava kriterije za pristup evropskim integracijama. Nažalost, kao što znamo, to nije uspjelo i od tada imamo jedan veliki zastoj, kada je i međunarodna zajednica “pomalo digla ruke” od Bosne i Hercegovine, a time ustvari otvorila prostor domaćim rušilačkim snagama da nastave svoje aktivnosti. I tu smo naravno bili svjedoci da su oni, koristeći instrumente koje im je pružao Dejtonski sporazum, a to su prije svega bili entitetsko glasanje i zaštita vitalnog nacionalnog interesa, preko ta dva instrumenta su vršene blokade svake progresivne odluke koju bi eventualno trebala da donese Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.

- Mnogi istaknuti intelektualci, kako domaći tako i inostrani, iznijeli su proteklih godina mišljenja da ovakvo uređena Bosna i Hercegovina ne može naprijed u euroatlantske integracije i da je tu glavna kočnica upravo Dejton? Kakvo je vaše mišljenje?

Trnka: To je sasvim tačno. Iz onoga o čemu sam do sada govorio proizilazi isti zaključak. Ali, u tome moramo biti svjesni u odnosu domaćih političkih snaga ne vidimo perspektivu da bi se moglo doći do te promjene, nego moramo očekivati da međunarodna zajednica, prije svega Sjedinjene Američke Države, koje su kreirale rješenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, za koji i oni sami kažu da nisu u skladu s demokratskim standardima, da njihov autoritet i utjecaj, a u posljednje vrijeme se pokazalo malo više interesa i u Evropskoj uniji nakon što je Rusija počela da vrši pritisak i destabilizaciju odnosa na Balkanu koristeći uticaj preko Republike srpske i Srbije, i sada

je Evropa vidjela, što bi rekli, da nema šale, da ako i dalje Evropa bude ležerno posmatrala šta se ovdje dešava, ojačat će ruski utjecaj, a taj utjecaj je prilično jak već kroz različite ekonomske projekte, kroz ovu saradnju Dodika s Putinom, gdje je on dobivao direktne instrukcije od Putina šta treba da radi, kako da destabilizuje poredak u Bosni i Hercegovini kako bi se stvorio prostor za širenje ruskog utjecaja na ovim prostorima. Zbog toga, očekujem da će se Evropska unija sada, shvatajući tu ozbiljnost situacije, priključiti Sjedinjenim Američkim Državama i pokušati da učini mnogo više da se stabilizuju prilike u Bosni i Hercegovini. Možda je prvi signal toga taj prijedlog kandidatskog statusa za Bosnu i Hercegovinu, koji na prvi pogled i nije neka velika privilegija, ali koji bi možda otvorio proces za brže ispunjavanje onih 14 uslova koje je EU postavila još 2019. godine, koji praktično znače, kad sve sumiramo, da je krajnje vrijeme da se koriguju dejtonska rješenja i da se primjenjuju tzv. briselska rješenja, odnosno ona rješenja koja su primjenjena u savremenim demokratskim zemljama, a to su zapravo dvije stvari: provođenje presuda Evropskog suda i provođenje ovih 14 zahtjeva koje je postavila Evropska unija. Po mom mišljenju, jedina povoljna alternativa za Bosnu i Hercegovinu jeste da se ubrza proces kretanja prema Evropskoj uniji, i po mom mišljenju još važnije, prema atlantskim integracijama. Jer, kada bismo uspjeli da se pridružimo Atlantskom savezu, a oni već pokazuju dosta naklonosti prema tim rješenjima, time bi se, ustvari, uspostavio sigurnosni kišobran nad Bosnom i Hercegovinom, to znači dalo bi se do znanja Rusiji, a time i Srbiji i Republici srpskoj, da ne mogu dalje raditi na destabilizaciji Bosne i Hercegovine i da će NATO pakt stati u odbranu pozicije Bosne i Hercegovine.

Visoki predstavnik je otišao u suprotnom pravcu

- Vi ste profesor ustavnog prava. Ono što je mnoge u Bosni i Hercegovini iznenadilo su posljednje odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene

Izbornog zakona, posebno u ovom području Federacije BiH, dakle, na dan izbora. Reakcije na njegove odluke su podijeljene, čak su organizirani i protesti. Upućena je apelacija Ustavnom sudu. Sada Vas pitam, prvo da nam kažete, šta mislite o ovim promjenama Izbornog zakona koje je koristeći ovlasti nametnuo visoki predstavnik Schmidt, i drugo, postoji li mogućnost da Ustavni sud poništi ove odluke?

