Depoziti u islamskim bankama

Abeceda islamskog bankarstva

Prikupljanje depozita je prvi i ključni korak u procesu finansijske intermedijacije. Najvažniji depozitni proizvodi banaka na koje se one najviše oslanjaju jesu oni koji se označavaju kao oročeni depoziti u konvencionalnom bankarstvu, odnosno investicioni računi u islamskom bankarstvu.

Štednja je važna za ekonomiju bilo koje zemlje zbog njene relacije sa investicijama, ali to se ne odnosi na svaki oblik štednje. Islamska ekonomija ide korak dalje te sistemom obračuna zekata direktno podstiče investiranje u odnosu na štednju u obliku pukog gomilanja imovine. Ona čovjeka podstiče da investira kako ne bi dopustio smanjenje svoga kapitala kroz plaćanje zekata, a upravo su investicioni depoziti proizvod koji se može preporučiti širokom krugu štediša koji žele optimalan izbor između rizika i povrata na svoje investicije. Polaganje novca na investicioni račun u islamskoj banci više se može smatrati investicijom nego štednjom, a investicioni depoziti imaju mnogo snažniji učinak na stimulaciju proizvodnje nego klasična štednja.

Investicioni depoziti u islamskom bankarstvu su strukturirani fundamentalno drugačije u odnosu na oročene depozite konvencionalnih banaka. Svaka vrsta depozita je konstruirana na osnovu ugovora temeljenog na principima islamskih finansija, pa se tako investicioni depozitni ugovori oslanjaju na mudaraba model.

Mudaraba investicijski depoziti

Mudaraba ugovori su korišteni na prostorima Arapskog poluotoka i u predislamskom periodu. Oni su strukturirani sa ciljem da se ispuni princip socijalne pravde koja promovira jednakost između kapitaliste i poduzetnika. Osim toga, može se reći da depozitni proizvodi dizajnirani u okviru modela dijeljenja zarade (mudaraba), čine islamske banke stabilnijim u vremenima ekonomskih previranja, ali i djeluju kao vrijedan alat za discipliniranje neefikasnih banaka.

Mudaraba depozitni ugovor podrazumijeva da klijent investira određeni iznos novca u banku koja upravlja tim sredstvima, te profit ostvaren upotrebom sredstava dijeli sa deponentom, dok eventualni gubitak snosi deponent kao vlasnik kapitala.

Da bi mudaraba investicioni račun bio pravno obavezujući, obje stranke moraju dogovoriti sljedeće elemente ugovora: (i) iznos ulaganja/investicije, (ii) rok investicije, (iii) omjer dijeljenja zarade (PSR – profit sharing ratio). PSR je važan element u mudaraba ugovorima, jer će odrediti efektivni doprinos od ulaganja/investicije, na osnovu iskazane zarade. Osim toga, ugovornim stranama je također dozvoljeno da dodaju i druge uvjete koji su u skladu sa principima islamskih finansija, što ugovor čini praktičnijim i povoljnijim. Postoje neke islamske banke koje su također uvele minimalni period otkaza / obavještenja u slučaju da deponent želi da povuče sredstva.

Vrste mudaraba depozita

Mudaraba ugovori mogu se svrstati u dvije glavne vrste: neograničeni i ograničeni ugovori. U ovoj vrsti mudaraba ugovora, vlasnik kapitala ne navodi nikakve specifične uvjete vezane za način korištenja njegovog kapitala. Drugim riječima, davalac sredstava daje potpunu slobodu da banka koristi kapital na način koji želi sve dok je to u okviru islamskih principa. To znači da banka ima pravo izbora ulaganja, pod uvjetom da je investicija u interesu obje strane i prati ciljeve ugovora o mudarabi, a to je da maksimiziraju profit. Prije nego što se mudaraba ugovor zaključi, obje strane su dužne da se dogovore o omjeru podjele zarade čime će se utvrditi stopa povrata investicije.

Ograničeni mudaraba ugovor definiran je kao ugovor u kojem deponent ograničava banku u smislu vrste poslovnih poduhvata koje može poduzeti koristeći njegov kapital, ili lokacije poslovanja. U neograničenim mudaraba investicijskim depozitima sredstva deponenata su skupljena u jedan fond gdje deponenti ne preciziraju vrstu investicije.

Podjela zarade

Zarada izvedena iz korištenja sredstava će se dijeliti između deponenata i banke prema prethodno dogovorenom omjeru podjele profita. Iako se omjer podjele profita može dogovoriti i pojedinačno, iz praktičnih razloga (jer banke sarađuju sa mnogo deponenata), omjer zarade je obično standardizovan, na primjer 70:30 (70 posto za deponenta i 30 posto za banku). Naprimjer, ukoliko je deponent investirao 100.000KM na period od godinu dana i banka u tom periodu koristeći njegov depozit ostvarila profit od 10.000KM, 7.000KM bi bio udio deponenta u tom profitu. Jasno je da investicioni depoziti omogućavaju deponentima islamskih banaka da ostvare znatno više prinose nego u konvencionalnim bankama, ali istovremeno postoji i rizik ostvarivanja negativnog prinosa. Ipak, jedan od osnovnih principa islamskog bankarstva je da bez rizika nema ni profita.

Ovaj princip čini islamske banke hibridom između klasičnih banaka i investicionih fondova.