Trnka: Ja bih prvo rekao da moramo tu razdvojiti dvije stvari. Treba posebno govoriti o poziciji Ureda visokog predstavnika, koji je dejtonska kategorija iz Aneksa 10 tog Mirovnog sporazuma i činjenici da je Bosni i Hercegovini dokle god postoje ovakve separatističke tendencije i problemi s funkcionisanjem sistema uloga OHR-a i dalje neophodna, kao što je neophodno i postojanje trojice stranih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Te dvije stvari su posljednji osigurači koji sprečavaju da ne dođe do disolucije Bosne i Hercegovine. I zato nije čudo što Dodik upravo napada te dvije institucije: i OHR i strane sudije u Ustavnom sudu, jer oni su mu jedina kočnica da nastavi sa svojim rušilačkim aktivnostima. Dakle, to je jedna stvar. A druga stvar je konkretna odluka visokog predstavnika. Prvo, po mom mišljenju, nije najbolji tajming, nije vrijeme kad je to trebao da odluči, jer je promijenio pravila igre u čitavom izbornom procesu, posebno u periodu kad treba pristupiti provođenju volje građana izražene na izborima. Drugo, on se fokusirao samo na Federaciju BiH, a najveći problemi su upravo u Republici srpskoj. Jer, ona se pokazala kao kočnica ukupnog demokratskog razvoja i ukupnih blokada u Bosni i Hercegovini. S druge strane, ja sam već negdje u medijima rekao, jezgrovitu ocjenu da je visoki predstavnik ovom odlukom napravio jedan korak naprijed, ali je nažalost, učinio dva koraka unazad. Naprijed je učinio to što je pomogao da se relativno brže konstituiše vlast i izgleda da se to sad već događa. Jer, vidimo da kantonalne skupštine uglavnom održavaju sjednicie, priprema se delegiranje za Dom naroda, dakle, neće se desiti kao što se desilo prošli put da HDZ naredi nekim kantonalnim skupštinama da uopšte ne biraju delegate i da na taj način blokiraju te procese. Dakle, sad je to nešto ubrzao. I s druge strane, unekoliko je doprinio da se učini protočnim zakonodavni postupak u Parlamentu Federacije BiH.

- Međutim, prilično je i s teorijskog stanovišta neobjašnjivo zašto je povećao broj delegata u Domu naroda?

Trnka: Time je on, po mom mišljenju, i dalje naglasio ulogu Doma naroda, iako je u prethodnim raspravama oko Izbornog zakona bila vrlo jasna i rekao bih s demokratskom podrškom ideja da Dom naroda u Federaciji BiH, a i na nivou Bosne i Hercegovine, se svede na institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, pa da ne bude ravnopravan Dom, a slobodno možemo reći i odlučujući Dom u odnosu na Predstavnički dom. Jer, nažalost, današnja situacija je takva, da šta god odluče legitimno izabrani predstavnici građana u Predstavničkom domu, i u Federaciji BiH i na nivou države, to može biti nešto najprogresivnije, najbolja rješenja, doći će u Dom naroda, i ona politička opcija koja ima četiri delegata u državnom Domu naroda i sada u ovom slučaju 11 delegata u svakoj delegaciji u Domu naroda Parlamenta FBiH, može da blokira tu eventualno najprogresivniju odluku. A dok je, naprimjer, u Republici srpskoj, prvo, Narodna skupština RS potpuno samostalno provodi zakonodavni postupak, tek kada ona usvoji zakon, Vijeće naroda RS koje nije ravnopravan Dom, može samo uložiti prigovor vitalnog nacionalnog interesa, a tada su se pobrinuli da taj vitalni nacionalni interes ne prođe na Ustavnom sudu RS, koji je donio jednu sramotnu odluku da je za činjenicu da se usvoji da postoji vitalni nacionalni interes potrebno pet od sedam sudija. To se jednostavno ne može postići. Ustavni sud je to u svom poslovniku predvidio iako u Ustavu RS piše da je dovoljno dvojica sudija da glasaju da jest vitalni interes, a da se stvarno utvrdi da jeste. Dakle, koliko god je tamo napravljena karikatura od toga, u suštini to je prihvatljivo rješenje ako dobro funcioniše, naravno Ustavni sud. I to je trebalo da se postigne i s domom

naroda na federalnom i na državnom nivou. Nažalost, visoki predstavnik je otišao u suprotnom pravcu, ojačao je poziciju Doma naroda i time dao vjetar u leđa ovoj etničkoj komponenti u ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine. I sad, u javnosti je naravno bio veliki pritisak da je to ustupak HDZ-u, za što je bila sigurna indicija strašno lobiranje iz Republike Hrvatske direktno prema Schmidtu preko Evropske unije. I sad, na prvi pogled, teško je odgovoriti kako je to mišljenje u interesu HDZ-a, jer je povećao broj delegata u svakom od ovih klubova, pa tako i bošnjačkom, i hrvatskom, i srpskom. Ali, u čemu je politička razlika? Djelovanjem Hrvatskog narodnog sabora praktično je postignuto jednoumlje u hrvatskom nacionalnom korpusu i ni oni kao takvi ne negiraju takozvani kontrolni paket u delegaciji hrvatskog naroda, dok se to ne može reći za bošnjačku strukturu gdje nijedna politička opcija nema 11 delegata od 23 koliko je sada predviđeno. Dakle, u tom slučaju HDZ dobiva mogućnost da preko Doma naroda predloži kandidate za predsjednike i potpredsjednike Federacije BiH. Naravno, oni će predložiti ljude koji će zastupati njihovu političku opciju i da, kad se izaberu predsjednik i potpredsjednik Federacije, oni će direktno utjecati na formiranje Vlade FBiH. Time je učinio uslugu jednoj političkoj opciji u odnosu na ove druge.

Da li je Ustavni sud nadležan da ocjenjuje odluku visokog predstavnika?

- Postoji li mogućnost, s obzirom na ovo što ste govorili o ovoj dejtonskoj kategoriji OHR-a, odnosno visokog predstavnika, da li sada postoji mogućnost da Ustavni sud poništi ove njegove odluke.

Trnka: Pa evo, u trenutku kad bude izašao vaš list, tada će Ustavni sud održavati svoje sjednice u plenarnom sastavu 1. i 2. decembra, je ta sjednica na kojoj bi trebalo da se odluči u postupku koji su pokrenuli dva člana Predsjedništva. Malo je hendikep time što nisu izabrane nove sudije u Ustavnom sudu, a sudiji Mati Tadiću i sudiji Miodragu Simoviću prestaju mandati. Tako da sada od devet sudija imamo sedam sudija, od toga tri stranaca. Dakle, dva Bošnjaka, dva Srbina i trojicu stranaca. Iz toga dakle proizilazi da će biti vrlo teško postići pet glasova da bi se donijelo meritorno suštinska odluka. Prvo pitanje, Ustavni sud kad rješava predmete, prvo ocjenjuje prihvatljivost tog predmeta, dakle, da li je Sud nadležan da rješava te stvari, da li je predmet takav da se može cijeniti povreda Ustava Bosne i Hercegovine. Ovo je sad jedna specifična situacija gdje Ustavni sud treba da cijeni odluku visokog predstavnika i sad se postavlja pitanje: Da li je Sud nadležan da ocjenjuje odluku visokog predstavnika? Ustavni sud je imao do sada opštu praksu i uglavnom je prihvatao nadležnost da cijeni odluke visokog predstavnika polazeći od toga da je visoki predstavnik donoseći svoje odluke zapravo zamijenio institucije koje su trebale da donesu takve odluke. I objavljivanjem odluke u službenom glasilu ta odluka postaje sastavni dio pravnog poretka. Ustavni sud je zadužen da štiti Ustav Bosne i Hercegovine i da sve odluke moraju biti u skladu s tim Ustavom. Dakle, ako prihvati da je nadležan onda će ući u raspravu o samom sadržaju i sad je to, s obzirom na smanjen broj sudija, vrlo upitno kako će se odvijati.

- Dakle, imamo tu praksu, te imamo drugi problem oko popune članova Ustavnog suda, odnosno dvojice sudija kojima je istekao mandat?

Trnka: Imamo još jedan, možemo reći indikator. Podnosioci zahtjeva su tražili privremenu mjeru. Dakle, privremena mjera znači da se zaustavi djelovanje osporenog akta dok sud ne donese konačnu odluku. Do sada Sud nije donio privremenu mjeru, iako je to mogao učiniti odmah po primitku tih podnesaka od strane Komšića i Džaferovića. Iz toga se također vjerovatno sugeriše kako će se Sud odnositi prema odlučivanju o meritumu.

- Profesore, na kraju, hvala Vam jer smatramo da je važno da čujemo stručno tumačenje. Mnogi su se upleli u kritike i izjave, a da ne razumiju materiju. Čak nisu ni pročitali sadržaje.

Trnka: Treba biti oprezan s tim stvarima.

O preuzimanju nadležnosti države i entiteta

- Sada je također vidljivo da strani međunarodni faktori, naši saveznici, prvenstveno mislim na Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države, koje su snažno podržale Schmidtove odluke, insistiraju na deblokiranjem Federacije BiH. Dakle, fokus drže na Federaciji BiH kao da ne postoji Dodik i njegovo antidržavno djelovanje. Kako vi gledate na taj fokus na Federaciju BiH, odnosno, na samu činjenica koju ste naglasili, da ne postoji politička homogeniziranost bošnjačkog faktora, da su ovdje demokratičniji procesi. Te u tom kontekstu, kako razumjeti pritisak na Federaciju BiH i promjene u njoj, naspram blokada, praksi i antidržavnih djelovanja kakva već duže vrijeme traju u RS-u?

Trnka: Sigurno je da je jedna od osnovnih primjedbi koja se čula povodom odluka visokog predstavnika to što se fokusirao samo na Federaciju BiH, a očigledno mnogo je veći problem u Republici srpskoj. I sad je visoki predstavnik svjestan toga najavio da će djelovati i prema Republici srpskoj. A odmah su u javnosti uslijedile reakcije Milorada Dodika koji je rekao da on neće ništa prihvatiti što bude radio visoki predstavnik prema Republici srpskoj, posebno je akcentirao s pitanjem državne imovine, jer on kaže da je to navodno imovina Republike srpske, iako je očigledno i potpuno jasno, pravno i politički, da su dobra u opštoj upotrebi, prirodni i drugi resursi u vlasništvu države Bosne i Hercegovine. I da se pitanje raspolaganja državnom imovinom mora riješiti državnim zakonom gdje će sigurno svaki nivo vlasti imati mogućnost da raspolaže dijelom te državne imovine koji su u vezi s ispunjavanjem njegovih funkcija. Ali, ovdje je, po mom mišljenju, što proizilazi iz vašeg pitanja, činjenica da prvo nije djelovao visoki predstavnik, a drugo da Milorad Dodik stalno insistira da je on za striktnu primjenu Dejtonskog sporazuma, što je, po mom mišljenju, jedna vrlo čudna situacija u političkoj javnosti, da niko ne odgovara direktno na tu njegovu postavku. A u suštini radi se o potpuno suprotnoj stvari. On iz Dejtonskog sporazuma eksploatiše i citira samo jednu jedinu odredbu, to je odredba gdje se govori o rasporedu nadležnosti, gdje se kaže u jednoj odbredbi koja kada se izolovano gleda glasi “sve ono što nije predviđeno kao nadležnost države, pripada entitetima.” I on se drži toga k’o pijan plota, a pri tome zanemaruje sve druge odredbe Ustava koje potpuno relativiziraju tu odredbu Ustava. U tom istom članu gdje je ta rečenica, koju sam sad citirao, kaže se: “Da Bosna i Hercegovina može samostalno preuzeti nadležnosti u svim pitanjima koja su potrebna da se osigura suverenitet i teritorijalni integritet i politička neovisnost Bosne i Hercegovine, da se osigura provođenja 5-8 Aneksa Dejtonskog sporazuma, to znači u pogledu ljudskih prava, u pogledu povratka izbjeglica, za takve zakone i propise ne treba saglasnost entiteta!

- Dakle, to bi bile agencije pod direktnom nadležnosti Bosne i Hercegovine?

Trnka: Da, to bi bile nezavisne agencije za cijelu državu i to bi ojačalo ukupnu homogenizaciju Bosne i Hercegovine. Nažalost, od Dejtona do danas, stalno se jačaju separatističke tendencije i povećavaju napetosti, međuentitetski i međunacionalni konflikti, a da se potpuno zanemaruje ono što bi trebalo da povezuje sve građane i sve ljude u Bosni i Hercegovini, a eto to je prije svega pitanje da svi budu ravnopravni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, kad bi se provelo ovo o čemu sam govorio, to bi bio dalji korak. Na kraju, postoji direktna ustavna odredba koja kaže da će odmah nakon stupanja na snagu Ustava, entiteti početi pregovore o prenosu nadležnosti na državu Bosnu i Hercegovinu, to se nikad nije desilo, nažalost, ni ove probosanske snage nikad ne potenciraju to pitanje. Ne zahtijevaju da se počnu pregovori o nizu pitanja koja bi trebala da dovedu do jačanja poziciije države.

- Hvala vam profesore i neka Vam je sretan Dan državnosti!

Trnka: Samo na kraju, da svim našim građanima posebno pripadnicima Islamske zajednice čestitam Dan državnosti, jer to je garancija opstanka, prvo države Bosne i Hercegovine, drugo bošnjačkog naroda, kao najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini, i činjenica da je egzistencija Bošnjaka ustvari vezana za egzistenciju države Bosne i Hercegovine, i zato moramo ulagati svaki napor i koristiti sva demokratska sredstva da se ojačaju demokratske institucije i demorkatski odnosi u Bosni i Hercegovini. To je garancija da će Bosna i Hercegovina napredovati u budućnosti, nadam se, bržim koracima i prema NATO-u i prema Evropskoj uniji i time bi se definitivno učvrstila državnost Bosne i Hercegovine.

Intervju

bs-ba

2022-12-01T08:00:00.0000000Z

2022-12-01T08:00:00.0000000Z

https://preporod.pressreader.com/article/282020446315919

Islamska Zajednica